Vlada preko tog prijedloga zakona sada pokušava da progura rješenje po kome će se povećati akciza na gorivo, nakon što je Ustavni sud ocijenio da je Uredba na osnovu koje se uzimalo po sedam centi na svaki litar benzina- neustavna. Po tom osnovu, iako je sa raznih strana upozoravano da se ta pitanja ne mogu uredjivati Uredbama, je neustavno prihodovano deset miliona. Pet centi po litru je išlo za izgradnju autoputa, a dva za reprezentativan sport. I nikome ništa…
Vlada se tada, sva je prilika, odlučila da na taj način uzme pare od gradjana, jer su znali da im ta odredba kroz zakon ne može proći, jer nijesu imali potrebnu većinu u parlamentu. I sada je situacija prilično slična. Pregovaralo se na odborima koliko je poslanika potrebno da glasaju da bi zakon bio usvojen - da li većina onih koji učestvuju u radu Skupštine ili se tu broje i oni što svoj posao ovih dana obavljaju na ulici. Zaključeno je da ipak treba podrška 41 poslanika, tako da će DPS-u, imajući u vidu najave i amandmane SDP-a i Pozitivne, biti teško da obezbijedi potrebnu većinu za usvajanje ovog zakona. No, kod nas se nikad ne zna.
Niko ne zna koliko će koštati litar goriva: Ukoliko prijedlog zakona, ipak, bude usvojen, teško je u ovom trenutku izračunati koliko će tačno koštati litar benzina, jer se kod nas cijena goriva računa svakih 15 dana u odnosu na cijenu naftnih derivata na svjetskom tržištu i od valutnog odnosa dolara i eura. Akciza bi trebalo da bude uvećana za tih famoznih sedam centi.
Sada, akciza i PDV u maloprodajnoj cijeni goriva iznosi prosječno oko 52 odsto. To znači da na račun za gorivo od, na primjer, 20 eura državi ide 10,5 eura, a sama cijena goriva, sa troškovima prevoza i zaradom prodavca iznosi 9,5 eura.
MANS je izračunao da ovim zakonskim rješenjem Vlada namjerava da od građana i privrede godišnje naplati 15,8 miliona eura, po osnovu povećanih akciza na gorivo i dodatnih 3,2 miliona eura poreza na dodatu vrijednost (PDV), po osnovu uvećane cijene naftnih derivata. Ukupno, oko 19 miliona eura.
Predsjednik SNP-a Srđan Milić je na Odboru za ekonomiju oštro kritikovao vladinu namjeru pitajući se “što još treba da uradimo da bi krenuo posao vijeka”.
“Je li moguće da ova država ne može da nađe model kako će da isfinansira obaveze koje je definisala ugovorom za autoput, osim da otima od građana povećanjem cijene goriva. Uredba je dovela do toga da je deset miliona eura oteto od građana Crne Gore. U svim normalnim državama predsjednik Vlade bi podnio ostavku, a kompetna ekipa koja je predložila bi zaradila krivične prijave. I nakon toga nam serviraju rješenje koje je predloženo na ustavan način, ali u svojoj osnovi nije ustavno”, rekao je on na Odboru za ekonomiju.
Kako je dodao, nije problem u tome da se finansira vrhunski sport, već je problem u načinu. “Što od 720 miliona poreskog duga nijesu naplatili 10 miliona, pa od toga finansiraju sport”, kazao je Milić.
Građani ranije finansirali izgradnju infrastrukturnih projekata: Zoran Jelić iz DPS-a kaže da ne vidi ništa sporno u tome da se poveća cijena goriva, kako bi se finansirala izgradnja autoputa, jer su i ranije gradjani pomagali izgradnju velikih infrastrukturnih projekata, kao što su hidroelektrane Perućica i Piva.
“Ovaj zakon ima potpunog pravnog utemeljenja”, tvrdi Jelić a sa njim je saglasan i predstavnik Ministarstva finansija Novo Radović koji tvrdi da je potpuno ustavan.
Pravni stručnjaci koje je Portal Analitika kontaktirao saglasni su da povećanje akciza putem zakona nije protivustavno i da Vlada ovim ustvari ispravlja grešku koju je uradila donošenjem Uredbe.
Drugo je pitanje niže cijene akciza za kompanije koje grade autoput. Vladino obrazloženje je da država svakako plaća izgradnju, a da bi se novac od akciza vraćao u budžet, te da se ovim smanjuje cijena koštanja izgradnje autoputa. Obrazloženje kritičara je da je prijedlog neustavan, jer su su svi isti pred zakonom i Ustavom.
