Mislim da će Podgorica ovogodišnjim programom FIAT-a dobiti pravu dinamiku i živost kulturnog života koji joj pripada. Jer, čini mi se da nam se u posljednje vrijeme sva zabava svela na kafane, a to svakako nije dobro, kaže za Portal Analitika rediteljka Ana Vukotić, direktorica obnovljenog Festivala internacionalnog alternativnog teatra, koji ove godine obilježava tri decenije postojanja, a biće upriličen od 5. do 16. septembra na lokacijama širom Podgorice pod sloganom "Dijagnoza".
Od 1985. godine, kada je održan prvi Festival jugoslovenskog alternativnog teatra, a koji je usred ratne 1996. dobio internacionalni predznak, do danas je ovaj događaj u Podgorici okupljao neka od najpoznatijih imena, prije svega, pozorišnog stvaralaštva. I tokom svih do sada održanih 17 izdanja, publika je uvijek u velikom broju podržavala FIAT. S druge strane, podrška državnih institucija i sponzora je varirala, pa se i to može uzeti kao nepromijenjeno stanje. Uz obnavljanje festivala 2013. godine, osigurani su njegovi glavni partneri, ali ne i njegov budući život.
- Od 2013. godine, kada sam postala direktor FIAT-a, festival se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore. Zapravo, on je i obnovljen na njihovu inicijativu, a uz podršku Glavnog grada Podgorice. Već je poznato da su sredstva kojima nas oni podržavaju u protekle dvije godine, kao i ove, u veoma skromnom iznosu, s obzirom na to da imamo festival internacionalnog karaktera - jedan od najznačajnijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi. Pomoć još imamo od civilnog sektora, prijatelja, partnera i sponzora - prije svega generalnog sponzora Crnogorskog Telekoma - koji su i protekle dvije godine nalazili način da nam pomognu finansijski i u vidu usluga. U takvom finansijskom okviru se, na žalost, FIAT odvija i ove godine, premda su moja očekivanja bila mnogo veća. Jer, kada sam 2013. uključena u obnovu festivala, postojala su čvrsta obećanja da će FIAT postati ustanova kulture, da nećemo morati da se mučimo u raskoraku da za jednu vrstu konkursa moramo da imamo nevladinu organizaciju, a za drugu društvo s ograničenom odgovornošću - kaže Vukotić.
Dvije firme - jedan festival: Ona pojašnjava kako je situacija "dvije firme - jedan festival" u velikoj mjeri onemogućila FIAT da koristi ogorman novac koji za takve namjene nude evropski fondovi. To je, dodaje, nedostatak ne samo za organizacioni tim ovog festivala, već i za sve druge koji djeluju na crnogorskoj kulturoj sceni. Kao primjer u dobrom korištenju ovih fondova naša sagovornica navodi Italiju.
- Ali to nije slučajno, niti zato što bolje pišu projekte od nas, već zato što je država uključena u cijeli proces. Naime, da biste dobili novac od evropskih fondova, država mora da markira i suštinski podrži većim iznosima upravo one projekte i događaje koji su prioriteti kulturnog razvoja jedne države. Kada partneri iz evropskih fondova vide da ste prioritet svojoj državi, tada ste i u njihovim očima postali kandidat za velike sume. U našem Ministarstvu kulture sada postoji dobar tim sa kojim smo ove godine veoma lijepo sarađivali kada je bio u pitanju konkurs Kreativna Evropa za evropske fondove. Međutim, podrška države je izostala, tako da nismo ni mogli tražiti od Evropske unije 200.000 eura - iako smo za to imali programskih uslova.
Vukotić ne gubi nadu. Optimista je kada je riječ o budućnosti FIAT-a, naročito nakon nedavnog razgovora u Ministarstvu kulture i obećanja koje je dobila od ministra Pavla Goranovića.
