Za Misiju OEBS-a u Crnoj Gori, sloboda medija je prioritet koji se u potpunosti mora poštovati i štititi od strane državnih institucija. Isto tako, odgovorno izvještavanje, uz poštovanje temeljnih prava, takođe je među našim prioritetima, kazala je u razgovoru za Portal Analitika šefica Misije u Podgorici, Janina Hrebičkova odgovarajući na pitanje kako vidi poziciju novinara i novinarstva u Crnoj Gori.
Ona je dodala da novinarstvo primarno ima obavezu prema istini i interesima građana, da posjeduje disciplinu u verifikaciji činjenica, ali i da bude nezavisni kontrolor vlasti, uz lični osjećaj etike i odgovornosti, „neke vrste sopstvenog moralnog kompasa“.
Hrebičkova je dugi niz godina bila na kriznim i ratnim područjima, u Sarajevu, na Kosovu, u Iraku, što kao novinar, što kao “mirovnjak” Ujedinjenih nacija, ili zastupnica svoje zemlje, Republike Češke. Govoreći o sadašnjem sigurnosnom momentu, ona ističe da su nasilni ekstremizam i borci na stranim ratištima najkonkretnija prijetnja stabilnosti i bezbjednosti.
“Rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan pristup. Što više razmišljam o tome šta se dogodilo u ovih 20 godina transformacije u Centralnoj Evropi, na Balkanu, u Istočnoj Evropi i na Srednjem Istoku, sve više mi biva jasno da počinjemo da ulazimo u sasvim drugačije vode, da se suočavamo sa sasvim novim prijetnjama”, kazala je sagovornica Portala Analitika koja je pukom slučajnošću izbjegla smrt u poznatom napadu na bazu UN u Bagdadu, u ljeto 2013.
ANALITIKA: Na nedavnom skupu u organizaciji Sindikata novinara kazali ste da mediji, da bi obavljali svoju dvostruku ulogu, informisali javnost i bili kontrolori sprovođenja javnih politika, treba da budu nezavisni i slobodni. Zaista, kako vidite poziciju novinara i novinarstva u Crnoj Gori?
HREBIČKOVA: Potrebno je objasniti ljudima, putem medija, zašto je važno cijeniti mišljenje javnosti, mišljenje građana. Nastojanje da se dođe do nezavisnog i profesionanog novinarstva trebalo bi da bude alfa i omega svakog demokratskog društva.
Primarna obaveza novinarstva je obaveza prema istini i lojalnosti interesima građana, disciplinovanost u pogledu verifikacije činjenica, potreba i obaveza da ono služi kao nezavisni kontrolor vlasti, uz lični osjećaj etike i odgovornosti, neke vrste sopstvenog moralnog kompasa. Imati u praksi profesionalno i nezavisno novinarstvo, zaista je izazov za svaku državu koja je prošla, ili prolazi period tranzicije. Postoji snažna potreba da se apeluje na državne institucije i sve druge relevantne činioce, da obezbijede neophodne preduslove za funkcionisanje medija, bez ikakvih pritisaka.
Misija OEBS-a će nastaviti da podstiče vlasti da se bave tim pitanjem, kao što smo to činili i do sada. Kroz naše aktivnosti, mi pružamo podršku vladi, državnim institucijama i medijima da bolje koordiniraju svoj rad i svakodnevnu međusobnu komunikaciju. Naš programski pristup je holistički, i on ima za cilj da objedini napore vlade, državnih institucija, civilnog društva i medija.
Mediji imaju veliku društvenu odgovornost i igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja. Misija je sada u procesu konsultacija sa najvišim predstavnicima institucija, ali i medija, jer želimo da čujemo od njih kakvu vrstu podrške očekuju od nas u 2016-oj, i narednim godinama.
