Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ
Kapitalizam: Kapitalizam je ekonomski i politički sistem u kojem se industrija i trgovina jedne države nalaze u rukama privatnika - zarad profita, za razliku od socijalizma/komunizma u kom su sredstva za proizvodnju u državnoj ili zajedničkoj (društvenoj) svojini, a primarni cilj vlasnika kapitala nije ostvarivanje profita već ostvarivanje jednakosti / socijalne pravde.
Riječ kapital dolazi od latinske riječi capitalis, što znači glava. Tako je prebrojavana stoka (što više glava, to bolje). U 19. vijeku neki francuski socijalisti su iz riječi kapital izveli pojam kapitalizam čime su označavali ekonomski sistem koji je tada dominirao.
Nezavisno od toga kako se imenuje društveno-ekonomski sistem u kojem privatni preduzetnici dominiraju, privatno (kapitalističko) preduzetništvo postoji od početka istorije, tj od kada imamo sačuvane zapise, istorijske izvore, a to će reći da je kapitalizam nešto kao prirodna pojava, tu je bio uvijek, u manjoj ili većoj mjeri i biće uvijek. Nemoguće ga je ukinuti, jer ukidanje kapitalizma znači povratak u praistoriju, u jednakost - u jednakost u potpunoj bijedi.
Kroz istoriju smo imali razna društvena uređenja: robovlasničko, monarhističko, demokratsko, republikansko, feudalističko, nacionalsocijalističko (nacističko), fašističko, socijalističko/komunističko...
U feudalizmu i apsolutističkim monarhijama jedna porodica može lako da ostane bez svog imetka ako se vladaru ili nekom velikašu prohtije da joj otme imovinu. Fašisti i nacisti vole kapitaliste ali takođe mogu da ih unište kad im se prohtije.
Istorija je pokazala da se kapitalizam najbolje razvija u demokratiji. Demokratija je za kapitalizam kao staklenik za biljke. U demokratiji je kapitalizam zaštićen i najbolje uspijeva. Kapitalizam je najbolje uspio u najdemokratskijoj zemlji na svijetu - u Sjedinjenim Američkim Državama.
Iako smo skoro svi mi veliki zagovornici demokratije, neki manje (na riječima samo), neki više - i ja sam naravno potpuni zagovornik slobode govora/izražavanja i glasanja, od same demokratije mi nemamo ništa. Demokratija je tek uslov da se razvije slobodno društvo, privatno preduzetništvo i kapitalistička država, a kapitalistička država može da omogući takozvanu - državu blagostanja. Takozvanadržava blagostanja je praktično ostvarena u Skandinaviji, Japanu, Južnoj Koreji, Kanadi...
No, moramo takođe imati na umu - današnje neomarksiste država blagostanja uopšte ne zanima, oni žele marksističku državu, a svaku državu blagostanja gledaju da unište. U Skandinaviji im taj posao uništenja država blagostanja, odlično ide!
Zahvaljujući privatnom preduzetništvu i kapitalizmu ljudi danas mnogo lakše i duže žive nego prije 100 ili 200 godina. Navešću, po mom izboru, neke velike trenutke privatnog preduzetništva (kapitalizma), a ovakvih primjera ima mnogo, mnogo više.
Štamparska presa: Johan Gutenberg, sin trgovca, u 15. vijeku je izumio štamparsku presu. Uzeo je zajam od jednog advokata i od 1452-1455 odštampao je 200 primjeraka Biblije. Bio je to epohalan izum, knjiga je postala dostupna širokim masama, prije pronalaska štamparske prese knjige su ručno prepisivane i bile su izuzetno skupe. Gutenbergov izum ukinuo je monopol na pismenost i znanje, učinio je knjigu dostupnom daleko širem krugu čitalaca. Ljudi su zahvaljujući ovom izumu privatnog preduzetnika mogli sami da čitaju knjige i sami da razmišljaju o njihovom sadržaju, bez zvaničnih tumačenja.
