Piše: Ana DOBRAŠINOVIĆ
Javni simpozijum "Reporting From Montenegro", dio programa crnogorskog paviljona na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture, održan je u nedjelju, 29. maja u crnogorskom paviljonu u Palati Malipiero u Veneciji, u organizaciji i pod pokroviteljstvom Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Komesarka crnogorskog paviljona na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture je Dijana Vučinić, a kustosi su prof. Bart Lootsma i Katharina Weinberger. Crnogorski paviljon otvorio je ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović 27. maja u Palazzo Malipiero u Veneciji, jasno iznoseći stav da u Crnoj Gori u ovom momentu "najbolju ilustraciju uslovnog konflikta želja i odgovornosti predstavlja pitanje ulcinjske Solane". Arhitektonska vizija te budućnosti je jedan od objektiva kroz koji hoćemo da tu budućnost sagledamo. I, već u tom arhitektonsko-urbanističkom rakursu, imamo čak četiri rješenja, koja, svako na svoj način, prepoznaju i sugerišu buduću konceptualnu formu ovog područja. Kako je ministar saopštio, nije nam cilj da se donese odluka koja je, od predloženih vizija, najbolja. Naglasio je da nam je želja da, uz mišljenja o svakoj od njih, čujemo i nove ideje, ali i da demonstriramo našu otvorenost, tražeći sinergiju u razlikama.
Program prvog dijela Simpozijuma "Reporting from Montenegro" počeo je uvodnim predstavljanjem Andrijane Sekulić u ime Ministarstva održivog razvoja i turizma, slijedilo je izlaganje kustosa Barta Lootsme o temi paviljona, i predavanje The Salt of the Earth koje je održao Robert Schafer, ekspert iz oblasti pejzažne arhitekture.
Autori izložbe su održali prezentacije u četiri prostorije u crnogorskom paviljonu: Marko Stjepčević u ime crnogorskog tima (Marko Stjepčević i Nemanja Milićević) prezentovao je projekat The Trigger 50/50, Kathrin Aste u ime LAAC Architects prezentaciju projekta Coexistence, Claudia Pasquero i Marco Poletto su prezentovali projekat Solana Open Aviary, dok je projekat The Pyramid of Species u ime LOLA Landscape Architects predstavio Eric-Jan Pleijster.
Debata je nastavljena u centralnoj prostoriji našeg paviljona, a moderator je bio Bart Lootsma. Prisustvo simpozijumu pokazalo je volju svih da daju doprinos uspostavljanju dijaloga, van šematičnosti, inertnosti i kratkovidosti, sve u cilju traženja rješenja za ulcinjsku Solanu. Moglo bi se učiniti da su mišljenja koja su izrečena na simpozijumu bila oprečna, ili makar različita, ali zajedno ona čine sveukupnu sliku onoga što tema Solane jeste – i u tom smislu sasvim odgovara frontu sa kojeg se i očekivaloizvještavanje na Venecijanskom bijenalu. U debati su učestvovali kustosi, izlagači, ornitolozi i predstavnici BirdLife International-a iz Crne Gore i Slovenije, eksperti iz oblasti zaštite nasljeđa post-industrijskih zona kao i iz oblasti analize i rješavanja konflikta, sociolozi, pejzažne arhitekte i dr.
Generalna debata započela je napomenom da je ovo kompleksan proces, te da moramo razgovarati da bismo došli dodobrog rješenja - jer u crnogorskom paviljonu imamo projekte koji su konceptualni, projekat koji nudi strategiju, projekat koji posmatra problem u odnosu na lokalnu zajednicu, projekat koji postavlja temu na kulturološkom nivou. Kompleksnost kod ovih projekata je postavljena i u odnosu društvo, u doba kad je Solana otvorena početkom prošlog vijeka, i danas, kada živimo u svijetu koji se urbanizuje sa ekstremnim ubrzanjem i možda bez kontrole, a naročito u bivšoj Jugoslaviji nakon perioda privatizacije. To postavlja potpuno nove zahtjeve za ovaj prostor, i u ovoj situaciji ne možemo jednostavno reći – ostavite ovaj prostor prirodi. Ovo su razlozi zašto je neophodna jasna i oštra kritika ali ne naše politike, koja pokazuje da ima zdrave namjere, već naše prakse koja tu politiku dovoljno ne pomaže ili ne podržava. Treba vidjeti unaprijed da bi se postavljeni cilj zaštite Solane, umjesto sporog i krivudavog lutanja, što brže i što ispravnije dostigao - za opšte dobro.
