Za Monako, maleni grad-državu od samo dva kvadratna kilometra, ne se postavlja pitanje da li razvoj turizma treba da bude prema principima održivosti, već koliko su daleko u tome odmakli. Kako za Portal Analitika kaže Gi Antonjeli (Guy Antognelli), zamjenik generalnog menadžera Uprave za turizam i MICE u Vladi Monaka, na tome se već dugo i kontinuirano radi, pa za primjer navodi trke formule na električni pogon, promocije zasnovane na prednosti da se destinacija može obići šetnjom i čak šest autobuskih linija koje redovno saobraćaju u samom gradu.
- Jedan od bitnih izazova je već poznati problem cijelog Mediterana - sezonalnost. A da bi se s time izborili, okrećemo se MICE (sastanci, susreti, kongresi, događaji) turizmu. Tokom niske sezone treba nuditi organizaciju kongresa, jer i vi, kao i mi, imamo odlično vrijeme tokom zimskih dana, a i hotelski smještaj je tada jeftiniji. Naravno, ako je jeftinije, to ne znači i da je usluga lošija, već da je prijemčivija većem broju turista - navodi naš sagovornik, koji je bio jedan od izlagača na Drugoj konferenciji destinacijskog menadžmenta na Mediteranu, koju je krajem juna organizovao UNWTO u saradnji sa Ministarstvo održivog razvoja i turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom.
U priči o Monaku kao svjetski poznatoj turističkoj destinaciji najznačajnije mjesto zauzima saobraćajna povezanost, o kojoj su u toj malenoj državi mislili još sredinom prošlog stoljeća.
- Monako je u početku imao veoma lošu saobraćajnu povezanost. Najbliža željeznička stanica bila je u Nici, pa je princeza Šarlota - majka princa Renijea III - s Francuskom postigla dogovor da se pruga produži do Monaka. Takođe, sa Francuskom željeznicom (SNCF) potpisali smo relativno skoro ugovor na osnovu kojeg smo im obezbijedili pet novih vozova visokog kvaliteta, koji saobraćaju između Nice u Francuskoj i Ventimilje u Italiji - a Monako je na pola puta. Da u tome nijesmo uspjeli, Monako ne bi danas bio na turističkoj mapi svijeta. Sada Nica ima i aerodrom, udaljen samo 25 kilometara od Monaka, koji takođe pomaže da budemo lako dostupni turistima, a čijem dobrom poslovanju i mi doprinosimo. Na isti način treba raditi u Crnoj Gori, ako želite da budete razvijena turistička destinacija.
No, to nije sve.
- Vaš problem nije u postojećim aerodromima, već u tome da nemate direktne letove za Podgoricu i Tivat. Neophodno je da imate letove sa jednom konekcijom iz udaljenih destinacija i direktne linije iz najvećih gradova Evrope - precizira Antonjeli i dodaje da to ne moraju da budu niskobudžetni prevoznici "jer svaki tip prevoza ima svoju klijentelu".
S druge strane, u Monaku insistiraju da gosti što manje koriste automobile, već promovišu odličnu povezanost vozom i dobar gradski prevoz. On potcrtava da je najvažnije da "turistima obezbijedite lijep ugođaj dok pješače, da prolaze čistim ulicama, da mogu da zastanu na lijepim mjestima ili vidikovcima".
Konačno, da bi turistička destinacija bila poznata, nije neophodno da bude i jeftina, za što je Monako veoma dobar primjer.
- Ako vam je cilj isključivo da prevoz i destinacija budu jeftini, uvijek ćete naći nekoga ko će ponuditi još nižu cijenu, kao što je to slučaj sa Tunisom, Egiptom, Marokom. Ne treba da se borite za nižu cijenu, već za bolji kvalitet - kaže Antonjeli i savjetuje nam da "ne pokušavamo da budemo slični nekome, već da budemo ono što jesmo".
ANALITIKA: Koji su danas glavni izazovi razvoja turizma u Monaku?
