Radoje PAJOVIĆ: Trinaestojulski ustanak proizašao iz crnogorskog slobodarskog bića

Govoreći o značaju 13. jula za crnogorski narod i državnost, istoričar Radoje Pajović u razgovoru za Portal Analitika, naglašava da je Crna Gora bila krajnje nezadovoljna svojim neravnopravnim položajem u državi Jugoslaviji, koja je stvorena 1918. godine.

- Mnogi rezultati Crne Gore iz Prvog svjetskog rata bili su omalovaženi, a želje i nade iznevjerene. Crna Gora je ušla u Drugi svjetski rat totalno obespravljena. Crnogorski narod je 1918. godine izgubio državu, doživio mnoga poniženja. Trinaestojulski ustanak je proizašao iz crnogorskog slobodarskog bića koje nije pristajalo na sve te nepravde - rekao je sagovornik Portala Analitika.

Pajović se pribojava da Crnogorci nikad u potpunosti neće naučiti lekcije Trinaestojulskog ustanka. Ističe da smo mi u Crnoj Gori u Drugom svjetskom ratu uspjeli da oružjem pobjedimo sile mraka fašističke i nacističke države ali "nijesmo uspjeli da do kraj pobjedimo njihovu ideologiju koja se danas pojavljuje u raznim oblicima neofašizma, neonacizma i četništva".

-  Mi kao da nijesmo svjesni te opasnosti. Neprirodno je da se izjadnačavaju pobjednici i pobijeđeni, čak se pokušava prevrednovati istorija pa se veće prednost daje saradnicima okupatora nego oslobodiocima. Đe mogu biti izjednačeni ravnogorci i prvoborci? Kako možemo danas rehabilitovati sile mraka - kazao je Pajović.

ANALITIKA: Kako je došlo do situacije da Trinaestojulski ustanak počne baš kad je naci-fašistički okupator bio na vrhuncu svoje snage?

PAJOVIĆ: Nakon kapitulacije jugoslovenske vojske u Aprilskom ratu, odmah su počele pripreme za organizovanje oružanog otpora agresoru. Na proširenom savjetovanju Pokrajinskog komiteta KPJ 24. aprila 1941. godine u selu Velje brdo kod Podgorice formirana je vojna komisija koja će voditi pripreme. Tada nije odlučeno kad će ustanak početi, već da se sačeka dok se ne stvore uslovi. Prije ustanka, formirano je 285 gerilskih grupa koje su imale oko 6.000 boraca. Odlučeno je da se pripreme za ustanak ubrzaju nakon napada Njemačke na Sovjetski Savez. Ocjenjeno da su tada stvoreni uslovi za početak ustanka, jer je većina snaga Sila osovine bila usmjerena prema Sovjetskom Savezu. Od 35 njemačkih divizija koje su bile na teritoriji Jugoslavije, ostalo ih je samo četiri. To je bio jedan od najbitnijih uslova - da se rastereti ovaj prostor vojske Sila osovine. Politbiro CK KPJ je 4. jula u Beogradu donio odluku o početku borbe, a zamišljeno je da one budu u vidu gerilskih akcija manjeg obima. Potpuno neplanirano, u situaciji kada nemamo države - niti crnogorske, niti jugoslovenske - KPJ je preuzela organizaciju ustanka kao jedina politička snaga koja je imala sačuvanu infrastrukturu i organizaciju.

PAJOVIĆ: Progovorio je taj iskonski bunt, crnogorsko slobodarstvo i slobodarska tradicija. Crna Gora je vodila viševjekovnu borbu za svoju slobodu. Crna Gora je 1918. godine bila obespravljena, i sada je narod čekao da iskaže sebe, a on je - prevazišao sebe. Naravno, ima i drugih faktora, prije svih Sovjetski Savez, jer je napadnuta ta najveća slovenska zemlja koja je bila, na neki način, garant slobode svim slovenskim narodima i državama. Jedan dio građana Crne Gore je bio tradicionalno vezan za Rusiju. Slobodarska tradicija, nezadovoljstvo crnogorskog naroda, kao i napad na sovjetsku Rusiju su faktori koji su svakako doveli do toga da nešto što je zamišljano kao gerilska borba preraste u opšti ustanak.

ANALITIKA: Može li se reći da je Trinaestojulski ustanak bio i ustanak za bolji položaj crnogorskog naroda?

