U Podogrici je u ponedeljak osnovan Crnogorski pokret, organizacija koja će, prema riječima njenih osnivača, zastupati i braniti interese crnogorskog naroda i nezavisne države Crne Gore.
Potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), ali i jedan od osnivača Crnogorskog porketa, Stevo Vučinić kazao je u razgovoru za Portal Analitika, da je slom socijalizma je najveći poraz civilizacije na našem prostoru.
„Taj proces je na scenu doveo duhovnu đecu pobornika utvrđivanja okupacionog poretka i četničku ideologiju kao negaciju svih vrijednosti evropske civilizacije. Ta ideologija, koja je dvaput poražena, 1945. i devedesetih godina, u Crnoj Gori, posljednjih godina doživljava renesansu koja prijeti civilizaciji na ovom prostoru“, rekao je Vučinić.
Vučinić je najavio da su prvi zadaci CP "potpisivanje peticije kojom će tražiti obavezno uvođenje crnogorskog jezika u javnu upotrebu i pisanje Povelje."
„Prvi zadaci su nam potpisivanje peticije kojom ćemo tražiti obavezno uvođenje crnogorskog jezika u javnu upotrebu, i pisanje Povelje ili Manifesta. Tim dokumentom trebamo da cjelovito definišemo ciljeve i vrijednosti za koje ćemo se kao građani zalagati u budućnosti, a koju ćemo ponuditi na potpisivanje javnosti. Njime ćemo obrazložiti istorijski osnov, savremenu situaciju, njene posljedice po nas i naše interese i definisati sve ciljeve za koje se moramo zalagati u budućnosti“, naveo je Vučinić.
ANALITIKA: Na osnivačkoj sjednici Crnogorskog pokreta, najavljeno je da će vaša organizacija zastupati i braniti interese crnogorskog naroda i nezavisne države Crne Gore. Da li se iz toga može pretpostaviti da su, i pored sticanja državne nezavisnosti, interesi Crnogoraca u sopstvenoj državi ugroženi?
VUČINIĆ: Ne samo da su crnogorski interesi ugroženi, nego su izloženi prijetnji da budu i poništeni. Jer crnogorskom javnom scenom dominiraju međunarodni i lični interesi koji negiraju suštinske vrijednosti – ljubav prema domovini i sopstvenom narodu. Inače, slom socijalizma je najveći poraz civilizacije na našem prostoru koji je na scenu doveo duhovnu đecu pobornika utvrđivanja okupacionog poretka i četničku ideologiju kao negaciju svih vrijednosti evropske civilizacije. Ta ideologija koja je dvaput poražena, 1945. i devedesetih godina, u Crnoj Gori, posljednjih godina doživljava renesansu koja prijeti civilizaciji na ovom prostoru. Uparena sa socijalnim problemima, uzrokovala je opasnu situaciju, jer desetine hiljada građana imaju problema da se socijalno integrišu. Ali se zato frustrirani narod, dijelom, naslonio i podupire velikosrpske i klerikalne pokrete koji čekaju priliku da bi ostvarili namjeru – slom poretka i državnog suvereniteta. Po drugi put, u zadnje dvije decenije, zemlji prijeti opasnost od populističkih pokreta koji koriste bijedu i očaj naroda, da bi raspirivali velikosrpski nacionalizam i izazvali slom Crne Gore. S ruke su im crnogorski političari koji odbijaju da se bave tim pitanjima, povodeći se za mogućim političkim koristima ukoliko se drže po strani od ovih problema, ili ukoliko drže stranu dominantnoj većini opozicije kojoj je cilj redefinicija državnog statusa i likvidacija crnogorskog nacionalnog, državnog i crkvenog pitanja, što je za nas neprihvatljivo i nedopuštivo. Neprihvatljiva je i politika oličena u crnogorskim strankama, koje ova pitanja ogalašavaju marginalnim, ili preprekom uspostavljanju građanskog i prosperitetnog društva. Ne može se graditi građansko društvo na štetu crnogorskih interesa, niti se oni mogu zanemariti. O tome pitanju će se pokret očitovati početkom septembra, sazivanjem okruglog stola na kojem bi se to pitanje raspravilo i jasno rasčistilo sa crnogorskim političarima i političkim strankama koje se moraju jasno i javno odrediti – jesu li im crnogorski interesi primarni ili tercijalni. Da bi smo znali treba li da uživaju naše povjerenje ili ne.