ANALITIKA: Tokom sastanka sa ministrom pravde Zoranom Pažinom, kazali ste da će Kancelarija OEBS u narednom periodu, “vođena idejom da država domaćin ostvari optimalne benefite od djelovanja Misije, a u saradnji sa institucijama sistema, posebnu pažnju usmjeriti ka podršci reformskim procesima, zaštiti i promociji temeljnih prava, te daljem jačanju transparentnosti, odgovornosti i djelotvornosti institucija…“ Što to konkretno znači?HREBIČKOVA: Otkad sam došla u Crnu Goru prije 18 mjeseci, tijesno sarađujem sa predstavnicima vlade, skupštine, pravosuđa, policije i medija. Kada je Predsjedavajući OEBS-a, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, posjetio Crnu Goru u februaru ove godine, dogovorili smo se da naše programske aktivnosti treba da odražavaju kako strateške prioritete država članica OEBS-a, tako i nacionalne prioritete zemlje domaćina. Moj susret s ministrom Pažinom bio je samo jedan od mojih brojnih radnih sastanaka na tu temu.
Trenutno imamo intenzivne aktivnosti u pogledu konsultacija sa raznim ministarstvima i institucijama sa kojima naša Misije sarađuje. Postoji saglasje da su dalji napori potrebni na planu nastavka procesa reforme, u dijelu zaštite temeljnih sloboda i ljudskih prava. Oni prepoznaju da je ključna odgovornost u rukama državnih vlasti, a isto tako i na strani medija i civilnog društva. Svi moraju dati svoj konstruktivni doprinos. Međutim, u konačnici, svakako je na državnim vlastima da pronađu način za dalje odvijanje tog procesa.
Prije svega, potrebno je shvatiti gdje se zemlja nalazi politički, institucionalno, ekonomski i socijalno. Gdje je zemlja danas, ili će biti naredne godine, zasigurno se razlikuje od toga gdje je ona bila, na primjer 2008. godine. Uzimajući to u obzir, mi u Misiji smo otpočeli proces revizije naših programskih planova, na osnovu OEBS-ove stručne analize aktivnosti koje su do sada sprovedene. Svaka od naših aktivnosti prolazi kroz evaluaciju, i mi želimo da što više radimo na zbližavanju svih involvirananih strana.
Ako ćemo izdvojiti sredstva da radimo na projektu koji se odnosi na, recimo, borbu protiv sajber kriminala, takav projekat ne može da obuhvati samo zaposlene u policiji, već je potrebno uključiti tužilaštvo, sudije, medije... Ako želimo da podignemo svijest o poštovanju ljudskih prava, pretpostavke nevinosti, značaju međusobne komunikacije, moramo uključiti institucije za vladavinu prava, policiju, medije i civilno društvo.
Moramo programe prilagoditi sadašnjem trenutku i poslati poruku da sve zainteresovane strane imaju ulogu u oblikovanju demokratskih procesa u zemlji. Došli smo do tačke kada neki od projekata podrške izgradnji kapaciteta nijesu više toliko neophodni, te ćemo umjesto njih pružati podršku u oblasti mentorstva, edukacije, podučavanja i koordinacije među institucijama.
Na taj način, pokušaćemo da budemo od još veće koristi za zemlju i njene građane, i da damo dodatnu vrijednost kroz sredstva koja nam povjerava 57 država članica OEBS-a. Stoga s nestrpljenjem očekujem da vidim rezultate onoga što bismo mogli zajedno učiniti sljedeće godine, u saradnji sa brojnim partnerima. Mislim da ću u oktobru obznaniti te planove.
ANALITIKA: Kao vođa češke delegacije bili ste osam mjeseci u Bagdadu, čak i tokom poznatog napada na tamošnju bazu UN i na hotel Rashid. Bili ste i u Sarajevu tokom ratnih godina. Koji je bio Vaš profesionalni put, kako bi lakše shvatili ko je na čelu OEBS-a u Crnoj Gori?
HREBIČKOVA: Tada sam predvodila tim od 22 češka tehnička eksperta, u Iraku, 2003. godine. Zajedno sa koalicijom mnogih zemalja i UN-om, bili smo zaduženi za pružanje pomoći iračkim privremenim vlastima u projektima izgradnje kapaciteta koji se odnose na ljudska prava, razvoj, sigurnost i politiku.
