"Ljubav prema ovim neobičnim ljubimcima potiče još od malih nogu", kaže Stevan za Portal Analitika. Sa sedam godina, naišao je na zmiju u okolini zgrade u kojoj živi i, umjesto da se uplaši i pobjegne, kao što bi to većina uradila, on je uhvatio i ponio kući.
,,Par dana je bila u mojoj sobi, u kutiji, da bih je kasnije pokazao učiteljici – na času biologije. Ona mi je rekla da je to otrovnica i da sam imao sreće što me nije ujela. Da jeste, u roku od par sati bih umro od posljedica ujeda, uvjeravala me je. Spakovao sam je, ponio u prirodu i pustio da slobodno šeta", kaže on.
Stevan je kasnije, naučivši mnogo o zmijama, shvatio da učiteljica tada nije bila u pravu i da je ovo bila jedna od onih bezopasnih.
Ipak, ovo iskustvo je jedno od prvih u kojima se osjetilo njegovo buduće interesovanje prema ovim životinjama.
Mjesto za egzotičnog ljubimca : Dugo je Stevan nagovarao roditelje da nabave zmiju, ali bez mnogo uspjeha. To ga nije spriječilo da istražuje. Knjige, internet i televizor su bili njegovi saveznici u učenju svega što želi o ovim životinjama. Često je, prikupivši dovoljno informacija, za ručkom objašnjavao kakve sve vrste i šare postoje, a ubjeđivao je sve prisutne i da one nikada ne napadaju prve.
,,Nije pomagalo, čak ni drugi, manje opasni ljubimci nijesu dolazili u obzir“", govori on, uz uzdah. Ipak, jedan član porodice je njegovu ljubav u potpunosti podržao - djed. On mu je, prije dvije godine, dozvolio da ih drži u njegovom potkrovlju.
,,Iznenadio se on, ali nije bio zatečen, jer je kao i svi, znao koliko volim ove neobične životinje. Zajedno smo sredili prostor, stavili grijač-sijalice, pripremili terarijume – mjesta u kojima ih držim. Oni su napravljeni od stakla i drveta, a unutra se nalaze mahovina, pilotina, drveće, kamenje, da bi se osjećale kao u svom prirodnom okruženju“, kaže on.
Zmije su mnogo lakše za održavanje od pasa i mačaka: Stevan trenutno ima loptastog pitona, kukuruznog smuka i dva poskoka. Zmije, koje su od početka čovječanstva fascinirale, ali i strašile ljude, za njega predstavljaju neobična, lijepa i spretna stvorenja. Oduševljen je njihovom inteligencijom i time kako funkcionišu bez nogu.
,,Gospodske životinje", kaže on, i dodaje da su veoma lake za održavanje. "Hrane se jednom u petnaest dana, a bez hrane nekad mogu da izdrže i do godinu".
,,Piton jednom prilikom nije imao hranu četiri mjeseca i normalno je funkcionisao. Jedu smrznute pacove i oko njih definitivno treba manje brige, nego oko psa ili mačke: ne trebaju da se izvode, nemaju nikakav miris, za razliku od mačaka i pasa, ne linjaju se i ne ostavljaju dlake po kući za sobom. Voda se mijenja jednom u dva-tri dana, optimalna temperatura koja treba da se podesi u terarijumu je od 24 do 32 stepena, s obzirom da su to životinje koje svoju temperaturu ne mogu samostalno da regulišu, već zavise isključivo od spoljne. I to je to“, ističe Stevan.
Reagovanje okoline na neobičnog ljubimca: Društvo pak, ima različite stavove po pitanju ovog hobija. Neki ne žele ni da borave u istoj prostoriji sa zmijama. Kada saznaju za ljubimce, pogledaju ga poprijeko, nasmiju se na silu ili mu naglas kažu da je lud. Postoje i oni, koji jedva čekaju da dođu i vide ih. Žene, kaže on, pokazaju mnogo više interesovanja za njih i puno manje se plaše.
,,Jednom prilikom, kada sam ponio pitona na neku izložbu, djevojčica od sedam godina, pritrčala je zmiji, uzela ju je u ruke i počela da ljubi . Vikala je - Kako lijepa životinja! Osjećala se ta čista i iskrena ljubav. Sjetio sam se sebe kao klinca i pomislio - ima nas još. Srećno sam odahnuo...“.
Zmije nikoga nisu ujele i veoma su mirne, tvrdi Stevan. One koje nijesu otrovne, drži u rukama, a ponekad, zajedno sa njima, provodi vrijeme na trosjedu gledajući televiziju. Međutim, kada neko odluči da ih posjeti, on ih zatvori u terarijum, tako da po okolinu, kaže on, nema nikakvih opasnosti.
,,Ljudi imaju veliki strah. Očekuju da će ih ugristi, otrovati. Međutim, one nikada ne napadaju prve, samo žele svoj mir i, u suštini, jako su plašljiva stvorenja. One nijesu kućni ljubimci u klasičnom smislu te riječi i ne mogu biti privržene poput psa ili mačke. Ipak su divlje životinje, koje reaguju nagonski“, napominje Stevan. Fotograf sebe, u daljoj budućnosti zamišlja na velikom imanju, sa mnogo ljubimaca, među kojima su prioritetne - zmije.
Sajam zmija u Podgorici: Crnogorsko društvo ekologa i Stevan, kao njihov član, početkom narednog mjeseca, od 8. do 12. juna, organizuju sajam zmija u glavnom gradu, u prostorijama Delta sitija. Na njemu će biti izložene sve vrste zmija koje postoje u Crnoj Gori i objašnjavaće se njihove karakteristike. Sajam je edukativnog karaktera i cilj je naučiti što više o ovim životinjama, kako bi se otklonio iracionalan strah, koji je prisutan najčešće zbog neznanja, kažu organizatori. U našoj zemlji se može naći 15 vrsta zmija, od kojih su tri otrovnice - šarka, šargan i poskok.
Ivona DROBNJAK
