Talentovani glumac mlađe generacije, Filip Đuretić, rođen je 18. januara 1992. godine u Podgorici. Odrastao je u Novom Sadu, gdje je završio gimnaziju „Laza Kostić“, da bi potom otišao na prijemni ispit i upisao glumu na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti već iz prvog puta. Tako se našao u klasi profesora Branimira Baneta Popovića.
Nakon prve godine na fakultetu, Filip dobija jednu od glavnih uloga u filmu reditelja Nikole Vukčevića "Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa", i to dvostruku - i kao lik i kao narator. I tu je, kako sam kaže, odmah ostvario jedan od svojih ciljeva, a to je da bude narator u jednom velikom projektu.
- Kao malog, mama me stalno vodila na predstave, a tata na fudbalske utakmice, tako da imam usađenu sklonost ka timskom radu još od malih nogu. Fudbal sam krenuo da treniram sa pet godina, kao i folklor, ali sam od folklora brzo odustao. Sada, kada se osvrnem, možda mi je malo i žao sto sam tako brzo od njega odustao. Čitao sam sva slova sa četiri godine i u osnovnoj sam uvek voleo da drame ili pemsice koje smo čitali ili učili napamet malo drugačije izvedem - čisto da bi bilo zanimljivije. Možda je to ono što me je privuklo da se bavim glumom, ta potreba da uvek radim nešto zanimljivo, aktivno, ludo i da nikad ne stojim na jednom mestu - otkriva Filip čitaocima Portala Analitika i dodaje da u profesionalnom smislu ima dosta uzora, što domaćih, što stranih.
Ovog ljeta Filip izvodi predstavu "Ljubaf" sa dvije njemu drage koleginice sa klase - Sanjom Vujisić i Anđelijom Rondović. To je ispit iz specijalističkog predmeta Pokret, koji je prerastao u predstavu, u režiji profesora Ferida Karajice. Osim toga, ovaj mladi, talentovani, glumac igra i u diplomskoj predstavi njegove klase "Venecijanka", koju je režirala Lidija Dedović. Takođe, Filip glumi i u predstavama "Čarobnjak iz Oza" i "Lukrecija iliti Ždero", reditelja Jagoša Markovića.Za one koji to nijesu znali, Filip radi u vrtiću "Maša" u Podgorici kao jedna vrsta vaspitača i reditelja u isto vrijeme, jer sa djecom zajedničkim snagama pravi predstave.
Tokom proljeća i ljeta učestvovao je u projektu koji je na sjeveru Crne Gore pokrenulo Ministarstvo kulture i UNICEF, pod nazivom "Svi u vrtić" gdje je, predvođen profesoricom plesa i baleta Sanjom Garić, a uz profesoricu govora i glumicu Dubravku Drakić i glumca Branka Ilića, performansima animirao, kako djecu, tako i roditelje da se potrude da, ukoliko su u mogućnosti, obavezno šalju svoju djecu u vrtiće.
Filip volonterski čita djelove čitanki u Resurnom centru za slabovide, što je takođe projekat UNICEF-a koji traje više od godinu dana.
Našim čitaocima otkriva da je glumom počeo da se bavi još u srednjoj školi u Novom Sadu, gdje je postojala jaka dramska sekcija i pravo školsko pozorište.
- Mislim da ni jedna gimnazija u Srbiji nema pozorište u svom sklopu. Tu sam shvatio da bih time mogao i da se bavim u budućnosti. Svakim danom otvarala su se nova polja i nove mogućnosti koje nisam znao da mogu da otključam kod sebe, tako da, ko zna kuda će me daske odvesti sledeće - zaključuje Filip.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi bolji život, fale mi obe bake, nedostaju mi dani u kojima sam samo brinuo u čijem dvorištu ću da igram fudbal, u čijem klikere, a u čijem žmurke kad padne noć.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne znam da li sam odrastao - možda zrelost, svesnost, to su verovatno stvari koje volim, al' koje takođe ponekad i ne volim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Fudbal. Krenuo sam da ga treniram na vreme, sve je išlo kako treba. Međutim, ne mogu svi da budu sportisti, mnogo faktora utiče na to kao i na sve u životu. Jednostavno, falilo je malo sreće i malo odlučnosti.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?- Nekad sam previše opušten, a nekad previše ozbiljan. Nemam meru, smatram da je to sebično, i mislim da je to jedna od mojih lošijih osobina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Poštenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne znam, odbijam da dam odgovor na ovo pitanje.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Lenjivac, mrav, zec, puž, lav.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?- Neki specijalitet iz kineske kuhinje, u koji su uključeni i slani i slatki sastojci.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim. Voleo bih da obiđem ceo svet, ali više od toga - voleo bih da uvek budem sa ljudima koje volim, a to mogu jedino ako jako brzo letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim legalnim i uglednim mafijašem. Voleo bih da znam kako razmišlja takav mozak.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ne znam, uvek imam neku zanimaciju. Ako nemam, zna se: gledam film ili seriju, ili neku utakmicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?- Moja pesma koju mogu da slušam svaki dan je "Yeah" od Ushera - kada želim malo da igram. Ovako, bilo koju od Vlada Georgieva ili Olivera Dragojevića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Možda film "Whiplash" zbog jednostavnosti. Pokazuje da ono što je jednostavno u svakom pogledu, takođe je i ono što je najteže, ali i najviši vrh kojem bi umetnost trebala da teži i zbog toliko puta viđene poruke koju taj film prikazuje, a to je - da nikad ne treba da odustaneš od svojih snova!
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda. Ne postoji mesto koje ne bih voleo da vidim.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?- Onim kojim se najviše i vozim - autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mnogima ispričam dosta, mnogima verujem, poznajem mnogo dobre ljude i ponosan sam na to. Mislim da me to zaista čini neverovatno ispunjenim. Nije lako biti okružen pravim ljudima, dobrim ljudima, a ja ih odavno imam i mnogo ih pozdravljam ovim putem.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvek se obradujem ljudima koje volim. Mnogo puta sam to pomenuo, al' treba i da se zna, jer mnogi su sami, nemaju prava prijateljstva i ogorčeni su mržnjom. Nažalost, ima i takvih u mojoj blizini, i teško im je pružiti pomoć, jer su k'o divlje životinje - čim pokušaš da im pomogneš, misle da ima nešto ispod toga. Zato se uvek obradujem dobrim ljudima, nebitno je koliko ih vremenski poznajem.
Da li za nečim žalite?- Možda manjak hrabrosti (ludosti) u nekim situacijama.
Bez čega ne možete?
- Bez mozga :-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mami, zato što sam rekao da nije dovoljno krompira spremila u odnosu na meso, a tu su bili neki prijatelji... Hahahaha, sad sam gotov.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Voleo bih da mi zlatna ribica ispuni dve želje. Prva je da ljudi budu zdravi, da ne mogu da se razbole, a druga je da isti ti ljudi ne zloupotrebljavaju svoju pamet.
Što je najteže što ste do sada uradili?- Ništa nije dovoljno teško. Hehe.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i sada - sa ljudima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Neću to da vam odam ;-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- /
Priredila: A.POPOVIĆ