PAJOVIĆ: Može, jer je Komunistička partija nudila u cjelini jugoslovenskim narodima stvaranje nove države zasnovane na novim odnosima - da ne bude nacionalnog nadgornjavanja, u kojoj će svi narodi imati istinske ravnopravne odnose. Nije dovoljno imati samo slobodu od okupatora, ako nema ekonomske, građanske i drugih sloboda.

ANALITIKA: Koji je značaj Trinaestojulskog ustanka?

PAJOVIĆ: Svi ratovi koje je Crna Gora vodila do tada bili su usmjereni na oslobođenje Crne Gore i imali su, uslovno, usko-državni i usko-nacionalni karakter. I kod Trinaestojulskog ustanka se gledalo da se zadovolje interesi sopstvenog naroda, ali i naroda Jugoslavije kao zajedničke države. Ali, tada se nije ni slutilo kakav će značaj imati za svijet. Desilo se da, ne samo Evropa, već i čitav svijet bude informisan o tome što se dešava u Crnoj Gori, jer su agencije izvještavale iz dana u dan. Taj ustanak omogućio je Crnoj Gori da izađe na novu poziciju, đe će obezbjediti ravnopravnost sebi u novoj jugoslovenskoj državi, dao je podstrek okolnim zemljama i uticao na promjenu strategije CK KPJ koji je pozvao sve narode na ustanak, gdje za to ima uslova. Ogromni međunarodni značaj se sastojao u tome što su italijanske snage morale da imaju na teritoriji Crne Gore, sve do kapitulacije, oko 100.000 vojnika. Da nije bilo ustanka, te snage bi bile angažovane na drugim frontovima. Značajan međunarodni doprinos je što je Trinaestojulski ustanak dao podstrek svim pokretima otpora u Evropi. Do tada se niko nije usuđivao da se suprotstavi Silama osovine. Konstatovali su: ako može jedna mala Crna Gora, zašto se i mi ne bi suprotstavili.

PAJOVIĆ: Mogu se urušiti države, mogu se urušiti sistemi, ali neke ideje - slobodarske, moralne koje su postojale u crnogorskom društvu i prije Trinaestojulskog ustanka, a koje su tada došle do izražaja - takve ideje će ostati vječite i trajne. Francuska buržoaska revolucija je propala, ali su ostale njene ideje o slobodi, jednakosti i bratstvu. Iste te ideje su lansirane na tlu Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, kao o bratstvu, jedinstvu i ravnopravnosti naroda i narodnosti.

ANALITIKA: Da li su Crnogorci naučili "lekcije" Trinaestojulskog ustanka?

PAJOVIĆ: Naša pamet je došla do izražaja 21. maja 2006. godine, kada je Crna Gora prvi put u svojoj istoriji dobila slobodu bez prolivene kapi krvi. Ali, evo, vidite da sad razbijamo i tu državu koju smo dobili bez kapi krvi. Imamo opoziciju koja nije opozicija vlasti, već opozicija državi. Legitimno je biti opozicija vlasti, ali ne i državi. Mi se, izgleda, ponašamo prema onoj maksimi Svetog Petra Cetinjskog: "Vi, siromasi, činite ono što znate, a ne znate što činite". Mi u Crnoj Gori smo u Drugom svjetskom ratu uspjeli da oružjem pobjedimo sile mraka fašističke i nacističke države, ali nijesmo uspjeli da do kraja pobjedimo njihovu ideologiju koja se danas pojavljuje u raznim oblicima neofašizma, neonacizma i četništva. Mi kao da nijesmo svjesni te opasnosti. Neprirodno je da se izjadnačavaju pobjednici i pobjeđeni, čak se pokušava prevrjednovati istorija, pa se veća prednost daje saradnicima okupatora nego oslobodiocima. Đe mogu biti izjednačeni ravnogorci i prvoborci? Kako možemo danas rehabilitovati sile mraka? Moramo se dozvati, jer stiče se utisak da ponekad bezglavo srljamo u nešto nepoznato, kao da smo zaboravili koliko je žrtava palo pod terorom tih mračnih sila u Drugom svjetskom ratu. Narod kaže: ko ne nauči lekciju iz svoje istorije, dolazi u opasnost da ponovi tu "lekciju".

Balša KNEŽEVIĆ