A Gutenberg je prezadužen propao, sud mu je oduzeo štampariju, jer nije mogao da vrati dugove. Dakle, štamparska presa, iako je izumljena u doba feudalizma, nastala je u potpunosti po principima kapitalizma; izumitelj je pozajmio novac - potpisavši ugovor, nije uspio da napravi profit od svog pronalaska, sud mu je oduzeo imovinu - i dodijelio je zajmodavcu. Identične stvari se dešavaju i danas, bilo đe u Evropi.
Parne mašine, motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, traktor: Englez Tomas Njukomen je 1712. uspio da konstruiše prvu parnu mašinu koja je imala primjenu u industriji, a Škot Džems Vat je napravio prve efikasne parne strojeve koji su doveli do industrijske revolucije. Sa Vatovim parnim mašinama rudnici su odmah uspjeli povećati produktivnost oko 30%. Primjena se proširila na brušenje, tkanje i mljevenje. Sa Englezom Metju Boltonom Vat je 1775. osnovao firmu "Boulton and Watt" koja je odigrala glavnu ulogu u Industrijskoj revoluciji, a valjda ne treba objašnjavati koliko je Industrijska revolucija doprinijela savremenoj civilizaciji, razvoju građanskog društva i olakšanju života svih ljudi na svijetu.
Prvi automobil na svijetu napravio je 1885. godine njemački privatnik Karl Benc. Izum parne mašine i automobila (vozila koje pokreće motor sa unutrašnim sagorijevanjem) prirodno je doveo i do izuma traktora. Prvi traktori koje je pokretala parna mašina pojavili su se u 19. vijeku, kasnije su svi traktori počeli ugrađivati motore sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Izum traktora je stvorio ogromne viškove u poljoprivredi, iskorijenio glad u Evropi i mnogim krajevima svijeta, pojeftinio cijenu hrane...
Najveći trijumf privatnog preduzetništva: Po mom mišljenju, najblistaviji, zvjezdani trenutak privatnog preduzetništva desio se 17. decembra 1903. godine na plaži Kiti Houk u Śevernoj Karolini kada su braća Rajt izvela prvi let napravom težom od vazduha. Toga dana rođeni su avion i avioindustrija.
Prije nego što su braća Rajt izumjela avion vladalo je uvjerenje da nije moguće napraviti spravu težu od vazduha koja može lećeti. Međutim, tako nije mislio Vilbur Rajt zajedno sa svojim bratom Orvilom, pa je u svojoj kompaniji za proizvodnju bicikala (!!) Wright Cycle Company konstruisao avion. Prvi let je bio dug 37 m i trajao je 12 sec. Sljedećih 5 godina novine su pisale o "lažljivoj braći" Rajt misleći da su prevaranti, sve dok se u ljeto 1908. g. Vilbur nije sa svojim avionom u vazduhu zadržao 1 h i 31 min.