Borut Rubinić iz BirdLife International-a je zapazio da u paviljonu imamo četiri dobre priče te da trenutno ne moramo da izaberemo najbolju – možemo sve da spojimo u jednu, jer sve priče imaju dobre elemente. Ali, kao glavni problem se postavlja način da se ove ideje predstave društvu – a to najbolje možemo učiniti dajući ih medijima, jer cijelo društvo treba da bude zadovoljno rješenjem.U ovom slučaju, država Crna Gora predlaže i nudi rješenje kroz otvorenu debatu i to na Bijenalu arhitekture, kroz projekat u kojem učestvuju profesionalci iz raznih krajeva svijeta, raznih generacija i veoma različitog pristupa profesiji uopšte, pa i ovoj temi. Pitanje je - na koji način društvo, mediji, lokalni akteri prihvataju ovaj proces, i to jeste spor i komplikovan proces.
Bart Lootsma je naglasio da je za ovakve procese uvijek potrebno mnogo vremena i zbog toga zahtijevaju oprez i međusobnu komunikaciju, jer će se na taj način stvoriti zdrava atmosfera gdje svi žele da budu dio priče. Kada posmatramo evropsku arhitekturi u prošlosti, shvatamo da je ona u najvećem dijelu bila usmjerena na urbanizam, stanovanje i javnu arhitekturu, jer je to bila baza evropske arhitekture u opštem smislu. Međutim, danas moramo da se baziramo na nešto drugo, jer naše društvo danas funkcioniše drugačije. U tom smislu ovaj projekat se može shvatiti više kao regionalno planiranje, urbano planiranje ili pejzažno planiranje, nego kao projekat arhitekture - iako ga zovemo njenim imenom. Arhitektura je kulturološka disciplina i postaje sve više bitna u smislu stvaranja priče, stvaranja slike – jer ako nemamo priče i slike, teško možemo zainteresovati ljude za neku ideju. Kustos je naglasio da Solana mora biti održiva, ali je bitno ko to može i želi da plati – jer mora se krenuti od početka. Država to mora da uradi, mora da se riješi glavno pitanje i srž problema, a to je pitanje vlasništva. Mi ne možemo da budemo ovlašćeni da upravljamo tuđim vlasništvom, ali i ako je u pitanju privatno vlasništvo, mi možemo dati ideje i rješenja.
Predstavnica CZIP-a Jovana Janjušević je mišljenja da prije tri godine tema Solane nije bila aktuelna, ali onda je i berba soli prestala, te je nastala ova situacija. Sada je svako upoznat sa problemom Solane – svi sada razumiju ornitologe i ekonomsku vrijednost ove lokacije. Uloga Venecijanskog bijenala je bitna jer širi ekspertizu i ukoliko ne krenemo da rješavamo ovaj problem sa dna, ova debata se nikada neće završiti. Takođe, ono što je njihovim predstavnicima bilo jako važno, jeste da nijedan od ovih projekata nema hotele, zgrade i slično, zato što građani - kada misle o arhitekturi i o Bijenalu - mogu očekivati da će rješenja ponuditi, recimo, veliki turistički kompleks sa smještajnim kapacitetima, a ova rješenja ne nude nešto tako.
Dva projekta - The Trigger 50/50 i Piramida vrsta postavljaju Solanu u odnosu na regiju koja je okružuje, u odnosu na lokalnu zajednicu, turističku ponudu Ulcinja i potrebe koje generiše turizam ove regije, te Solana u tom kontekstu postaje epicentar razvoja.
Predstavnici Centra za zaštitu i proučavanje ptica napomenuli su da je njihova uloga u Projektu Solana bila podrška svim timovima na svaki način koji im je bio potreban, te informisanje i obilasci Solane. Naglasili su da su uvijek podržavali uspjeh Projekta Solana i, ukoliko možda postoje neke kritike ovog projekta, one ne dolaze od predstavnika CZIP-a. Razlog prisustva na simpozijumu je bila želja svih učesnika da se informišu i razumiju projekat, uz slobodu da postave pitanja i pravo da dobiju odgovor. Zbog toga nekonstruktivna ili loša atmosfera nije ničiji cilj, jer čak i ukoliko postoje različita mišljenja – to je i dalje konstruktivna debata.
Tema ovogodišnjeg Bijenala je Reporting From the Front – ali svi su svjesni da ovdje nemamo dvije strane koje se bore za različite ciljeve, već postoji jedna strana koja ima isti cilj.
Uvijek postoji opasnost da nešto može biti izgubljeno u prevodu, i kada djelujemo iz različtih disciplina, moramo da se trudimo da prevedemo i shvatimo ono što svi govore. Iako može biti komplikovano, moramo pokušati da razumijemo jezik druge discipline, jer svi imamo drugačiji jezik, drugačiji način i drugačiju tehniku pristupa poblemu. Glavni cilj debate je bio da se učini napor koji će usloviti da se sva ta mišljenja, ma kojom terminologijom izrečena, moraju prihvatiti i sublimirati u atmosferu u kojoj je put ka rješenju zaista moguć.