- Ključni korak koji bi morao da se napravi upravo za jubilej - 30 godina trajanja FIAT-a - jeste da postanemo ustanova kulture, da se formira ustavova u čijoj je osnovi partnerstvo Ministarstva kulture i Glavnog grada, ali pod uslovom da u to bude uključen i civilni sektor, na čemu od početka insistiram. Jesam za to da FIAT ostane "državni", ali civilni sektor suštinski obezbjeđuje donacije i sponzorstva. A mi ove godine od sponzora Crnogorskog Telekoma dobijamo gotovo jednaku cifru kao od države i Glavnog grada, koji su dali po 15.000 eura. Toliko možemo da obezbijedimo i od ostalih sponzora. Naravno, ne insistiram da civilni sektor uđe u organizaciju sa istim procentom kao država i opština, i bilo bi mi draže da oni budu nosioci svega ovoga, ali civilni sektor mora da ostane kao organizator i garancija da nećemo ispolitizovati jednu instituciju kulture koja je neophodna Podgorici - ističe ona.
Politika gdje joj mjesto nije: Kao primjer u što mogu odvesti pogrešna politička rješenja tamo gdje im nije mjesto, sagovornica Portala Analitika navodi dobro poznat primjer.
- Imate situaciju, to se mora reći, sa Grad teatrom u Budvi koja ima milionski budžet - i to samo od Opštine Budva - ali nema dobar umjetnički tim. Ne možete očekivati da jedan pravnik ima dobar rezon kada je u pitanju kultura i umjetnost. Ali zato ima dobru političku podobnost. Dakle, garancija kvaliteta nisu veliki budžeti ali jesu strucni i posveceni umjetnicki timovi koji realizuju festival.. A ovo je premala zemlja, premali narod da bismo žrtvovali profesionalce zbog bilo kakve političke pripadnosti. Posvećenici i pravi stručnjaci znaju da politika nikada nije prvi plan njihovog djelovanja. Uvijek je to profesija, esnaf, najviši mogući standardi koje možete da izvučete iz sebe i svojih saradnika u okviru konteksta u kome djelujete. Naravno, svi smo "politična bića", svi imamo svoja uvjerenja, ali moramo konačno da zamijenimo redosljed stvari - profesija mora biti na prvom mjestu - kaže Vukotić.
Kompromisa nema ni kada su u pitanju kulturni događaji u Podgorici, tim prije što je riječ o glavnom gradu jedne države.
- S aspekta procjene stručnog tima Ministarstva kulture, FIAT je najznačajniji festival u Podgorici i, prema obećanjima, na putu smo da napravimo ustanovu kulture i dobijemo predznak festivala od nacionalnog značaja, kakvih je u ovom trenutku četiri u Crnoj Gori. Mislim da bi to obezbijedilo razvoj urabane kulture i otvorilo prostor za afirmaciju velikog broja umjetnika koji nisu baš "infiltrirani" ni u politiku, ni u institucije kulture - dodaje ona.
Kao potvrdu navodi upravo ovogodišnji progmra FIAT-a, u kome posebno ističe učešće velikog broja crnogorskih umjetnika.
- Taj festivalski program - Montenegro Art Guerilla - je, čini mi se, u ovim okolnostima veoma značajan i za Podgoricu i za Crnu Goru, jer ima dispozicije da se njegovi segmenti razvijaju pojedinačno - počev od pozorišta, likovnog programa, književnosti, filma, do kreativnih industrija. Ove godine ćemo pokrenuti i jednu malu izdavačku priču, umjetničku ediciju FIAT-a. Štampaćemo prevode umjetničkih spisa, teoretskih rasprava i autorskih tekstova umjetnika. Naime, mladi prevodilac Milovan Novaković preveo je spise o umjetnosti jednog od najpoznatijih američkih slikara XX vijeka, Barneta Njumana. Za nekoliko mjeseci objavićemo takođe Novakovićev prevod spisa još jednog poznatog američkog umjetnika, Donalda Džada. Veoma sam ponosna na to što ćemo otvoriti mogućnost za objavljivanje ovakvih vrsta prijevoda kojima se u Crnoj Gori, osim pokojnog profesora Vladimira Vukićevića, na žalost niko nije bavio jer to nije obično prevođenje; govorimo o štivu koje morate dobro da razumijete da biste ušli u njegovo prevođenje. Mogu još da najavim da Novaković priprema sajan izbor prevoda Matisovih zapisao umjetnosti, te sve to zajedno smatram kao veoma dobar start malog FIAT izdavaštva sa tri prevoda koja će biti značajna i za cijeli region. Ostali segmenti programa Montenegro Art Guerilla takođe imaju mogućnost da se razvijaju i profilisu.
