Diplomirani filolog, Radica Zeković Nikolić, radi u UNDP-u kao koordinatorka na inovativnom projektu „Razvoj niskokarbonskog turizma u Crnoj Gori“, koji zajedno realizuju UNDP i Ministarstvo održivog razvoja i turizma.
Nakon uspješno završenih studija u Nikšiću, kao Čivning stipendista odlazi na magistarske studije u London, gdje je magistrirala - Master iz oblasti Medija mendžmenta - sa Univerziteta Vestiminster u Londonu. Kako priznaje čitaocima Portala Analitika, njen posao je komunikacija.
- Vjerujem da komunikacija i mediji nikada nijesu imali veći uticaj na način na koji svijet funkcioniše, živi i stvara, kao što je to danas. Korportaivne komunikacije imaju sve veću važnost, usljed globalizacije tržišta, povećane uloge i odgovornosti menadžmenta, rascjepkanosti Mass medija - usljed brzog razvoja novih medija, brzog razvoja tehnologije itd. Iste riječi znače različite stvari različitim ljudima. One pomažu da se pošalje poruka. A poruka je prihvaćena samo ako se razumije. Stoga je najbolja komunikacija - planirana komunikacija - kazala je Radica i dodala:
- Smatram da svaki biznis treba stručnjaka za odnose s javnošću. PR stručnjaci i eksperti iz oblasti komunikacija upravljaju komunikacijskim procesom kako bi izgradili, ili unaprijedili, odnose između organizacije i njenih javnosti. Sve organizacije zavise od svoje interne ili eksterne javnosti, nekad je ta javnost pasivnija, a nekad aktivnija. Naša je uloga da pratimo ono što radi organizacija, ali i kako javnost reaguje na ono što radi. Uloga PR stručnjaka je da jasno i argumentovano ukaže i na pogrešne korake, kako bi se shodno tome kreirala strategija i komunikacija prema zainteresovanim javnostima.
Za one koji to nijesu znali, Radica je nekadašnje TV lice. Još kao studentkinja počela je da radi prvo na RTCG, a potom na TV IN, kao novinarka informativne redakcije i iza sebe ima desetak godina novinarskog staža. Potom odlazi na magistarske studije u London, kao dobitnica britanske Čivning stipendije.
- Novinarstvo mi uvijek nedostaje, ali sam iz njega otišla kad sam uvidjela da za mene ono više ne predstavlja način života. Međutim, posao kojim se sada bavim znači konstantnu saradnju s medijima, i to me zaista ispunjava - kazala je Radica za Portal Analitika.
Po povratku iz Londona, sedam godina je bila portparolka i savjetnica za odnose s javnošću guvernera Centralne banke Crne Gore.
Danas radi za UNDP - u okviru Programa Ujedinjenih nacija za razvoj - na inovativnom projektu „Razvoj niskokarbonskog turizma“ u Crnoj Gori, koji zajedno realizuju UNDP i Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Kako kaže, riječ je o ekološki prihvatljivom razvoju turizma koji neće devastirati prirodu, a donijeće ekonomsku dobit. Osnovni koncept je održivi razvoj turističke industrije tako da koristi od ovakvog razvoja imaju svi učesnici u turističkom lancu, od turističkih preduzeća, lokalnog stanovništva, turističkih lokaliteta i atrakcija, do samih turista.
- Ovaj projekat je veliki izazov jer vas uči kako da od stručnog podatka napravite informaciju. Odnosno kako da najbolje iskomunicirate temu održivog razvoja, zelene ekonomije i zdravih stilova života i poslovanja. Naime, jedan od možda najvažnijih načina komunikacije održivog razvoja je preko edukacije mladih u školskom uzrastu. Odnosno, preko identifikovanja grupa ili publike koja se često zaboravlja kod ovakvih tema, ali bi mogla imati najveći uticaj. Potrebno je više školske djece i studenata uključiti u priču o održivom razvoju, jer se ne govori mnogo o toj temi na društvenim medijima koje oni prate, kao ni u školi. Važno je na jedan kompaktan način uključiti mlade u ovu priču, jer je to upravo grupa ljudi koji će donijeti promjene do 2030. - zaključila je Radica.
