Producentkinja Svetlana Sošić rođena je 1983. godine u Bijelom Polju. Diplomirala je produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, da bi nakon toga magistrirala marketing na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Trenutno je angažovana na poziciji komunikacionog menadžera u Ministarstvu kulture Crne Gore.
Iza nje je već desetogodišnje iskustvo na pozicijama izvršnog producenta i organizatora na inostranim i domaćim filmskim produkcijama.
Svetlana je javnosti poznata kao PR i marketing menadžerka festivala od posebnog značaja u Crnoj Gori, kao što su - TV festival Bar, Filmskog festivala u Herceg Novom, Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju, zatim KotorArta, Odakle zovem i Sea Dance Festivala.
Vlasnica je kasting agencije za statiste i modele za profesionalna snimanja - jedine takve u Crnoj Gori. Već ima više od 50 uspješno odrađenih reklama i muzičkih spotova i petogodišnje iskustvo u medijima i advertajzingu u najvećoj regionalnoj advertajzing agenciji - Direct Media.BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Radost... Otac... Ljubav...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ništa.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Gluma. Nijesam ni pokušala, a trebalo je na FDU u Beogradu. Brat Željko, reditelj, me nagovorio na produkciju - FDU na Cetinju... Nije tolika greška na kraju, ali žalim svakako... Srećom tu je opet Brat da dopuni sve!
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Iskrenost i bezuslovnu vjeru u ljude i njihovu dobrotu. Nekad bih se uzdržala, da mogu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Rad i predanost poslu, požrtvovanje i misionarstvo u svemu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Avanture nevaljale djevojčice". Mene bi samo mogla da glumi Svetlana Sošić, niko to bolje ne bi mogao.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- E, ćao, ovdje kreativna, smjela, lijepa, interesantna, pametna, sposobna, odana, radna... djevojka... Rekoste deset ili pet riječi? Ma, ko bi to slušao... još preko telefona. Ne volim inače nikakve posrednike u komunikaciji niti sredstva - živo i uživo je moj način.
Kako biste opisali sebe da ste hrana? - Biftek - srednje pečen, maslinovo ulje, vulkanska i himalajska so. Iz Madere.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da vratim vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Kim Kardašijan - zasigurno bih bez razloga i preispitivanja bila srećna, bogata i debela, a tu je i Kanje Vest, moja omiljena američka ličnost.
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- Radim porodično! Gdje god da sam, nedjeljom sve prekidam i nedjeljom sam uvijek kući i sa porodicom i sve što ide uz to. Nedjelja je moje svetilište. I moj najtužniji dan.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- To je uvjek Albinonijeva kompozicija "Adađo u g-molu“... I sve njene varijacije, vjekovima.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nažalost, ne dolazim kod nas do dobrih predstava godinama... U knjigama je srećom sve što mi treba... Uvijek imam po nekoliko otvorenih knjiga oko sebe koje istovremeno čitam. U posljednje vrijeme su mi "freške" teme o postojanju, kao Berdjajev "Smisao stvaralaštva - pokušaj opravdanja čovjeka" ili Franklov "Nečujni vapaj za smislom". Moja velika ljubav je poezija, uz nju sam porasla, a najskorije Goranovićev "Grad punog mjeseca" - najljepša je crnogorska poezija, poslije Rista.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Njujork. Ili kod Emine! Ili sa Silvom u Kinu...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne postoji takvo. Strastveni sam vozač, volim dobra i jaka auta. Bez auta ili bilo kojeg prevoznog sredstva ne mogu da zamislim život... To je moje sredstvo slobode.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome sve. Kad dođe do toga sve - jedino se oslanjam na sebe samu, a ni sebi nekad ne priznam sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kvalitetu, redu i ljepoti u svemu - u odnosima, poslovima, događajima, prilikama. Dobroj umjetnosti kad je katkad rijetko sretnem. I Djeci.
Da li za nečim žalite?
- Za jednim čovjekom.
Bez čega ne možete?
- Bez Hane! Najljepšeg čuda od djeteta, i Marka čuda od čovjeka. Bez Majke i moje porodice Tanje, Vanje, Tijane... djece.... Niti bez Emine, Danila, Silve, Branke, Baleta, Ane, Milane, Mila... uh!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog jednog mejla, dragom kolegi. Mrzim to da radim, ne volim kad nijesam u pravu... Ali, znam kad pogriješim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Znam da su nemoguće, ali bih probala - vječnost sebi, samosvijest i mudrost narodu sa kojim dijelim ovu državu i univerzalnu ljepotu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odbila dobro plaćen posao.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne mogu to da zamislim, ni pomislim, niti odgovorim... Ali bih svakako nešto organizovala sebi i najbližima u posljednjem trenutku.
Kako biste voljeli da umrete?
- NIKAKO. Što tu ima da se voli, ne bih voljela uopšte. Ali u moru - svakako.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Zbogom djevojke sanjajte zavičaj, ja svoj već vidim... Eno ga, po moru teče LIM".
Priredila: A.POPOVIĆ
