RAZOTKRIVANJE Emina HODŽIĆ - KNEŽEVIĆ: Radujem se životu

Novinarka i urednica na Televiziji Crne Gore, Emina Hodžić - Knežević, rođena je u jesen 1975. godine u Titogradu, nekadašnjoj SFRJ. Osnovno školovanje je završila u rodnom gradu, u školi „Maksim Gorki“, kao i prve dvije godine srednjeg obrazovanja, dok je preostale dvije dovršila, sad već u novoimenovanoj Podgorici, i to u Srednjoj školi za Turizam i ugostiteljstvo.

Emina pripada drugoj generaciji studenata Više poslovne škole na Ekonomskom fakultetu, a svoje visoko obrazovanje nastavila je uspješno da nadograđuje na Univerzitetu Mediteran, odsjek za Poslovni engleski jezik.

U TVCG je zaposlena već tačno 18 godina. Prešla je dugačak put od informativnog programa, preko Hronike Podgorice, Jutarnjeg i Satelitskog programa. Iza nje je veliki broj odrađenih priloga, reportaža, emisija, studijskih emisija uživo, koji su obilježili 18. nevjerovatnih godina rada u ovoj medijskoj kući, a koje su podrazumijevale i rad u radiju, u štampanim medijima, pozorištu.

Na podugačkoj listi sertifikata, diploma i priznanja (TVSLO, HRT, RTS, Instituta za medije Crne Gore, Danske škole novinarstva i nedjeljnika „Monitor“)  koje Emina posjeduje, našla se i Licenca EBU (Europin Broadcasting Union) za novinara - trenera, kojom su njen kolega Aleksandar Mirković i ona, postali prvi licencirani EBU novinari - treneri u Crnoj Gori.

- Veliko hvala dugujem svima koji su mi pružili ruku na mom poslovnom putu i doprinijeli da se poslije toliko godina radujem svakom radnom zadatku - zaključila je Emina.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Dugo sam razmišljala o prvom pitanju. Sklapala sam kocekice, od igara do spokoja i radosti koje djetinjstvo nosi, zatim mi se učinilo da bi to mogao biti taj osjećaj djeteta da je sve vrijeme svijeta ispred njega, ili osjećaj slobode i misli bez straha, ili duge vrele podgoričke večeri u avliji moje bake, ukrašene smijehom i pjesmom, ili črvrst zagrljaj oca i topao pogled majke kada najmanje očekuješ, jer ti srce kaže „bila si pravi šejtan“.

Ipak, najviše mi nedostaju ljudi kojih više nema, a koji su učinili da to djetinjstvo bude kako se samo poželjeti može. Prije svega moja baba i djed, mudri, hrabri, razigrani, raspjevani, otvoreni, brižni, svoji. Nakon njih prijatelji, koji nažalost nijesu dobili šansu da dožive mnogo toga. Dugujem im veliku zahvalnost. Radujem se životu. Danas, punoga srca to prenosim na moju kćerku Miu.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Vjerujem da bi to moglo biti samostalno donošenje odluka i organizovanje života. Ako to prihvatite kao poziv da iz sebe izvučete najbolje, može postati zanimljivo.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Zahvaljujući poslu kojim se bavim, rekla bih da je svaki došao do izražaja. Lijepo pišem, još ljepše govorim, korektno realizujem priču u slikama, pokazala sam se kao dobar psiholog,  u glumi nijesam loša, solidno pjevam. S druge strane, mislim da bih bila odlična u politici. No, za politiku nikada nije kasno :-)

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Previše sam tolerantna. Iskustvo me naučilo da je tolerancija u našoj zemlji ravna samoubistvu.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Ljudskost, uvijek na prvom mjestu.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

-  „Ja - Emina Hodžić Knežević“ - I neka ta uloga pripadne Mirjani Karanović.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Krajem prošle sedmice ugovarala sam sa taksistom vrijeme i mjesto realizovanja priče o njegovom lošem iskustvu sa strankom. Maloljetnik skupio hrabrost da nožem iznudi njegov pazar. Kiša je lila kao iz kabla. Došli smo do pitanja prepoznavanja. On je opisao svoje vozilo, a ja sam na to rekla: „Gospodine, lako ćete me prepoznati. Ja sam danas najvedrija i najšarmantija osoba u gradu“. Ništa drugo mi ne pada na pamet.

- Neka bude nešto sa stare podgoričke trpeze. Možda, kalja - bijeli kupus, suve šljive, šargarepa, bijeli luk, paradajz, slatka paprika, mlada junetina, sirće, razni začini. Zdravije i ukusnije ne može biti :-)

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Porasla sam uz filmove o Supermenu - super snaga, super moć, super novinar - u borbi protiv zla.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Živko Nikolić - volio je svoju zemlju, imao je jasnu predstavu o nama. Tako veliki divio se malim ljudima. Njihove priče, surov život i njegova genijalnost, stvorili su djela prema kojima sam kao dijete imala otpor. Bila sam ubijeđena da nijesmo „baš“ takvi. Naravno, danas je i meni slika mnogo jasnija. Biti Živko na jedan dan značilo bi, biti čovjek, koji voli čovjeka. To je bilo, a i danas je - umjetnost.

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Sve zavisi od toga što sam radila prethodnih dana. Za razliku od većine porodica koje čekaju vikend za lijepe momente i okupljanja, moj i posao mog supruga Mirka, koji radi na Aerodromu Podgorica, natjerao me da prihvatim, da ulogu nedjelje može preuzeti bilo koji drugi dan. Takođe, kada se, i ako se dogodi da svi budemo kući, umijemo da uživamo i u lenčarenju. Zašto da ne?

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- Od grupe Simply Red: „Holding back the years“.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- „Obale nema“ Esada Kočana - važno svjedočanstvo o jednom vremenu. Preporučila bih svakom ko „nije znao“ što su donijele 90-te, i kreirale, do danas. „The Revenant“ - zanimljiva priča, odlična kamera, montaža, glumci. Odličan Leonardo Dikaprio. Oskar se ne može izbjeći.

- Sve zemlje Orijenta su na listi budućih putovanja.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Autobus, premalo prostora za udobno putovanje. Tu ne mislim na gradsku vožnju.

DA TI KAZEM...

Kome sve ispričate?

- Sebi, naravno. Od A do Š.

Čemu se uvijek obradujete?

- Radujem se svemu što znači Ljubav.

- Nikada.

Bez čega ne možete?

- Bez moje Mie.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Izvinila sam se vama, draga Ana. Na vašu poruku za intervju putem društvenih mreža, koju ste poslali prije par mjeseci, odgovorila sam u petak. Sve u svemu, nije mi teško da se izvinim kada pogriješim.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Prva želja je da Mia, Ena i Hana, i sva djeca u Crnoj Gori, dobiju šansu da zdravi uživaju u osvajanju životnih izazova; Druga je da imam udobnu starost koja nikome neće predstavljati teret; Treća je da moja zemlja napokon napravi veliki iskorak ka budućnosti, kako bi se prve dvije želje ispunile.

- Upoznati sebe. Ostalo ide kao od šale :-)

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Ne volim o tome da razmišljam. Dok sam čitala pitanje, prvo što mi je palo na pamet je da bih najviše vremena provela u tačnom i preciznom unošenju lijeka koji me održava u životu. Jezivo...

Kako biste voljeli da umrete?

- U snu.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- „Freedom is a state of mind“

Priredila: A.POPOVIĆ