Radila sam za IOM i UN, i živjela u bivšoj Jugoslaviji deset godina, tokom ratnog perioda devedestih. Na početku rata, 1992. godine, pobijedila sam na konkursu UN za formiranje njihove televizije, prve televizijske stanice UN-a, čije bi se osoblje sastojalo ne samo od stranaca, već i od lokalnog stanovništva, sa obje zaraćene strane.
Prije toga, radila sam kao istraživačka novinarka i filmska producentica u renomiranoj BBC Panorami, i za BBC World Service. Takođe sam radila kao mlada novinarka na Bliskom istoku.
U to vrijeme, šef Odsjeka za mirovne operacije u UN-u bio je Kofi Anan, a specijalni predstavnik UNPROFOR Misije – Jasuši Akaši. Obojica su bili iskusni diplomate, koji su razumjeli političke i ostale potrebe mirovnih operacija UN-a i bili posvećeni traženju mira na najbolji mogući način, i to ne samo kroz pružanje humanitarne pomoći.
ANALITIKA: A onda se desio Irak...HREBIČKOVA: Nakon mojih radnih angažmana na Bliskom istoku i na Balkanu, radila sam u češkom Ministarstvu vanjskih poslova. Potom su me rasporedili u Irak, za ambasadorku bez portfelja. Zajedno s predstavnicima iz više od 40 zemalja koje su bile dio koalicije, radili smo s prvom iračkom nacionalnom vladom nakon pada Sadama Huseina, i sa 18 guvernera u toj zemlji.
Uprkos mnogim izazovima koji su postojali u to vrijeme, irački Šiiti, Suniti i Kurdi, svi su bili zainteresovani za izgradnju nove države i demokratskih institucija. Godine 2003. pokušali smo pomoći u uspostavi nove vlasti i novih institucija, otvorili smo nove bolnice, tri nova univerziteta u Bagdadu, pomagali u repatrijaciji pola miliona prognanih osoba.
Te prve godine, dobili smo veliku podršku u cijeloj zemlji, i sve je djelovalo tako obećavajuće.
ANALITIKA: Ali, sve je pošlo lošim tragom...
HREBIČKOVA: Da. Situacija je postala veoma teška već od 2003. Prvi znak je, naravno, bio napad na međunarodne organizacije, uključujući i onaj na Ujedinjene nacije u avgustu 2003. godine. Tada sam izgubila drage prijatelje i kolege sa kojima sam blisko sarađivala u krvavim sukobima u bivšoj Jugoslaviji.
ANALITIKA: Jeste li Vi tada slučajno izbjegli smrt?
HREBIČKOVA: Napad na bazu UN-a se desio neposredno poslije 14 časova. Često sam išla u UN-ovu bazu na ručak, jer se baza smatrala bezbjednom. Tog dana vrućina je bila nepodnošljiva. Na pola puta prema bazi sam se iz nekog razloga predomislila, i rekla šoferu da me vrati u ambasadu. Tada je poginuo i šef UN baze, Serđo de Melo, jedan od najuspješnijih rukovodilaca koje je ta organizacija imala u posljednjih 60 godina. Uspijevao je da komunicira i da postiže rezultate svuda gdje je bio, u Africi, Aziji, Iraku… Imao je nešto posebno, neku vrstu kosmopolitskog duha. Pored njega i još 22 člana UN-a, tpga su dana poginula i dva moja prijatelja sa kojima sam sarađivala dugi niz godina. Bila je to prekretnica u mom životu.
Vidjela sam na hiljade ljudi kako umiru, širom Hrvatske, Bosne i Hercegovine, na Kosovu, u Gazi. Ali, nakon tog napada u Bagdadu, shvatila sam da ne mogu više raditi u ratnim zonama. U januaru 2004. godine vratila sam se u Prag, nakon čega su me postavili na mjesto zamjenika stalnog predstavnika Republike Češke u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.
ANALITIKA: Da li je bilo pogrešne procjene situacije u Iraku?