ANALITIKA: Rekli ste da je osnivanje Crnogorskog pokreta iznuđeno postojećim tendencijama u crnogorskom društvu i marginalizovanjem interesa većinskog naroda u Crnoj Gori. Ko vrši tu marginalizaciju i da li aktuelna politička elita može osigurati njeno spriječavanje?
VUČINIĆ: Godinama se dovode u pitanje sve vrijednosti na kojima počiva naše društvo - državni autoritet, građanski mir, međuvjerski odnosi, osobena kultura, nacionalne osobenosti, tekovine antifašističke borbe i društvo socijalne pravde. Naše današnje društvo karakteriše dominacija trgovačkog duha koje je kao takvo negacija slobodarske tradicije i patriotizma na kojima je zemlja vjekovima opstajala i počivala. Ne smijemo dozvoliti da se nad nama izvode eksperimenti koji mijenjaju suštinu našeg bića i proizvode bijedu u propast zemlje i naroda. Omladina nema patriotsku identifikaciju sa Crnom Gorom, i zato se stanje političke nestabilnosti može pretvoriti u nekontrolisani bijes masa koje bi uvele zemlju u stanje haosa. Naša najveća prijetnja je velikosrpski klerikalizam od kojega boluje većina opozicije, zbog kojega su Crnogorci uskraćeni za elementarna ljudska prava u sopstvenoj domovini. Dok njihove vođe izlivaju bijes na nas, nazivajući nas imenima nedostojnih ljudi, i zato imaju snažnu podršku u zemlji i od vani. Javna politika dijela državne administracije zasniva se na opasnoj srpskoj i slovenskoj sentimentalnosti koja navodi vodu na mlin svih naših neprijatelja. Takvi danas Crnogorce proglašavaju ekstremistima i nacionalistima, što je za nas neprihvatljivo. Ta pojava, koju elita nema snage i moći da kontroliše, uzela je zabrinjavajuće razmjere. Pa je u tom smislu osnivanje Crnogorskog pokreta iznuđeno. Nužno je da se samoorganizujemo da bismo zaštitili nas i naše interese, koje opasno ugrožava velikosrpski mesijanski šovinizam koji dominira crnogorskom javnom scenom.
ANALITIKA: Prilikom osnivanja CP, rekli ste da ćete zahtijevati reformu školskog obrazovanja. Koliko školstvo i obrazovanje imaju ulogu u formiranju svijesti o nacionalnoj pripadnosti? Što treba promijeniti u sektoru obrazovanja, tu prije svega mislim da pitanja jezika i istorije?
VUČINIĆ: Mi smo odgovorni prema duhu i tradiciji našega naroda i dužni smo da jezik čuvamo i usklađujemo prema toj činjenici. U jeziku je utkana naša prošlost, zato se ne smije dozvoliti promjena prirode i duha crnogorskog jezika. Jezik je duhovna osobenost našega naroda i mi ne možemo da prihvatimo da ne pišemo kao što govorimo i da govorimo koristeći izmijenjeni jezik, bez tri naša osobena glasa i nejotovanom varijantom. Svojevremeno, učili su nas u školi da govorimo jezikom koji nije respektovao crnogorsku jezičku posebnost, dok su nas majke učile maternjem, odnosno crnogorskom. Zato moramo da ga njegujemo kao najvišu duhovnu vrijednost. Postojeće političko rješenje koje, uprkos ustavnom određenju, dozvoljava da se crnogorski jezik u školama, administraciji i medijima upotrebljava po slobodnom izboru korisnika je ne samo neustavno, nego i predstavlja presedan u evropskoj praksi. O tome pitanju ne može biti pogodbe, niti upotreba crnogorskog jezika u Crnoj Gori može biti fakultativna. Takvoj politici je cilj da nas liši crnogorskog identiteta lividacijom jezika, njegovog temeljnog činioca. Dovođenjem u pitanje crnogorskog jezika, na koncu, dovodi se u pitanje integritet i suverenitet ove zemlje. Pojednostavljeno kazano, pitanje standardizacije jezika, ustvari je pitanje nacije, i na koncu države.
Školstvo i obrazovanje imaju dominantnu ulogu u oblikovanju ličnosti mladih ljudi u etičkom, etničkom i estetskom smislu. Zato je ono decenijama bilo predmetom brige beogradskih obrazovnih i izdavačkih kuća koje su udžbenicima istorije, geografije i srpkog jezika raspirivali ljubav prema stanim državama, tuđoj povijesti i nemušto gradili negativan odnos naše omladine prema crnogorskoj prošlosti. Nažalost, ta politka se promijenila samo u pitanju udžbenika koji su stavljeni u funkciju ove zemlje i njenih interesa. Ali profesorski kadar je i dalje dijelom u funkciji beogradskih centara moći i interesa, koje promiče i riječju i djelom.