Ponosna je majka šestogodišnjeg Vasilija.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaj bezbrižnosti i zaštićenosti. Imala sam lijepo djetinjstvo i odrasla sam u velikoj porodici, sa četvoro djece. Odrastanje u izvjesnom smislu donosi ograničenja, ali se ja trudim da život organizujem tako da me minimalno pritiskaju. Moje najranije sjećanje iz djetinjstva je „bjekstvo iz vrtića“ u organizaciji mog starijeg brata. Nemu je bilo pet, meni četiri godine. Činjenica da smo bezbjedno uspjeli da stignemo kući, ide u prilog tom osjećaju bezbrižnosti, ali i lične potrebe za slobodom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nezavisnost. Razumijevanje za postupke drugih ljudi, na što vas navede zrelost.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Imam ih nekoliko. Moja strast za pisanjem je nešto čemu planiram mnogo ozbiljnije da se posvetim u budućnosti.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Potrebu da sve provjerim 100 puta.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odanost i pomalo kihotovsku upornost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se ,,Malo mi je jedan život“, a mogla bi da me odglumi neka francuska glumica. Možda Izabel Ađani ili Žilijet Binoš.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vesela, društvena, radna, neumorna, neumorna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Dunja.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Pošto podižem jednog dječaka na ovom polju sam veoma informisana, pa mi je teško da se odlučim. Ali ako moram da biram, izabrala bih nadljudsku snagu jednog Tora ili sposobnost letjenja Kapetana Marvela, a koristio bi mi i vilinski čarobni štapić.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne mogu da se sjetim nikoga sa kim bih se zamijenila ni na jedan dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Obično sam ,,u akciji“ u nekom od dječijih parkova Podgorice. Igram košarku ili fudbal sa mojim sinom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Come undone“, od grupe Duran Duran. ,,Mine, immaculate dream made breath and skin. I've been waiting for you''...i stara dobra „Show must go on“ od grupe „Queen“. Mada u posljednjih par godina najčešće pjevušim „Nema svijeta ni planete, gdje ne može stići dijete“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- To je svakako roman ,,Praško groblje“ Umberta Eka, napisan u formi feljtona. Ova knjiga ima sve elemente gotik stila, pa se čita u jednom dahu. Samo što su, za razliku od feljtona, sve ličnosti i svi događaji u knjizi istiniti. Izmišljen je jedino glavni junak (ili njih dvojica?), pročitajte, pa prosudite sami.
Volim djela u kojima se pisci bave dubokim odnosom poznatog i nepoznatog u ljudskoj svijesti, kao i kompulsivnom tendencijom čovjeka da popunjava rupe u svom znanju, koristeći stvari koje se lako poimaju i njima zamjenjujući ono što ne može da razumije. Eko pripada onoj grupi pisaca i naučnika koji posjeduju enciklopedijsko znanje i uvid u stvari, što mi se kod njega posebno dopada, kao i sposobnost da uvijek iznenadi čitaoca neočekivanim obrtom radnje. Od filmova bih izdvojila ,,Interstellar“, Kristofera Nolana koji mi se nije dopao baš kao vrhunsko ostvarenje savremene kinematografije, već više kao još jedan dobar pokušaj istraživanja granica mogućeg. Omaž teorijskoj fizici i vječitom pitanju svemira i vremena. ..Nekako u posljednje vrijeme uglavnom gledam dječije predstave, pa bih kao zanimljivu izdvojila ,,Čarobnjaka iz Oza“, u režiji Jagoša Markovića.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na neku drugu planetu - oduvijek me privlačila pomisao da nijesmo sami u univerzumu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, uvijek mi je muka.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Gotovo sve kažem svojoj sestri Lidiji. Sve... ne govorim nikome. Jednom davno me je jedna veoma draga osoba naučila da ako baš imam potrebu da nekome kažem nešto što bi možda valjalo zadržati za sebe, iskopam rupu ispred kuće, ispričam što imam, zakopam rupu i nastavim dalje.
Čemu se uvijek obradujete?
- Raduje me zagrljaj mog sina kad se vratim s posla, druženje, dobar razgovor, kad se dobro nasmijem, raduje me sreća ljudi koje volim. U suštini ja bih vam ovdje radije nešto nacrtala nego ispričala.
Da li za nečim žalite?
- U principu, to ne radim. Trudim se da ne pravim iste greške. Kada ne može da se napravi korak unazad, ne vrijedi gubiti vrijeme pitajući se da li bi bilo bolje da se nešto nije dogodilo. Srećom, u većini slučajeva, moguće je ispraviti ono što se iskrivilo.
Bez čega ne možete?
- Bez dobre jutarnje kafe.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog kašnjenja na važan sastanak.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Otkriću vam samo jednu. Želja mi je, a i plan, da imam plastenik, koji bi mi kao zaštićeni prostor osigurao intenzivnu i kombinovanu proizvodnju povrća van sezone, veću kontrolu od bolesti i štetočina, a što je najvažnije zdraviju i svježu hranu za moju porodicu i prijatelje. Povezivanje sa zemljom je prijatno, relaksira i donosi konkretan rezultat uloženog truda i rada.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam, jer kad ga preguram uvijek pomislim kako to i nije bilo toliko teško kako se meni na prvi pogled činilo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne bih promijenila ništa što sada radim na dnevnoj osnovi i pokušala bih da ih proživim bez tog ograničenja na umu.
Kako biste voljeli da umrete?
- U bašti o kojoj sam vam govorila, dok uz muziku zalivam, recimo, jagode.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Nije još sve gotovo“.
Priredila: A.POPOVIĆ
