Crnogorski književnik Milorad Popović, kazao je u razgovoru za Portal Analitika da će premijer Milo Đukanović, uvođenjem opozicije u Vladu, otupiti njihovu oštricu zahtjeva i da će oni pokazati određenu nesposobnost u vršenju funkcija u izvršnoj vlasti.
"Takođe, računa da će ih međusobno sukobiti. To je jedna vrlo rizična taktika. Ako ona uspije i DPS pobjedi na izborima, mnogo će ojačati vladajuću stranku. Ali ta taktika, takođe, može da bude gubitnička jer Đukanović daje dva glavna ministarstva opoziciji - finansije i policiju", rekao je Popović za Portal Analitika, govoreći o trenutnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori.
On je istakao da će „nakon izbora najveći gubitnici biti SDP i Nova srpska demokratija“.
"Koncept Nove srpske demokratije o sinergiji opozicije predvođene Miodragom Lekićem je propao. Oni sada vuku fantomske stranke koje nemaju nikakvu podršku među biračkim tijelom. Sa druge strane su odsječene potpuno od ostalih opozicionih stranaka. Tako da u tom novom preslaganju karata, mislim da DPS ima veoma dobru poziciju", rekao je Popović.
Govoreći o ulozi crkve u Crnoj Gori rekao je da je "uticaj popova" u suštinskom, dubljem, duhovno-kulturnom smislu izrazito veliki.
"Do te mjere da se, ako ne uvedemo crkvu u okvire koji su primjereni modernim evropskim državama, za Crnu Goru neće moći reći da je samostalna država", poručio je Popović.
ANALITIKA: Opozicione stranke - URA, Demos, SDP, SNP i Pozitivna ulaze u Vladu premijera Mila Đukanovića i dobiće određena ministarstva i ovlašćenja u okviru izvršne vlasti. Da li je taj potez, prije svega, politički legitiman s obzirom da pomenute stranke ulaze u Vladu a većina njih nije ni učestvovala na izborima? Da li tu postoji neka skrivena politička logika?
POPOVIĆ: Kad je u pitanju crnogorska politička scena teško je tražiti logiku kakva postoji u stabilnim parlamentarnim demokratijama. U Crnoj Gori su još uvijek na djelu pred-politička pitanja koja nijesu vezana za socijalnu politiku i ekonomski razvoj. U opoziciji imate iste ljude već više od 20 godina, i to samo po sebi stvara veliku frustraciju kod tih političara ali i njihovih glasača. Neuspjesi na izborima su uslovili krizu kod većine opozicionih stranaka i to samo po sebi utiče na političku stabilnost.
Sa druge strane, vladajuća koalicija se pocijepala posle 18 godina vlasti i to je natjeralo premijera Mila Đukanovića da povuče neke poteze koji su bili potpuno neočekivani. Pozivanje da opozicija pristupi Vladi je po meni neočekivan potez, isto kao onaj iz 2006. godine kad je Đukanović pristao da 55 odsto glasova bude potrebno za nezavisnost Crne Gore. Premijer je sada uradio sličnu stvar, računajući da će uvođenjem opozicije u Vladu otupiti njihovu oštricu zahtjeva i da će oni pokazati određenu nesposobnost u vršenju funkcija u izvršnoj vlasti. Takođe, računa da će ih međusobno sukobiti. To je jedna vrlo rizična taktika. Ako ona uspije i DPS pobjedi na izborima, mnogo će ojačati vladajuću stranku. Ali, ta taktika takođe može da bude gubitnička, jer Đukanović daje dva glavna ministarstva opoziciji - finansije i policiju.
ANALITIKA: Da li premijer Đukanović može bezrezervno da računa na podjeljenost opozicije?
POPOVIĆ: Đukanović kao vješt taktičar računa na podjeljenost opozicije i smatra da će time na vidjelo izaći njihove programske i ideološke razlike. Zamislite kako bi te stranke funkcionisale kao vlast, kad se kao opozicija ne mogu usaglasiti oko osnovnih pitanja?
