Sagovornica Portala Analitika dodaje da je čin kapetanice „došao potpuno očekivano, kao nagrada za sva postignuća u službi do sada, pošto su, uz sve ostalo, bili ispunjeni i svi zakonski kriterijumi“.
Prva kapetanica u Vojsci kaže da su odicanja vezana za privatni život, jer je imala manje vremena za svoju djecu i porodicu, ali da su članovi porodice veoma ponosni na nju i da svi podržavaju njen izbor profesije.
„U svemu tome, imala sam punu podršku supruga. Naravno, veliku ulogu imaju i roditelji koji su pomagali oko naše djece. Veoma je značajno kada znaš u svakom momentu da su djeca na sigurnom. Ali, odricanje i balansiranje između poslovnog i privatnog života poznato je većini žena koje rade“, priča sagovornica Portala Analitika.
Tvrdi da pol, do sada nije bio prepreka za napredovanje u službi.
„Ne kažem da je uvijek bilo lako. Trebalo je vremena da neki stereotipi i predrasude počnu nestajati, ali je shvaćen značaj integracije žena u sistem odbrane“, objašnjava Pejović.
U nastavku otkriva kako izgleda jedan njen radni dan u Vojsci Crne Gore.
ANALITIKA: Nedavno ste unaprijeđeni u čin kapetanice, čime ste postali prva žena kapetan u Vojsci Crne Gore. Šta ovo unapređenje znači za Vas?
PEJOVIĆ: Svi pripadnici i pripadnice Vojske Crne Gore, profesionalna vojna lica, napreduju u službi u skladu sa Zakonom o Vojsci Crne Gore i drugim zakonskim dokumentima.
Izuzetno sam ponosna što sam prva žena sa kapetanskim činom u Vojsci Crne. Ali, bila sam i prva žena oficir u Vojsci Crne Gore, tako da je ovo redovno unapređenje nakon četiri godine provedene u činu poručnice i nakon svih odličnih ocjena koje sam dobila u tom periodu. Čin je došao potpuno očekivano, kao nagrada za sva postignuća u službi do sada, pošto su, uz sve ostalo, bili ispunjeni i svi zakonski kriterijumi.
ANALITIKA: Šta je sve bilo potrebno da postignete i čega da se odreknete da bi postali kapetanica?
PEJOVIĆ: U prvom redu, neophodno je imati strpljenje i upornost, dokazivati se radom i sposobnostima. Ja sam ušla u vojnu strukturu nakon završenog fakulteta. Odricanja su vezana za privatni život, jer sam imala manje vremena za svoju djecu i porodicu, zbog stalnog obučavanja, školovanja, brojnih seminara u zemlji i inostranstvu, gdje sam zaista bila veoma ponosna da predstavljam svoju zemlju i Vojsku Crne Gore.
U svemu tome, imala sam punu podršku supruga. Naravno, veliku ulogu imaju i roditelji koji su pomagali oko naše djece. Veoma je značajno kada znaš u svakom momentu da su djeca na sigurnom. Ali, odricanje i balansiranje između poslovnog i privatnog života poznato je većini žena koje rade.
ANALITIKA: Kada ste imenovani u čin kapetana, iz Vojske i Ministarstva su saopštili da vojni poziv postaje sve atraktivniji za žensku populaciju. Šta Vojska može po Vašem mišljenju da pruži ženama i zašto smatrate da je taj poziv poželjan i za žene?
PEJOVIĆ: Kada sam primljena u vojnu službu, 2008. godine, u Vojsci Crne Gore bilo je žena podoficira i vojnika po ugovoru, ali ne i oficira. Profesionalnu vojnu službu počela sam u početnom oficirskom činu potporučnika i bila sam tada, kao što sam rekla, jedina žena oficir.
To je period kada je sistem odbrane u nas bio u procesu razvoja. Vrlo brzo je bilo jasno da novi koncept bezbjednosti, kao i savremeni koncept vojnih operacija u 21. vijeku zahtijevaju raznovrsnost ljudskih resursa i obavezno povećanje broja žena u vojnim strukturama. Vojska Crne Gore je počela da prepoznaje značaj uključivanja i muškaraca i žena u svoje redove jer, bezbjednost i odbrana nisu rezervisani samo za muškarce. Moderna vojska ne zahtijeva samo fizičku spremnost i snagu.
Naš vojni sistem je pokazao otvorenost i volju, a žene su shvatile da tu ima prostora za njih. Vojska ima širok spisak profila zanimanja neophodnih za njeno funkcionisanje, tako da mnogi mogu sebi pronaći mjesto u tom sistemu. Nije zanemarljivo da Vojska pruža mogućnost stalnog zaposlenja, te da su primanja redovna. Vojska nudi razne vidove usavršavanja, saradnju sa brojnim regionalnim i međunarodnim organizacijama i partnerskim zemljama, i u tom smislu predstavlja vrlo ozbiljnog i poželjnog poslodavca.