ANALITIKA: Nedavno je obilježena desetogodišnjica od postavljanja metalne crkve na Rumiji. Taj čin zasigurno predstavlja simbol nemoći države i hegemonističke tendencije SPC. Kakav je stav CP po pitanju SPC u Crnoj Gori i da li ćete se zalagati za rješavanje statusa CPC kao domicilne crkve u zemlji i povraćaj sakralne imovine u državno vlasništvo?
VUČINIĆ: Ta Crkva od početka devedesetih godina ima povlašćen položaj u društvu samo zbog dva atributa - nacionalnog srpska i religioznog koji je definiše kao pravoslavnu crkvu. Stoga se svakodnevno potencira to pravoslavno nasljeđe koje se tumači i vezuje za Srpsku crkvu. Ona ima ulogu veze sa Srbijom i posljedično moralno relaksira svaku izdaju Crne Gore. Dominacija srpskog identiteta kojega Srpska crkva nameće, marginalizuje ulogu Crnogoraca, i istovremeno obezbjeđuje mu ulogu štićenika Srbije kao regionalne sile. Fundamentalno-pravoslavnim ekskluzivizmom odriču nam pravo na crnogorstvo kao nacionalni iskaz, a u odnosu prema drugim vjerama i Crnogorcima uopšte očituju se neprijateljski. Zbog kontinentalnog položaja njihove matične zemlje Srbije i političko-kulturne inferiornosti unutar evropske porodice naroda, fascinirani mediteranom koji im je na dohvat ruke, ne libe se ni od jednog poduhvata koji bi ih izveo na Jadran. Takvu politiku su ozakonili i moralno uzdigli kao patriotski gest koji se kao takav veliča i preporučuje svim crnogorskim građanima. Nasilje nad neistomišljenicima su proglasili poželjnim, a Crnogorce i njihovu zemlju oglasili antisrpskom tvorevinom protiv koje je dozvoljena upotreba svih nečasnih sredstava. To je doseglo karikaturalne razmjere i izmetnulo se u praksu koja nema primjera u Evropi, da se saradnici okupatora oglašavaju antifašistima, a izdajnici Crne Gore patriotama.
Velikosrpski nacionalisti ne ukrivaju osvajačke namjere i bjelodano posežu za crnogorskom teritorijom. Najbolji primjer je limeni objekat na Rumiji, nasađen kao simbol dominacije velikosrpske ideje nad crnogorskom. U toj tački, u simboličkoj ravni, sukobljavaju se ove dvije ideje. Od razrješenja tog sukoba zavisiće sudbina Crne Gore. Što se tiče crkvene imovine, predloženo rješenje u nacrtu Zakona o slobodi vjeroispovijesti je zadovoljavajuće. Njime je predviđeno da se sva državana i narodna imovina, ubilježena kao takva do 1918. godine, uključujući i onu koja je posljednjih decenija prošloga vijeka upisana na beogradsku patrijaršiju, uzakonjuje na državu Crnu Goru. To rješenje ćemo podržati.
ANALITIKA: Koji su naredni koraci Crnogorskog pokreta? Kad treba očekivati izradu manifesta i da li ćete striktno definisati ciljeve za koje ćete se zalagati?
VUČINIĆ: Prvi zadaci su nam potpisivanje peticije kojom ćemo tražiti obavezno uvođenje crnogorskog jezika u javnu upotrebu, i pisanje Povelje ili Manifesta. Tim dokumentom trebamo da cjelovito definišemo ciljeve i vrijednosti za koje ćemo se kao građani zalagati u budućnosti, a koju ćemo ponuditi na potpisivanje javnosti. Njime ćemo obrazložiti istorijski osnov, savremenu situaciju, njene posljedice po nas i naše interese i definisati sve ciljeve za koje se moramo zalagati u budućnosti. Očekujemo da se u pripremi i pisanju ovoga značajnog dokumenta, koji će definisati magistralne pravce djelovanja, uključe javni i kulturni radnici i intelektualci. Do kraja avgusta ćemo pripremiti nacrt strukture tog dokumenta i sazvati prvi skup crnogorskih intelektualaca da se očituju o inicijativi, riješimo rokove njegove izrade i imenujemo nosioce za pojedine oblasti.
Balša KNEŽEVIĆ