Karl Marks i njegova pseudonauka zvana "naučni socijalizam": Džorž Votson, književni kritičar i istoričar sa univerziteta Kembridž, kaže da je Karl Marks bio prvi zagovornik genocida među misliocima (filozofima) u istoriji. Priča:
"Možda mnogima nije poznato da su samo socijalisti otvoreno zagovarali genocid u 19. i 20. vijeku. To je malo poznata činjenica i zvuči šokantno. . . Prvi put se pojavilo u januaru 1849, u Marksovom listu “Neue Rheinische Zeitung”. Engels je pisao o "klasnoj borbi", govoreći marksističkim terminima - kad izbije socijalistička revolucija, izbiće i klasna borba. U Evropi će postojati primitivna društva, zaostala za dvije faze, jer ona nijesu još ni kapitalistička društva. Engels je pri tom mislio na Baskijce, Bretonce, škotske gorštake i Srbe. Nazivao ih je "rasnim smećem", „Volkerabfalle” = “Rasno smeće“. Trebalo ih je istrijebiti, jer kako su dvije faze u zaostatku u istorijskoj borbi, bilo bi nemoguće ih uzdići dovoljno da budu revolucionarni. Marks je bio otac savremenog političkog genocida. Ne znam ni za jednog evropskog mislioca modernog doba prije Marksa i Engelsa koji je otvoreno zagovarao rasno istrjebljenje. Ne mogu naći nikog prije njih, prema tome pretpostavljam da je sve počelo s njima." (link za izjavu)
Kada znamo da je i Marksu i Hitleru maternji jezik bio njemački, poslije ovih riječi Džorža Votsona, teško je povjerovati da Hitler nije preuzeo dosta Marksovih ideja. Pa i Hitler je kao i Marks bio socijalista, nacional-socijalista. Isti Votson piše da je u jednom privatnom razgovoru Hitler rekao: "Naučio sam mnogo od marksizma" (George Watson, Hitler and the socialist dream, Independent, 22. XI 1998)
Marks je osmislio sistem koji je trebalo da bude, mnogi su vjerovali da jeste i mnogi danas vjeruju da jeste - bolji od privatnog preduzetništva i kapitalizma, sistem đe je sve zajedničko ili državno. Ovaj ideološki sistem je nastao na potrebi za egalitarizmom, mnogi ljudi misle da bi svi bili srećni ako bi svi živjeli ekonomski jednako. Ali, to jednako, u praksi, u stvarnosti znači da bi svi imali po isti par cipela, po isti par košulja, iste kapute... jeli ista jela, živjeli u istovjetnim stanovima (pod uslovom da stanove neko izgradi).
Zato, neomarksisti danas kažu da im najviše u USA problema pravi primamljiva i često realizovana ideja o američkom snu, a to je ideja da čoek svojim radom i sposobnošću od ničega može stvoriti nešto veliko za sebe - stvoriti porodicu sa kojom putuje i na zimski i ljetnji odmor, da može imati dvoje auta i vilu sa bazenom, ili da čak može postati milijarder - da može imati svoju jahtu i privatni avion.
Marksizma se mnogi intelektualci danas drže u nadi da će suzbiti jednu ljudsku osobinu - a to je zavist, većina ljudi ima tu emociju, zavist, iracionalnu zavist, zavist siromašnih prema bogatima. Naročito otvorenu ličnu zavist prema bogatima iskazuju sami današnji marksisti, ali, gle licemjerja, nijedan marksistički intelektualac danas nema ništa protiv da se on sam obogati i da živi u raskoši; znamo za primjer čuvenog marksiste Janisa Varufakisa, bivšeg ministra u Ciprasovoj vladi koji živi u raskoši - dok prodaje maglu.
I tako su marksisti počev od 1917. do prije nekih 26 godina u mnogim krajevima svijeta uspjeli da pobijede tu ljudsku emociju - zavist, ali su samim tim stvorili kod svih svojih podanika drugu emociju - apatiju.
U prirodi čoeka je da se takmiči, čoek voli da se takmiči i da posmatra takmičenje, a u komunističkim zemljama nema takmičenja, svi radnici zarađuju manje više isto, svi obrazovani zarađuju manje više isto, samo je na vrhu klika koja živi znatno, znatno bolje od svih - "nova klasa" kako je pisao Đilas. Prema tome, kad nema takmičenja nema ni nagrada, nema ni nade da se život može znatnije poboljšati, te nastaje apatija.