MANS tvrdi da je Uredba neustavna: U MANS-u, koji je najavio da će, ukoliko zakon bude usvojen podnijeti inicijativu Ustavnom sudu, tvrde da je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o akcizama neustavan u dijelu u kojem se favorizuje jedna kategorija potrošača goriva, jer se eksplicitno navodi da će duplo niža akcizna stopa biti primjenjivana na gorivo koje se uvozi za potrebe izvođenja radova na autoputu, u odnosu na sve ostale potrošače u zemlji.
U toj organizaciji navode da je Vlada predložila niže cijene goriva za kompanije koje grade autoput, uprkos tome što je u julu ove godine Komisija za kontrolu državne pomoći taj prijedlog Vlade ocijenila kao neusklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći. Komisija je tada ocijenila da se radi o pomoći koja se dodjeljuje kao podrška u realizaciji redovnih aktivnosti privrednog društva, zbog čega se radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći kojom se narušava ili može narušiti slobodna konkurencija na tržištu.
"Oni će imati pristup jeftinijem gorivu, bez kontrole da se ono u potpunosti troši samo na projektu autoputa ili ga te kompanije koriste i za potrebe svojih drugih projekata“, tvrde u MANS-u dok iz Vlade odbacuju njihove ocjene.
Što kaže Ministarstvo finansija: Ministarstvo finansija je ranije objašnjavalo da se ustvari radi samo o izmijenjenoj metodologiji obračuna i negira da izmjene predviđaju oslobađanje od plaćanja dažbina, jer sada korisnici plaćaju 350 eura, nakon čega im se vraća iznos od 181 eura, što znači da će u konačnom plaćati isto.
"Izmjenama pomenutog zakona nije predviđeno smanjenje akciza na gorivo kompaniji CRBC, već je bio predložen model da se plaća propisana akciza u iznosu od 169 eura, umjesto 350 eura, nakon čega bi se vršio povraćaj u iznosu od 181 eura" , saopšteno je ranije iz Ministarstva.
Dodaju da izvođaču radova, u svakom slučaju, pripada pravo na nižu stopu akcize, shodno postojećem Zakonu o akcizama i Ugovoru o izgradnji autoputa, koji ima snagu međunarodnog ugovora.
Bio zakon usvojen ili ne - izgradnju auto puta i još koječega što će pratiti taj veliki projekat, platiće građani na ovaj ili onaj način. Pojedini analitičari su još kad je uredba usvojena tvrdili da je bolje da se uzme od građana direktno po sedam centi na litar goriva, nego da se dodatno zadužujemo i plaćamo skupe kredite - jer para u budžetu “nema, pa nema”.
"Zaduživanju kod kreditora koji bi ovaj iznos pretvorili u mnogo veći da bi se vraćao, pogotovo ako se uzme da bi to krediteiranje moglo biti i u stranoj valuti ukoliko bi bilo sa MMF-om. Tako da je dobro što se nijesmo zaduživali dodatno, ali je loše što to ide na teret građana i što to nije konačna cijena", objašnjavala je analitičarka Ana Nives Radović.
Tokom važenja Uredbe kada smo plaćali po dodatnih sedam centi, dobro je bilo što je cijena naftnih derivata bila relativno niska. Pitanje je, medjutim, upozoravaju ekonomisti, do kada će tako i ostati imajući u vidu kretanja na svjetskom tržištu.
Povećanje cijene goriva u praksi prati uglavnom poskupljena ostalih proizvoda - no u situaciji kada svaki dan nešto poskupi, teško je zaključiti da li je baš cijena goriva razlog. Jer bi onda trebalo da se te iste cijene smanje kada Uredba, recimo, sada više ne važi. Što se u praksi ne dešava.
Dobro je i to što su neke osnovne namirnice izuzete - tako recimo kada je u pitanju mlijeko, mljekarama se vraćaju akcize za gorivo koje koriste u procesu proizvodnje i distribucije mlječnih proizvoda, pa se na taj način olakšana pozicija mljekarskog sektora.
Teorijski postoje i drugi način da se obezbijede pare za izgradnju autoputa a da se ne uzima od građana na ovaj ili onaj način - da se naplati poreski dug, dodatno oporezuju oni koji imaju više nekretnina, smanje troškovi za službena putovanja...Ili je to, ipak, samo utopija?
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