Ovako raznolik "crnogorski" program i internacionalna pozorišna selekcija za Vukotić je dobar okvir u kome može da sagleda "što mi radimo, a što su svjetski tokovi".
Jusovača, "Radoje Dakić", aerodrom: Kada je pitanju ovogodišnji glavni program, ona navodi da se oslanjaju na autorske, odnosno rediteljske poetike, prema kriterijumu "rediteljskog pozorišta" - kako je to danas koncipirano u Evropi.
- Doveli smo značajne reditelje od kojih su neki već bili na FIAT-u, poput Branka Brezoveca, ali i Boruta Šeparovića koji je ovdje bio još kao neafirmisani umjetnik. Upravo će Šeparović on predstavom "A gdje je revolucija, stoko?" u produkciji "Montažstroja" otvoriti festival. Sa svim značajnim gostima imaćemo razgovore koji će u podne počinjati u Kuslevovoj kući, te se nadam da ćemo dobiti neke dobre priče i informacije upravo od onih koji su nekada bili na FIAT-u i koji znaju što je ovaj festival, ali i od reditelja koji su u ovom trenutku značajni u Evropi i svijetu i rado su se odazvali pozivu za gostovanje.
Vukotić dalje navodi nama dobro poznata imena - Andraša Urbana, Dejana Projkovskog, Paola Mađelija, Zijaha Sokolovića "koji je ne manje ozbiljan glumac, reditelj i autor" i niz drugih autora.
- Uz pomoć prijatelja uspjeli smo prvi put u Crnu Goru da dovedemo Komedi fransez (La Comédie-Française) sa monodramom u izvođenju Silvije Berže koja je veoma dobro primljena na mnogim festivalima. Takođe, u našoj zemlji prvi put ćemo ugostiti ukrajinskog reditelja Andreja Žoldaka, jednog od najznačajnijih svjetskih reditelja, koji je trostruki dobitnik najznačajnije ruske teatarske nagrade Zlatna maska. On dolazi sa predstavom "Elektra" koja ima specifične tehničke zahtjeve. Bez obzira što se ona igra u teatru, naše pozorišne scene nisu opremlje da na njima može da se igra predstava, pa će ona biti igrana u restriktivnoj zoni aerodroma u Golubovcima, i tako zatvoriti ovogodišnji FIAT. Naime, to je bila jedina hala u Podgorici koja ima dovoljnu visinu da u nju možemo da unesemo dekor, ali mislim da će to biti posebno interesantno, jer je FIAT-ovska publika navikla da se program odvija na najrazličitijim lokacijama. Kada su u pitanju izvođenja predstava, i ove godine su glavni partneri sa kojima jako lijepo sarađujemo Crnogorsko narodno pozorište i KIC "Budo Tomović". Mimo toga, dogovorili smo da se Mađelijeva predstava "Njegoš i ja", nastala u produkciji CNP-a i KotorArta, ovog puta igra u otvorenom bazenu Sportskog centra "Morača". Imamo dosta pratećih događaja koji će se odvijati, recimo, na Jusovači - gdje će Dragan Tešanović imati izložbu - ili u bivšoj fabrici "Radoje Dakić". Ono što ovdašnja publika posebno voli, iako nije posebno aktuelno u svijetu, jeste ulični teatar koji uspijeva da animira grad i da animira sve one koji nisu očekivana publika festivala. U "povratničkom" segmentu uličnog teatra imaćemo umjetnike iz Estonije, Slovenije, pa čak i jednog našeg autora i izvođača - iluzionistu Žarka Stanišića - najavljuje direktorka FIAT-a.
No, što bi se događalo s tim uličnim teatrom - i FIAT-om uopšte - da smo ga imali svake godine od 1985? Da li bi nam sve to dosadilo, ili bi se našla "čarobna formula" da FIAT svake godine zainteresuje (možda i previše) probirljivu podgoričku publiku?