Još nešto što je u čoeku urođeno marksizam uništava - a to je motivaciju, nadu. U praksi se to pokazalo kao glavni i nemoguće rješivi problem marksizma, jer u marksističkim društvima nije moguće sposobnoga naćerati da radi za nesposobnoga, a da isto zarađuju. Sposoban želi da dobro i kvalitetno radi samo ako je nagrađen, ako ima motiv. Mnogi ljudi vole da rade, ali neće da rade ako njihov rad nije nagrađen. Zato su marksistička preduzeća u Istočnoj Evropi po 20 godina proizvodila jedan te isti proizvod - inženjeri, pronalazači, radnici... niko nije bio motivisan da proizvode nešto novo, svi su znali da ako nešto novo naprave - za to neće imati nikakvu nagradu.
Marksizam proklamuje jednakost, niko ne smije biti istaknut ispred drugih - i nema takmičenja, kao što kapitalizam jeste - takmičenje. Možete li zamisliti sport u kome vlada potpuna jednakost? Utakmica se odigra i kako god da se završi na terenu, sudija na kraju proglasi neriješen rezultat, eto, da bi svi bili srećni - u jednakosti. Da li bi takvo sportsko takmičenje imalo gledaoce (i takmičare), da li bi zanimalo nekoga?
Marksizam možemo definisati na jedan od dva načina: 1) marksizam je pseudonauka - kao alhemija ili kao astrologija (zapravo, astrologija ima više smisla od marksizma), 2) marksizam je religija, vjerovanje, milioni ljudi, i to naročito mnogo obrazovanih ljudi vjeruju u Marksa, čak je poslije Drugog svjetskog rata kod nas i postojala pjesmica "Ne vjerujem u nebesa no u Marksa i Engelsa"
Marksizam je bio na snazi u Istočnoj Evropi, Kini i u drugim državama. Postojale su stotine hiljada školovanih i inteligentnih marksista, ali, nijesu uspjeli da održe i unaprijede Marksovo učenje, jer, ja se izvinjavam ali nemam za to bolje izreke od narodne - "ne pravi se pita od ... "
Da bi spasili svoje narode komunisti širom Istočne Evrope su se krajem osamdesetih i početkom devedesetih odrekli vlasti, što je jedinstven slučaj u istoriji svijeta - da se poklonici jedne ideologije u više država, istovremeno, dobrovoljno i masovno odreknu privilegija, moći i vlasti. Shvatili su da učenje Karla Marksa nema nikakve šanse protiv kapitalizma. Shvatili su da marksizam ne vrijedi ništa.
U par država - na Kubi i Śevernoj Koreji komunisti nijesu šćeli sići sa vlasti. Naravno, nijesu oni zadržali komunistički poredak zbog želje da svojim narodima omoguće "pravedno" - egalitarističko društvo, već su zadržali marksistički poredak zbog same vlasti i svega što im vlast donosi. Tako su na Kubi i u Ś. Koreji uspostavljene komunističke dinastije Kastro i Kim.
Danas, u Istočnoj Evropi, u zemljama nekadašnjeg realnog socijalizma, marksizam je najprezrenija politička misao. Kako mediji izvještavaju, u poljskom parlamentu nema nijednog jedinog ljevičara. Poljska je, od kad je tamo odbačen marksizam, doživjela ogroman privredni i svaki drugi rast. Slovačka takođe. Istoričar František Šistek je nedavno u Podgorici rekao da je u Češkoj najmanja nezapošljenost u EU.
E, zato šarena laža - marksizam, cvjeta na Zapadu, onamo đe nikada nije bio na vlasti. No, jedna izreka kaže "pametan uči na tuđim greškama, a budala na svojim" i tu će izreku gorko iskusiti Švedska i druge zemlje zapadne Evrope.