Smatram da je vojska idealan radni ambijent za one koji žele da nauče da budu bolje organizovani, disciplinovani, da ojačaju u svakom smislu te riječi, i da nauče da se bore u životu. Sve su to poželjne osobine, kako za muškarce, tako i za žene.
ANALITIKA: Kako izgleda jedan Vaš dan na radnom mjestu u Vojsci Crne Gore?
PEJOVIĆ: U Centru za obuku Vojske Crne Gore od aprila 2015. godine obavljam dužnost zamjenice načelnika 2. podcentra u Centru za obuku i ujedno referenta za engleski jezik. Ja sam i koordinatorka za rodnu ravnopravnost za Vojsku Crne Gore. Ta tri zaduženja govore i o obimu poslova koje svakodnevno imam. Osim toga, sva profesionalna vojna lica, pa tako i ja, imaju i druge brojne obaveze u vojno-stručnom smislu. Obavezni smo da svakodnevno fizički vježbamo, odmah poslije dizanja zastave. Tu su i planirana gađanja i druge obuke, te razni oblici vojnih usavršavanja koje ima svaka jedinica Vojske Crne Gore.
U okviru redovnih poslova kojima se bavim kao zamjenica načelnika podcetra za mirovne misije, u odsustvu načelnika preuzimam punu kontrolu i odgovornost nad podcentrom.
Kao referent za engleski jezik zadužena sam i odgovorna za planiranje, organizovanje, kontrolu i kvalitet svih kurseva i testiranja engleskog jezika koji se sprovode u Centru za obuku.
Učestvujem u nekoliko regionalnih i međunarodnih projekata, naročito kao koordinatorka za rodnu ravnopravnost za Vojsku Crne Gore. Te poslove obavljam od 2013. godine. Iz oblasti rodne ravnopravnosti u sistemu odbrane, Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore su prepoznati kao veoma kvalitetan partner, ne samo u regionu već i mnogo šire. Moje obaveze u ovoj oblasti se odnose na sve faze integracije rodne perspektive u Vojsci, sprovođenje obuka, učešće i saradnju sa međunarodnim organizacijama i brojne druge aktivnosti u zemlji i inostranstvu. Dio sam tima Vojske Crne Gore od pet rodnih trenera, tri oficira i dvije oficirke, koji su prošli NATO akreditovane obuke i postali treneri iz ove oblasti na međunarodnom nivou.
ANALITIKA: S obzirom da žene čine oko devet odsto ukupnog broja pripadnika Vojske Crne Gore, da li je teško uklopiti se u sredinu koju čine pretežno muškarci?
PEJOVIĆ: Nije toliko teško. Najvažnije je da postoji ljubav prema poslu, a onda se svi izazovi prevazilaze mnogo lakše. Broj žena u Vojsci Crne Gore se lagano povećava, što utiče na to da se lakše prihvati činjenica da je i vojni poziv jedan od mogućih poslovnih izbora za žene. One, kao i muškarci, moraju obavljati radne dužnosti kvalitetno i profesionalno. U Vojsci Crne Gore trenutno ima osam žena oficira, 17 žena podoficira i 47 žena vojnika po ugovoru. One su na različitim dužnostima u jedinicama Vojske Crne Gore.
ANALITIKA: Da li Vam je pol nekada bio prepreka za napredovanje u službi?
PEJOVIĆ: Do sada nije. Ne kažem da je uvijek bilo lako. Trebalo je vremena da neki stereotipi i predrasude počnu nestajati, ali je shvaćen značaj integracije žena u sistem odbrane. Takvom razvoju situacije u velikoj mjeri su doprinijeli i spoljno-politički ciljevi naše zemlje, kao i neke međunarodne i nacionalne zakonske obaveze iz ove oblasti, koje se moraju implementirati na vrijeme.
ANALITIKA: Da li ste u djetinjstvu razmišljali da budete dio strukture kakva je vojska?
PEJOVIĆ: Nijesam razmišljala u tom pravcu, ali sam imala dosta primjera u porodici na koje sam se mogla ugledati. Više članova moje porodice su radili u vojsci ili policiji.
ANALITIKA: Kako je reagovala Vaša porodica na odluku da budete pripadnica Vojske i kako sada reaguju kada ste prva kapetanica?
PEJOVIĆ: Oni su veoma ponosni na mene. Svi podržavaju moj izbor profesije, jer znaju da taj poziv volim. Vojska je uvijek bila poštovana i uvažena u Crnoj Gori, tako da biti vojnik nosi sobom veliku odgovornost.
Kristina ĆETKOVIĆ