Ines Moreira, arhitektica, kustoskinja i istraživačkinja iz oblasti zaštite nasljeđa post-industrijskih zona, navela je da kada mislimo o nasljeđu i zaštiti, često mislimo o izgrađenoj sredini, ali bi svi trebalo da se trude da podignu svijest u odnosu na problem, a ne isključivo da podignu vrijednost već postojeće lokacije ili slučaja. Recimo, bilo bi potrebno da se zapitamo ko je ranije radio na Solani, ko su njihove porodice, kao i društvo koje je bilo u vezi sa ovom lokacijom – i da vjerujemo da, iako možda oni više nijesu povezani sa Solanom, posmatrano u kontekstu atropologije to može biti, na neki način, okidač za rješenje.
Kao ekspert za analizu i rješavanje konflikta, Siniša Vuković je dao svoje mišljenje o tome zašto ovdje postoji neizbježan konflikt: on postoji jer svako svoja mišljenja i interese vidi kao nekompatibilne i, dok god bude tako, imaćemo ovaj problem koji bi mogao da se definiše kao fenomen slomljenog prozora. Ovaj fenomen odnosi se na sociološki eksperiment i istraživanje ljudskog ponašanja, koji nam možda može pomoći da shvatimo zašto imamo krivolov na i u blizini Solane, zašto imamo loš menadžment Solane i sično – zbog načina na koji je tema Solane tretirana. Recimo: ako imamo slomljeni prozor u naselju, to naselje je pogodnije za vandalizam, a ako počnemo da vodimo računa o njemu, tj. ako popravimo prozore i uredimo staze, ljudi ga neće vandalizirati, zato što shvataju da neko o tome vodi računa. Zato je važno da nešto unaprijedimo, ukoliko želimo da to bude vrijedno poštovanja. I ako ostavimo Solanu kao slomljeni prozor – ljudi će je tako i tretirati.Morali bi da integrišemo sve ove ideje, i svako bi trebalo da objasni svoj interes, jer kada bismo svi mogli da tretiramo problem na naš način – mi bismo ga već riješili. Zbog toga nama treba pomoć od drugih. Kooperacija zapravo znači balans i kompromis: odustati od nečega da biste dobili nešto i obrnuto. Zato nam je ova debata potrebna, i svi uključeni moraju da sarađuju, jer sve ideje i sva mišljenja rečena na simpozijumu zapravo su komplementarne ideje i mišljenja. A ova tema nije samo arhitektonski problem, niti je samo ekološki ili problem biodiverziteta, nije ni samo socio-politički problem. Ona je sve to u isto vrijeme. I sve strane moraju da razgovaraju, a ne da odbacuju tuđe mišljenje na način: moj stav je jedini koji je ispravan.
Crna Gora ima sistem i procese koji uređuju način na koji je naše okruženje organizovano. I pored svih uspješno ili neuspješno relizovanih rješenja, potrebno je da postoji demokratski proces koji vodi rješavanju i ove stvari. Ako ne želimo da imamo nešto slomljeno, ako ne želimo da imamo nešto ukradeno, ako želimo da spriječimo krivolov – moramo da imamo sistem koji će to spriječiti na licu mjesta, a neko mora organizovati i održavati taj sistem. Za sve što radite morate imati model kako ćete to uraditi, i mora postojati interes ljudi da to urade.
Ukoliko imamo neke frustracije vezano za određenu temu, te frustracije će neminovno stvoriti svjesnost, a svjesnost će dati osjećaj urgencije koji naređuje da reagujemo. Ulcinjska Solana nije jedina solana u Crnoj Gori, jer ako ljudi nijesu znali dovoljno o njoj, nijesu znali dovoljno ni o tivatskoj solani, a to je polje soli još iz rimskog doba koje je danas napušteno, ne vodi se dovoljno računa o njemu iako je i ovaj prostor u opasnosti. Sada vidimo da ljudi postaju sve više svjesni, i javlja se osjećaj potrebe hitnog reagovanja koji nas čini odgovornim i traži reakciju - ali ne na način da stvaramo predrasude koje će stvoriti još više konflikta - i da rješavamo problem privremeno ili jednostrano. Tako svi procesi počinju, i zato je veoma zdravo da imamo ovakve debate i diskusije, čak iako su mišljenja veoma polarizovana.
Kao i na simpozijumu "The Brief", na "Reporting From Montenegro" u Veneciji je potvrđeno od strane svih učesnika da su sva mišljenja od podjednake važnosti, i ono što se postavlja kao zadatak jeste kako ta mišljenja ujediniti. Ovaj simpozijum pokazao je da ma koliko taj zadatak bio težak – on je moguć i njegov proces teče. Zaključeno je da se isti pomak očekuje i na posljednjem, trećem simpozijumu "The Debate", koji će organizovati Ministarstvo održivog razvoja i turizma u Kotoru u okviru KotorArt KotorAPSS-akada će se tema iz Venecije vratiti u Crnu Goru, da bi sa nacionalnom i međunarodnom publikom dali konkretne zaključke u korist pronalaženja održivog rješenja za ulcinjsku Solanu.
Autorka je član tima crnogorskog paviljona na XV Bijenalu arhitekture u Veneciji