Jugoslavija i marksizam, od 1945. do 1990: Želim biti potpuno jasan. Imam ogromno poštovanje prema crnogorskim komunistima zbog njihove borbe protiv naci-fašističkog okupatora i imam ogromno poštovanje za ono što su crnogorski komunisti uradili na ostvarivanju ukinutih nacionalnih prava Crnogoraca. I naravno, imam ogromno nepoštovanje prema njihovoj komunističkoj ideologiji. To što su se hrabro borili protiv okupatora u II svjetskom ratu, to nema nikakve veze sa komunizmom, hrabro su se borili jer su im kulturu ratovanja i slobodarstva ostavili njihovi preci Crnogorci, a ne Karl Marks. To što su učinjeli veliki korak naprijed za crnogorsku nacionalnu stvar i ostvarili crnogorsku republiku u YU federaciji, ni sa tim Karl Marks nema nikakve veze, naprotiv, Marks i Engels su prezirali Slovene.
Titova Jugoslavija nije bila prava marksistička zemlja, kakve su bile zemlje Istočnog bloka, Albanija, Kina, Vietnam, Kuba, Śeverna Koreja... To je bila dobrim dijelom i zemlja privatnog preduzetništva. Tito je bio pragmatičan čoek kome je životni standard naroda kojim je vladao bio važniji od marksističko-lenjinističke dogme. Zato je u Jugoslaviji bilo dozvoljeno bogaćenje, bili su dozvoljeni mali biznisi, Jugosloveni su išli na rad u zemlje zapadne Evrope, tamo su zarađivali znatno više nego u Jugoslaviji a dosta novca slali u Jugoslaviju. Ništa od toga nije bilo dozvoljeno u zemljama Istočnog bloka - u zemljama takozvanog "realnog socijalizma".
Takođe, u Jugoslaviji su državna preduzeća imala znatno drugačiju organizaciju nego preduzeća u zemljama Istočnog bloka. U zemljama Istočnog bloka direktore u preduzećima je postavljala Komunistička partija, dok je u Jugoslaviji bilo na snazi "radničko samopravljanje", izum Edvarda Kardelja. To je bio znatan napredak u organizaciji preduzeća u odnosu na zemlje "realnog socijalizma", a suština je bila u tome što su preduzećima upravljali radnički savjeti koji su imali pravo odlučivanja - pa čak su odlučivali i da li će smijeniti direktora ili ne. U praksi, na ta državna socijalistička preduzeća vršen je pritisak od strane Komunističke partije, ali su preduzeća bar donekle funkcionisala tako što su njima upravljali radnički savjeti. Zapošljeni u jugoslovenskim državnim preduzećima su takođe bili nagrađivani po učinku a ne po Marksovoj zamisli, po njegovoj smiješnoj utopističkoj paroli: "Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama".
Jedan prijatelj koji je krajem osamdesetih studirao u SSSR-u mi je pričao da su stanovnici SSSR-a imali dvije vrste pasoša, jedan za socijalističke (komunističke) zemlje, a drugi za kapitalističke. Za Jugoslaviju im je trebao pasoš koji je izdavan za kapitalističke zemlje.
Što je izumljeno u marksističkim društvima? U marksističkim društvima koja su postojala od Oktobarske revolucije do kraja osamdesetih godina prošlog vijeka nije proizveden nijedan proizvod koji bi ljudima poboljšao i olakšao život. Istina, uz nevjerovatne napore, angažovanjem kompletne države, SSSR je bio ispred USA u svemirskom programu, ali to je uglavnom rađeno zbog vojnih i propagandnih razloga. Vojna industrija je u SSSR-u imala još nekih inovacija. Narod SSSR-a je živio bijedno, u siromaštvu i nije imao nikakve koristi od svemirskog i vojnog programa SSSR-a.
U zemljama realnog socijalizma, koliko ja mogu da se śetim, izumljene su i dvije igračke. Mađar Erne Rubik je izumio Rubikovu kocku i od tog izuma se obogatio, a jedan Rus je izumio Tetris i od tog izuma u SSSR-u nije dobio ništa, jer po logici kakva je bila u SSSR-u - intelektualno vlasništvo ne postoji, ono pripada svima. Dakle, poruka marksista u SSSR-u (pravih marksista) bila je jasna - "što god da izumite, nećete biti nagrađeni". Zašto bi se onda neko u marksističkom društvu i trudio da nešto izumi, zašto bi se trudio da ostvari nešto korisno za društvo?