ANALITIKA: Demokratski front ide na kartu anti-NATO, okretanje Rusiji a imali su i podršku od strane Srpske pravoslavne crkve na svojim protestima. Ostatak opozicije vodi mnogo umjereniju politiku kada su u pitanju NATO i ostala spoljnopolitička i unutrašnja pitanja. Vidite li tu mogućnost za postizanje neke sinergije? POPOVIĆ: Opozicija traži jedinstvo deklarativno, a glavna ambicija je rušenje vlasti. Međutim, takve heterogene koalicije nijesu nikad ništa dobro donijele. Minimalno oko čega se jedna koalicija mora saglasiti je spoljna politika, pitanje identiteta, kulture i slično. Mi imamo sa jedne strane SDP i URA-u i sa druge strane SNP, Demos, Demokrate i DF. Oni se ne mogu dogovoriti ni oko čega. Tek kad bi nekim slučajem osvojili vlast, bili bi suočeni sa problemima kako voditi ovu zemlju - da li je voditi prema Rusiji, NATO-u. Takođe je pitanje da li bi dopustili da klerikalne struje okupljene oko Amfilohija dobiju onu ulogu koju su imale 90-ih. Tada bi se otvorila "Pandorina kutija" koja bi pocijepala Crnu Goru onako kako je to danas u Bosni i Hercegovini. Što god mi mislili o DPS-u on je uspio da kao nasljednik Saveza komunista, održi sinergiju Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca i održi građansku stabilnost. A vidjelo se koliko je Crna Gora krhka 24. oktobra.
ANALITIKA: Ko će nakon svega biti najveći gubitnik?
POPOVIĆ: Mislim da su u cijeloj ovoj igri najveći gubitnici SDP i Nova srpska demokratija. SDP dovodi u pitanje regularnost dosadašnjih izbora, što je krajnje neobično s obzirom da su bili na listi "Milo Đukanović - Za evropsku Crnu Goru". Ponašaju se kao svjedok saradnik, ali se ne odriču mjesta i privilegija koje su dobili na izborima nastupajući sa DPS-om. Oni su faktički dio vlasti koji su imali prepuštili svim opozicionim strankama a imali su mogućnost da utiču na regularnost izbora bez pomoći - URA-e, Demosa i ostalih. To je za mene iracionalno i u svakom slučaju što god da se desi na izborima uloga SDP-a će biti značajno umanjena i biće najveći gubitnici.
Drugi gubitnik će biti Nova srpska demokratija čiji je koncept sinergije opozicije predvođene Miodragom Lekićem propao. Oni sada vuku fantomske stranke koje nemaju nikakvu podršku među biračkim tijelom. Sa druge strane su odsječene potpuno od ostalih opozicionih stranaka. Tako da u tom novom preslaganju karata mislim da DPS ima veoma dobru poziciju.
ANALITIKA: Spomenuli ste Srpsku pravoslavnu crkvu i mitropolita Amfilohija. Na anti-NATO mitinzima pojavljuju se predstavnici SPC a ponekad i sam Amfilohije. Koliko ta klerikalna struja ima uticaja u Crnoj Gori?
POPOVIĆ: SPC je u Crnoj Gori nesumnjivo najmoćnija institucija, što govore ne samo sondaže javnog mnjenja, već i njeno svakodnevno djelovanje, ogromna imovina kojom raspolaže, kao i uticaj na političke prilike. Uloga popova je ograničena u sekularnom životu. Ali u suštinskom, dubljem, duhovno-kulturnom smislu njihov uticaj je izrazito veliki, do te mjere da se, ako ne uvedemo crkvu u okvire koji su primjereni modernim eropskim državama, za Crnu Goru neće moći reći da je samostalna država.
U Crnoj Gori je danas oko 45 odsto Crnogoraca. Frapantan podatak je da među 1000 sveštenih lica kod sve tri konfesije - pravoslavne, katoličke i muslimanske - ima samo pet nacionalnih Crnogoraca. To govori da su Crnogorci koji su većina bez koje nema građanske države u Crnoj Gori, u vjerskom smislu, diskriminisani. Sa druge strane SPC vodi aktivnu asimilatorsku velikosrpsku kampanju gdje se brutalno negira indentitet Crnogoraca. Ona je brana svim političkim potezima države koji su usmjereni ka jačanju unutrašnjeg i međunarodnog subjektiviteta.