ANTONJELI: Održivi razvoj danas nije izazov, već nešto o čemu moramo stalno voditi računa na svim nivoima. Od prvog trenutka kada razmišljamo o nekoj novoj građevini, turističkom proizvodu, klijenteli, načinu promocije, ne postavlja se pitanje da li ćemo u tome uspjeti, već - da to mora da se uradi. To je poput korištenja engleskog jezika: danas nekoga ko radi u turizmu više ne pitate da li govori engleski, već koje jezike pored engleskog govori. Smatram da i održivost u turizmu treba posmatrati na isti način. Evo primjera. Monako je širom svijeta poznat po Gran pri trci "formule 1", a sada smo postali prvi grad u Evropi koji je domaćin takmičenja "formule e" - formule na električni pogon. Organizujemo jednu od deset trka koje čine ovogodišnju prvenstvenu sezonu, a Fondacija Alberta II koja je posvećena održivom razvoju, usmjerena je upravo na promociju trke "formule e". To je jedan od načina na koji želimo da skrenemo pažnju na klimatske promjene, jer nas veoma brine koliko ćemo u budućnosti uspjeti da se izborimo sa tim izazovima. Još jedan od bitnih izazova je već poznati problem cijelog Mediterana - sezonalnost. A da bi se s time izborili, okrećemo se MICE (sastanci, susreti, kongresi, događaji) turizmu. Tokom niske sezone treba nuditi organizaciju kongresa, jer i vi, kao i mi, imamo odlično vrijeme tokom zimskih dana, a i hotelski smještaj je tada jeftiniji. Naravno, ako je jeftinije, to ne znači i da je usluga lošija, već da je prijemčivija većem broju turista.
ANALITIKA: Što je, onda, najveći problem za jednu malu evropsku državu kao što je Monako?
ANTONJELI: Ono što je razlog najveće brige za Monako, a još veće za Crnu Goru, jeste dobra dostupnost destinacije avionom. Ja se, konkretno, iz Budve vraćam linijom Podgorica - Ljubljana - Beč - Nica. Monako je u početku imao veoma lošu saobraćajnu povezanost. Najbliža željeznička stanica bila je u Nici, pa je princeza Šarlota - majka princa Renijea III - s Francuskom postigla dogovor da se pruga produži do Monaka. Takođe, sa Francuskom željeznicom (SNCF) potpisali smo relativno skoro ugovor na osnovu kojeg smo im obezbijedili pet novih vozova visokog kvaliteta, koji saobraćaju između Nice u Francuskoj i Ventimilje u Italiji - a Monako je na pola puta. Da u tome nijesmo uspjeli, Monako ne bi danas bio na turističkoj mapi svijeta. Sada Nica ima i aerodrom, udaljen samo 25 kilometara od Monaka, koji takođe pomaže da budemo lako dostupni turistima, a čijem dobrom poslovanju i mi doprinosimo. Na isti način treba raditi u Crnoj Gori, ako želite da budete razvijena turistička destinacija.
ANALITIKA: Crna Gora ima dva aerodroma - Podgorica i Tivat - ali je sezonalnost dodatno izražena time što je tivatski aerodrom tokom zime nerijetko zatvoren zbog lošeg vremena.
ANTONJELI: Ali, vaš problem nije u postojećim aerodromima, već u tome da nemate direktne letove za Podgoricu i Tivat. Neophodno je da imate letove sa jednom konekcijom iz udaljenih destinacija i direktne linije iz najvećih gradova Evrope.
ANALITIKA: Da li za tu lakšu dostupnost Crna Gora treba da se koncentriše na niskobudžetne avio-prevoznike?
ANTONJELI: Glavni avio-prevoznik za Monako je niskobudžetni "Easy Jet", koji pripada kompaniji "Air France" i ima najveći broj slijetanja na aerodrom u Nici. Niskobudžetni nisu prevoznici niskog ranga, jer trenutno 20 odsto putnika "Easy Jet"-a čine poslovni ljudi, ali nephodno je voditi računa i o klijenteli koja želi da putuje na drugačiji način. U tom smislu niskobudžetni prevoznici nisu za svaku klijentelu, pa morate i za njih da obezbijedite odgovarajuću ponudu. Uostalom, ako vam je cilj isključivo da prevoz i destinacija budu jeftini, uvijek ćete naći nekoga ko će ponuditi još nižu cijenu, kao što je to slučaj sa Tunisom, Egiptom, Marokom. Ne treba da se borite za nižu cijenu, već kvalitetniju ponudu.
ANALITIKA: Da li to znači da moramo da poradimo na izgradnji smještajnih kapaciteta sa pet i više zvjezdica?
