Sistematskim arheološkim istraživanjem je u potpunosti tretirana nekropola sa 130 grobova, uglavnom inhumiranih pokojnika. U grobnim konstrukcijama se nalazio veliki broj priloga helenističke provinijencije, izrađenih od različitih vrsta materijala: keramičke posude i nakit, a u muškim grobovima i oružje. Istraživači su utvrdili da se radi o nekropoli ilirskog plemena Labeati, koje je u III i II vijeku p.n.e, naseljavalo oblast bazena Skadarskog jezera. Rezultati istraživanja su publikovani, mada su ovi nalazi i danas predmet interesovanja stručnjaka, a naročitu pažnju izaziva ikonografija ilirskih pojasnih ploča koje su tu pronađene.
Arheološko blago u Gostilju: Pored nekropole Velje Ledine, u ataru sela Gostilj, postoje i druga nalazišta sa ostacima materijalnih tragova prethodnih vjekova. Sjeverno, uz istraženu nekropolu, nalazi se manja grobljanska crkva ispred koje je veći kameni kapitel, isklesan u korintskom stilu, antičke provinijencije. Mještani ukazuju da je crkva podignuta na temeljima starijeg hrama iz XIII vijeka, a da je antički kapitel donijet iz Duklje. Kapitel se na osnovu dimenzija, stila izrade i vrste kamena može dovesti u vezu sa objektima i kapitelima pronađenim na nalazištu Duklja.U literaturi se nalaze podaci, da se u zaseoku Donji Gostilj nalazi jedan koritasti kamen na kojem je vidljiv latinski natpis, što upućuje na mogućnost postojanja građevina iz rimskog perioda.
Šta kažu mještani: Od lokalnog stanovništva se saznaje, da su prilikom poljoprivrednih radova u blizini nekropole, mještani pronašli fragment mermerne skulpture na kojoj se jasno uočava predstava delfina. U pitanju je veća mermerna skulptura (očuvane visine cca 0,8 m), na kojoj je predstavljeno antičko božanstvo sa delfinom pored njegovih nogu. Nije poznato gdje se predmet sada nalazi.Danas ovo kulturno dobro ne postoji. Na prostoru na kojem su obavljena arheološka istraživanja, poslednjih decenija je vadjen šljunak i nakon toga su nastale depresije koje su popunjavane uglavnom otpadom. Danas je na mjestu gdje se nalazila nekropola prisutna deponija otpada i makadamski put. Pošto se nakon arheoloških istraživanja, istraženi prostor bez ostataka objekata tretira kao slobodna površina, stručnjaci su bili mišljenja da nije bilo potrebno štititi ovaj dio nalazišta. Iako je nekropola najvjerovatnije u potpunosti istražena, mještani na susjednim parcelama pronalaze brojne fragmente keramike, pa je za očekivati da se u susjedstvu nekropole nalazilo naselje. Iz ove činjenice proizilazi i obaveza daljeg istraživanja i čuvanja odnosno zaštite.
Briga o očuvanju kulturne baštine ne bi smjela da bude samo obaveza nadležnih ustanova kulture, već je to moralni zadatak čitavog društva, koje tek kada prepozna značaj kulturne baštine može da stvara uslove za njeno očuvanje. Danas svako ko dođe da obiđe ovo značajno nalazište na crnogorskoj arheološkoj mapi -ostaće zatečen. Na stranu to da ono nije obilježeno kako u turističkim, tako ni na lokalnim mapama. Zahvaljujući trenutnoj nezavidnoj situacji, svaki namjernik bi prošao pored nalazišta kao pored deponije, jer najvjerovatnije ne bi mogao povezati postojeću deponiju sa nacionalno vrijednim arheološkim nalazištem.
Nalazište otkriveno 1956.godine: Labeatska nekropola u Gostilju (III-II vijek p.n.e.) je čuveno arheološko nalazište i van granica Crne Gore. Otkriveno još 1956. godine, na njemu su pronađeni brojni nalazi u grobovima: helenistička grnčarija, nakit, oružje i novac, koji pružaju značajne nalaze o stepenu helenizacije Ilira u bazenu Skadarskog jezera. Pronađeni brojni predmeti prilikom arheoloških istraživanja se čuvaju većinom u JU Muzeji i galerije Podgorice i predstavljaju okosnicu arheološke zbirke. Pronađeni predmeti su ostali reper prema kome se druga istraživanja upravljaju u istraživanjima istorije ilirskog plemena Labeata. Važnost šireg prostora koji obuhvata toponim Velje Ledine se ogleda kroz mogućnost dokumentovanja i proučavanja materijalne kulture ilirskog plemena Labeati, tj. izučavanje brojnih materijalnih tragova epohe helenizma i proučavanje prostora na kojem su živjele, ili su ga pohodile istorijske ličnosti (Gencije), i na kojem su se desili značajni istorijski događaji u II vijeku prije Hrista, te stoga posjeduje istorijski značaj.
Istorijski značaj lokaliteta: Iz, u istorijskom značaju navedenih podataka, proizilazi naročito arheološki značaj, koji se ogleda u mogućnost proučavanja određene šire teritorije (od Tuzi-Milješ do Gostilja) u vremenu helenizma i međuzavisnost odbrambenih sistema (Samobor, Oblun, Medun…), koji sa ovom oblašću čine nedjeljivu kulturnu i hronološku cjelinu. Do sada istraženi materijalni ostaci su opredjeljeni u period III, II vijeka prije naše ere.Uvažavajući multidisciplinarni značaj,svojstva i osobenosti ovog kulturnog dobra, nesumnjiv je naučni značaj. Na osnovu svojstava, osobenosti i značaja revalorizovane kulturne vrijednosti kulturnog dobra Velje Ledine, ovo kulturno dobro je definitivno od nacionalnog značaja jer svjedoči o društvenim, kulturno-istorijskim i ekonomskom razvoju u razdoblju helenističke epohe.
Pošto se u posljednje vrijeme, dok traju predpristupni pregovori sa EU vrše ekspertska čitanja zakonskih tekstova iz raznih oblasti, valjalo bi pokrenuti slične aktivnosti i u oblasti zaštite kulturne baštine radi sprečavanja devastiranja spomenika kulture u Crnoj Gori.
Zakonski tekstovi, koji ne bi zaobišli ništa bitno što evropsko zakonodavstvo u ovom domenu predviđa. Naravno, da pokušamo da definišemo i sve ono što je, eventualno, samo crnogorski specifikum u ovoj oblasti i da na valjan i dugotrajan način spriječimo svaku vrstu devastacije kulturnog nasljeđa (iz neznanja, nestručnosti ili zlonamjere) i obezbijedimo da se u čuvanju, rekonstrukciji i konzervaciji nacionalnog blaga poštuje vjerodostojnost i praktikuje profesionalna stručnost. Da probamo da postavimo režim zaštite, koji će moći da ispoštuje osnovne kulturološke uzuse. Da barem sebe i posjetioce ne iznenađujemo stadima i deponijama na važnim arheološkim nalazištima.
Ivan KERN