ANALITIKA: Da li je moguće odvojiti Crnu Goru na klerikalnu i građansku, gdje će ono što je vezano za crkvu moći da se posmatra nezavisno od političkih, ekonomskih i socijalnih prilika?
POPOVIĆ: Milo Đukanović opstaje toliko dugo jer još uvijek imate između 30 i 40 odsto građana sa kontroverznim ili neprijateljskim odnosom prema suštinskoj nezavisnosti Crne Gore. Sa druge strane, pitanje klerikalnosti jednog društva je pitanje njegove građanske emancipacije. Što su države naprednije, to su uticaji vjerskih zajednica mnogo manji. U Njemačkoj, Frnacuskoj, Engleskoj, pitanje crkve je irelevantno i ono je na nivou tradicije, simbolike i intimnog doživljaja stvari. Dočim, u ovim zemljama trećeg svijeta, bilo da su hrišćanske ili islamske, tu ubrajam i Rusiju, uticaj crkve je mnogo veći.
Što se tiče Crne Gore, ona mora izboriti sve one atribute koje je imala, a tu govorim i o crkvenom pitanju. Crnogorska pravoslavna crkva je priznata 30 godina prije države Crne Gore i bila je jedan od stubova crnogorske državnosti. U tom smislu, dok se na jedan prihvatljiv način ne riješi crkveno pitanje, i Crnogorci dobiju crkvu koju su imali tradicionalno - to će biti neuralgična tačka. Naravno, ni SPC se ne može negirati postojanje u Crnoj Gori - i oni imaju svoje vjernike. Ali, tu se mora naći jedan modus vivendi u širem dogovoru između sukobljenih entiteta u istoj etničkoj zajednici.
ANALITIKA: Klerikalna Crna Gora i oni sa kojima politički sarađuju trenutno je kao glavni fokus djelovanja usmjerena na borbu protiv ulaska u NATO. Da li očekujete da će ta politička opcija izgubiti na snazi i biti zamjenjena nekom strujom orjentisanom više ka građanskom društvu kada Crna Gora uđe u NATO?
POPOVIĆ: Neće. NATO će riješiti pitanje spoljnih granica Crne Gore što je jako važno za zemlju koja je iznutra podijeljena, a spolja okružena sa dva najagresivnija nacionalizma - srpskim i albanskim. NATO se neće baviti unutrašnjim pitanjima Crne Gore, to je stvar našeg unutrašnjeg građanskog razvoja. Ali, očekujem da će približavanje čitavog regiona NATO-u i EU smanjiti tenzije, prije svega srpsko-albanski sukob koji najviše podstiče nastabilnost. Sa ekonomskim napretkom i približavanjem balkanskih zemalja Evropkoj uniji treba očekivati da će se relaksirati stari etnički sukobi unutar Balkana i bivše Jugoslavije. Stoga je važno da svi u Crnoj Gori prevaziđu agresivnost i ostrašćenost koja postoji u ovom trenutku. To bi u povoljnom razvoju situacije - bez novih kriza, bez ratova sa političkim sazrijevanjem i ekonomskim napretkom moglo da rastereti prilike. Važan je demokratski proces koji će prevazići tu radikalizaciju.
ANALITIKA: Hoćemo li ikad prevazići prepreke i ući u proces formiranja građanskog društva?
POPOVIĆ: Pitanje je ko će voditi taj proces. Jako su važni u konfliktnim društvima kapacitet, namjere i kompetencija onih koji vode te procese. U malim društvima, gdje se svi ljudi znaju, jako su važne uloge pojedinaca i elite. A da li ćemo prevazići podjele - to je pitanje na koje nemam odgovor. Stvari mogu da krenu i u pozitivnom, i u lošem smislu, ali nadamo se povoljnom razvoju događaja.
Balša KNEŽEVIĆ
