Postoje uvjerenja o tome kako ne postoji riba koja je napravila više prometa u prodavnicama ribomaterijala no što je to učinio domaći krap.
Može na glistu, zgnječen hljeb, malu ribu: U prvom redu, samo zato što je ta riba veliki borac. Uostalom, kao i svaka ulovljena riba i krap će potražiti spas u bjekstvu. On to čini u pravcu trske i lokvanja (tačnije, „lopuva“, kako glasi lokalno ime za tu biljku - nap.a).
Prvo, štapovi za čekanje. Oni dvodjelni, dužine 3,6 metara. Onda držači za štapove, pa elektronski indikatori trzaja, olovo sa cjevčicom protiv uvrtanja najlona. Meredov se podrazumjeva. Ili, volega, kako tu mrežu za prihvatanje ribe zovu u Riječkoj nahiji.
Onda udice. Krap ima meka usta, a kada je ulovljen ne predaje se lako i u toj borbi njegova usta se cijepaju a riba se oslobađa. Zato, koriste se one kratke, zaobljenog „vrata“. I poželjno je da budu nešto „deblje“ jer, teže sjeku i kidaju usta. Krap svoj plijen usisava. Ribar ga tada kači. I to je zapravo ta „tačka prekida“, umjetnost preživljavanja protiv umjetnosti lova.
Mjere najlona koji se koristi u lovu na krapa su, za predvez, dakle od virble do udice, od 0,18 do 0,25 milimetara. Najlon od mašinice do virble je promjera od 0,28 do 0, 38. Za mamac, pak, nema glavobolje. Krap se lovi i na glistu, gnječen hleb, malu ribu, čak i na tvister.

Koriste se mreže prečnika ( ili oka, kako se to zove na podneblju Skadarskog jezera) od 65 do 100 milimetara.
Jedna od priča o ovoj vrsti lova kaže da, kada se ulovi, krap se potpuno umiri i čeka. A onda, kada ribar pristigne i pomjeri mrežu, krap svom silinom kreće u oslobađanje. Ne malo puta, to mu i uspije. Zato, opreznosti nikad dosta.
Na žalost, postoje i drugi načini da se krap ulovi. Taj dio priče pripada krivolovu. Kod nas, vrlo primjenljiv način „ribarenja“. Biraj. Volja ti agregatom, ošćima ili lampom.
Ipak, ovi načini krivolova su samo nevolja za koju su male šanse da ikada bude iskorijenjena. No, vazda vrijedi pokušati, jer krap je zaista vrijedan očuvanja. I vrijedi sancionisati krivolov, posebno u ovo vrijeme, zabrana, kada se krap mrijesti.
Naime, u vrijeme prpora (mriješćenja) krapa, kada on polaže ikru, približava se obali ili se pojavljuje na poplavljenim livadama, u plitkoj vodi. Tada, potpuno je nemoćan, lako vidljiv, savršen plijen.

A tu je i recept za spremanje krapa. Po naški. A i arbanaški. Najprije, izvaditi mu drob, očistiti, posoliti, napraviti zareze sa svake strane ribe i u te zareze utrljati začin i crvenu papriku. U trbušnu šupljinu staviti sitno rezani luk, a kad je krap na jelovniku važi čuveno pravilo – “metni dosta toga luka”. Dodati list lovora. Ribu preliti uljem i peći u pećnici sat vremena na 200 stepeni. Pred kraj zaliti ribu vinom. Od “zalivanja” ne odustajati ni kada sve bude govoto. Jer, u suštini, bez obzira na svu naročitost, krap kao i mnoge druge ribe, pliva tri puta.
U vodi, ulju i vinu.
I dospite još malo vina. Ne žalite.
Željko VUKMIROVIĆ