HREBIČKOVA: Nije na meni da to kažem. Nova privremena demokratska vlada je formirana sa punim učešćem političkih, etničkih i vjerskih partnera, pod vođstvom Privremene koalicione vlasti i UN-a. Odvijala se demilitarizacija i gotovo 5.000 vojnika odjednom je ostalo bez posla. Moguće je da je taj potez izazvao veliki bijes lokalnog stanovništva. Kada iz sadašnje perspektive posmatramo stvari, ako se željela postići potpuna demilitarizacija, prvo je bilo potrebno sprovesti “debaatifikaciju“ (oslobađanje od nasljeđa vladajuće partije u Iraku). U redovima tih nezaposlenih vojnika i članova njihovih porodica, počeo je da se razvija ekstremizam koji je vjerovatno postao osnova za formiranje Islamske države i Al Kaide. Moguće je da u to vrijeme nijesmo znali dovoljno o tome.
ANALITIKA Uzimajući u obzir Vaše iskustvo na izuzetno teškim i izazovnim područjima, pa i to da ste dobar dio radnog vijeka proveli kao novinar, moram postaviti jedno “filozofsko” pitanje. Po Vašem mišljenju, kuda ide savremeni svijet? HREBIČKOVA: Mislim da je od presudnog značaja da se udruže sve relevantne međunarodne organizacije i drugi partneri, kako bi se razmatrala rješenja za nove bezbjednosne prijetnje. Nasilni ekstremizam i borci na stranim ratištima su najkonkretnija prijetnja stabilnosti i bezbjednosti. Rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan pristup. Što više razmišljam o tome šta se dogodilo u ovih 20 godina transformacije u Centralnoj Evropi, na Balkanu, u Istočnoj Evropi i na Srednjem Istoku, sve više mi biva jasno da počinjemo da ulazimo u sasvim drugačije vode, da se suočavamo sa sasvim novim prijetnjama.
ANALITIKA: Kako to mislite?
HREBIČKOVA: Evropska Unija ima značajnu ulogu u svim međunarodnim i regionalnim procesima. I sama EU se značajno transformisala; ima znatno veći broj članica. Tokom 65 godina izgrađene su neke snažne demokratske institucije, kao i sistemi za zaštitu ljudskih prava, uspostavljene su brojne ekonomske i druge veze...
Danas se, međutim, suočavamo sa prijetnjama koje se ne mogu pobijediti klasičnim sredstvima. Nekada smo imali vojske država koje su se međusobno sukobljavale. Međutim, tokom 1990-ih i kasnije, rješavali su se unutardržavni konflikti, a ljudska prava kršile su njihove vlasti.
Zato je kreiran koncept odgovornosti za zaštitu u UN-u 2005. godine. Moramo se prilagoditi i upostaviti nove mehanizme borbe protiv novih izazova, kao što su ekstremizam, fanatizam, radikalizam.
Moramo da nastavimo da blisko sarađujemo sa partnerima koji dijele iste vrijednosti. Konflikt u Ukrajini, ili bilo gdje u svijetu, postavlja nove zadatke i izazove. Neophodno je da EU zna kako da odgovori na njih, kako bi očuvala svoje demokratske vrijednosti. Svi moramo tražiti nova partnerstva, upravo u cilju očuvanja demokratskih struktura, i temeljnih političkih i ljudskih prava. Ta prava predstavljaju univerzalnu vrijednost, potrebno je da ih zaštitimo po svaku cijenu.
ANALITIKA: Kako je to moguće uz jačanje desnice i ekstremizama raznih oblika?
HREBIČKOVA: Vlade, mediji i civilno društvo treba zajedno da se bore protiv ekstremizma, bilo da dolazi sa ljevice ili desnice. Samo na taj način možemo postati jači, i boriti se protiv svih vidova mržnje, fanatizma, ekstremizma, nacionalizama. Međutim, previše se fokusiramo na ekonomska pitanja ili beneficije, a ostalo uzimamo zdravo za gotovo. Naravno, većina ljudi je apsolutno protiv ovakvih tendencija, ali su i veoma preplašeni. Zato zajedno moramo pronaći način da se povežemo sa onima koji sa nama dijele iste univerzalne vrijednosti.
Gordana BOROVIĆ