ANTONJELI: Koliko sam vidio, imate odlične smještajne kapacitete i divne pejzaže, ali to ne znači da treba da imate samo hotele sa pet zvjezdica. Potrebni su vam smještajni kapaciteti sa različitim brojem zvjezdica - počev od jedne - ali kvalitet za svaki od njih mora biti izuzetno visok. Morate turistima da date barem ono što ste im obećali brojem zvijezdica. To, recimo, znači da ako ste im obećali bazen, on mora da bude čist, stalno otvoren, zagrijan tokom zime. S druge strane, oni koji ne žele uslugu od pet zvjezdica, neće je ni tražiti. Ali, morate svim gostima dati tačno ono što ste naveli u promotivnoj kampanji, inače vam se nikada više neće vratiti.
ANALITIKA: Problem održanja kvaliteta teško je riješiti kada postoji siva zona tržišta iznajmljivanja soba, apartmana i vikendica. Na koji način se mogu izbjeći te zamke u razvoju jedne destinacije?
ANTONJELI: Monako nema taj problem, jer je to grad-država koja se prostire na samo dva kvadratna kilometra. Svaki stan ovdje je veoma skup, a ljudi koji žele da ga iznajme ne koriste neke skrivene kanale prodaje da bi to uradili, jer žele tačno da znaju što dobijaju. Ipak, problem koji pominjete ima svaki veći grad u Evropi - Barselona, Pariz, Berlin. Sivo tržište samo po sebi nije problem, već nepostojanje kvaliteta. Ljudi smješteni u takvim kapacitetima, recimo, imaju problem sa svojim komšijama-domaćinima koji ih dobro ne prihvataju. Domaćini, opet, imaju problem sa preglasnom muzikom za goste u svom dvorištu. Srednje rješenje je jedino koje može da funkcioniše. Lokalno stanovništvo mora da shvati da su turisti ti koji donose novac u njihov grad, ali, s druge strane, ne moraju da prihvatite baš sve što dolazi s turistima. Obezbijedite gostima, recimo, mjesto na obali, neki bar ili diskoteku, gdje će moći da se provode, a ne da to čine baš u svakom dijelu grada.
ANALITIKA: Kako rješavate problem brojnosti turista koji žele da dođu u maleni Monako?
ANTONJELI: Iako mali, Monako ne ograničava dolazak niti jednom turisti koji želi da ga posjeti. Ali, svi turisti nisu naša klijentela. Naš marketing je orijentisan na one goste koji žele više od jedne aktivnosti u Monaku, a smješteni su na plovilima i u hotelima sa pet i više zvjezdica. Naravno, svjesni smo da su za razvoj lokalne privrede potrebni svi turisti, a njih je oko šest miliona godišnje. To je veoma značajno, jer neka prodavnica suvenira ili restoran koji nema "mišlenove" zvjezdice za ekskluzivnost - poput picerija i pekara - zarađuju i od turista koji imaju najmanju platežnu moć. Za nas u tome jedini problem predstavlja saobraćajna gužva, jer se kolone u Monaku veoma brzo formiraju. Za to, kao i za mnoge druge situacije, nalazimo stalno nova rješenja. Pored toga što stalno obezbjeđujemo više dolazaka turista vozom, Monako je izgradio brojne parkinge na svom obodu gdje se mogu ostaviti vozila. U samom gradu imamo intenzivan gradski prevoz, sa čak šest redovnih linija. Cijena karte je pristupačna, jer za jedan dan treba da platite samo pet eura. Zato u svojim promocijama ističemo da turistima nije poteban automobil da bi vidjeli Monako, već da mogu da dođu do njega vozom, a kroz njega se kreću autobusom. Insistiramo da automobile ostave tamo gdje su smješteni, jer u Monaku možete pješke brzo da stignete bukvalno do svakog dijela grada. Uostalom, ne treba zaboraviti da je glavna turistička aktivnost u svakom dijelu svijeta vezana upravo za pješačenje, a to je razgledanje grada. Najvažnije je da turistima obezbijedite lijep ugođaj dok pješače, da prolaze čistim ulicama, da mogu da zastanu na lijepim mjestima ili vidikovcima. A moj savjet za Crnu Goru je: ne pokušavajte da budete slični nekome, već budite to što jeste. Pronađite ono što je karakteristično, ono što vas najbolje reprezentuje i to promovišite. Ne treba vam reklama sa poređenjem da imate veći luksuz nego u Hrvatskoj ili da ste jeftiniji od Dubaija. Turisti neće dolaziti zbog toga što ste bolji ili gori od nekog drugog, već samo i isključivo zbog onoga po čemu je Crna Gora prepoznatljiva.
Kristina JERKOV
Foto: Ministarstvo održivog razvoja i turizma, UNWTO