- Ono do čega uvijek držim kada je kultura u pitanju - festivali ili pojedinačni projekti - jeste ko čini umjetnički tim, ko se bavi koncipiranjem i osmišljavanjem programa. Moguće da bi nam taj dio uličnog teatra zaista dosadio i da bismo "savladali tu lekciju" da se dešavala svake godine. Ali, tokom ovih 30 godina stalno stižu neke nove generacije, kojima je i to zanimljivo. Na proslavi 40 godina DODEST-a, bila sam veoma srećna jer sam vidjela neka nova lica, neke nove gimnazijalce koji su, poput mene nekad, bježali sa časova da bi prisustvovali programima FIAT-a i da bi "udahnuli" novi duh koji Podgoricu čini drugačijom tih dana. Zato je jedan ovakav festaval neophodan Podgorici. I državne institucije kulture, u zavisnosti od toga ko ih vodi, imaju uspone i padove. To je normalno i ne treba praviti od toga neki veliki problem. Prosto, desi se da su tri, četiri sezone dobre, da imate velike budžete i dobre kontakte. Ili se desi da u jednoj sezoni dovedete neke značajne reditelje, ali da oni prosto nisu u formi, da to nisu njihovi najbolji rezultati, iako ste u njih sve uložili. Umjetnost i jeste zanimljiva, jer ne možemo nikada sve do kraja da kontrolišemo. Ali, zato možemo u velikoj mjeri da damo inpute, pravce u kojima želimo da razvijamo i publiku, i kritiku, i ukus - kako mladih, tako i svih drugih građana.
Ono što ne može da se kupi: Vukotić danas FIAT vidi kao "na žalost jedinu kopču mladih sa pozorištem", ali joj je ne manje bitno da festival zadrži internacionalni karakter.
- S druge strane, postavlja se pitanje što je danas alternativa - jer uvijek moramo da se zapitamo da li je to alternativa u odnosu na svjetske tokove, ili u odnosu na ono što se dešava u Crnoj Gori. U svemu tome ne treba se previše baviti teoretisanjem, već će praksa, rezultati, programi, vrijeme pokazati što su bili dometi svih nas koji smo se bavili kreiranjem kako institucija, tako i svega onoga što nudimo publici. Tačno je da je publika ono što je sačuvalo FIAT - uprkos političkim, finansijskim i mnogim drugim lomovima, a to sam i sama vidjela prve godine kada sam preuzela festival. Sve ono što se desilo dalo mi je ogromnu volju, entuzijazam, da nastavim da guram sa malim timom saradnika od nekoliko ljudi, koji se posvećeno bave organizacijom jednog velikog festivala: za 12 dana imaćemo više od 60 programa. Zadovoljstvo koja imate kada vidite puno gledalište, kada na koncert dođe neplanirano veliki broj ljudi, kada se u publici nađu ljudi koje niste vidjeli mnogo godina, a koje je FIAT-ovski duh uspio da animira i da ih "izvuče na cestu" - to je nešto što se nikakvim novcem ne može kupiti - ističe direktorica festivala.
Na kraju, za prvi dan nakon završetka ovogodišnjeg FIAT-a ima samo jednu, ali veoma konkretnu želju.
- Voljela da - vidim rješenje o tome da je FIAT postao ustanova kulture, jer je to garancija da će on trajati i ostati nekim budućim generacijama. Uz to, voljela bih da bude još više volontera, tih mladih ljudi koji se još od 2013. godine polako okupljaju ovdje, tu pronalaze svoje mjesto i interes. Voljela bih da među njima što prije prepoznam neki tim koji može da preuzme ovu cijelu kompaseriju, uz moju punu podršku. Ja imam veliku energiju i FIAT je nešto čemu sam apsolutno posvećena, ali je i situacija takva da - dok vodim festival, nemam ni jednu ponudu da režiram u Crnoj Gori. A za mene je to veoma bitno; možda je neskromno, ali imam i neke rezultate u tom dijelu, pa bih voljela da počnem ponovo više da se bavim rezijom, jer imam potrebu za time - zaključuje Vukotić.
Čitaoci Portala Analitika ovom prilikom imaju mogućnost da prvi vide plakat i logo za FIAT 2015, čiji dizajn potpisuje Suzana Pajović.
Kristina JERKOV
Foto: FIAT, Duško Miljanić