U Jugoslaviji je bilo nekih izuma, ali kako sam već napisao, zapošljeni u jugoslovenskim preduzećima su bili nagrađivani, bar donekle.
Marksizam i kapitalizam danas: Na intelektualnoj javnoj sceni danas u Crnoj Gori, skoro 100% djeluju - ili otvoreni (neo)marksisti ili prikriveni - oni iz čijih se stavova ne može ništa zaključiti sem da su markuzijanci - sljedbenici učenja marksiste Herberta Markuzea - metastaze tumora zvanog Karl Marks. I u ostalim zemljama bivše Jugoslavije stanje je slično, uglavnom su na javnoj sceni markuzijanci i anarhisti (koji glume liberale).
Kad se na TV-u pojave markuzijanci i anarhisti (kobajagi liberali) i počnu da dijele savjete što da se radi, znajte da ćemo već śutra biti u još većoj krizi, koja traje od 2008. i niko joj ne vidi kraj. Jedan neomarksista je skoro na TV-u pošteno rekao, parafraziram: "Kada na vlast dođe neka ljevičarska stranka, odlično je ako se nakon četiri godine stvari ne pogoršaju, jer znamo da ne možemo očekivati nikakav napredak!"
Čim neki intelektalac javno počne da govori protiv protiv kapitalističke ekonomije, on se odmah, po mom sudu, predstavlja kao šarlatan, čoek koji ne zna što priča, ili preciznije - čoek iza čije priče ne stoje bilo kakve činjenice. Kad vam marksista na TV-u počne pametovati, to vam je kao kad je neki učenjak u srednjem vijeku izvodio razne teorije iz njemu poznate "činjenice" - da je zemlja ravna ploča. Marksizam je pseudonauka, teoretisanje bez činjenica. Kad bi učenje Karla Marksa moglo na bilo kakav način da uspije, i u najmanjoj mjeri da bude efikasnije od kapitalizma, onda bi Marks bio i prorok i bog, mnogo veći od Isusa i Muhameda. No, on za neke i jeste prorok i bog, Marks ima svoje vjernike, ako marksizam nije pseudonauka - onda je religija.
Kapitalizam se mora kontrolisati, danas ga ne kontroliše niko: Kapitalizam naravno ima svojih mana i to velikih, i treba ga kontrolisati. Najveće probleme demokratijii i kapitalizmu danas prave milijarderi, koji su ustvari preuzeli vlast i koji evropske i svjetske političare smjenjuju kako im se ćefne, odlično su razradili metode kako da to rade. Tako oni, bez ikakve odgovornosti upravljaju zapadnom Evropom, śevernom Amerikom i šire. Ograničavanje političke moći milijardera/korporacija i vraćanje premijerima i preśednicima njihovom pravom poslu, je, po meni, zadatak svih zadataka - ukoliko se želi krenuti u napredak.
Naravno, ne mislim da milijardere treba kontrolisati kao što to rade fašisti, ne, samo treba u parlamentima donijeti zakone koji će im ograničiti moć. Treba donijeti zakon po kojem bi veliki bogataši svaku njihovu političku aktivnost, baš svaku (npr privatne razgovore sa urednicima medija i političarima) morali javno i detaljno objaviti, pod prijetnjom velikih kazni. U tom slučaju narod bi znao čiji interes stoji iza rada nekog političara ili medija. Demokratija bi opet pobijedila, a političari bi počeli da rade u interesu naroda, a ne u interesu onih koji političare finansiraju. Takođe mediji više ne bi radili za interes milijardera koji npr želi smijeniti ovog ili onog političara - i mediji bi bili oslobođeni. Donošenje zakona u parlamentima da veliki bogataši moraju sve svoje političke aktivnosti javno objavljivati, je svjetski prioritet br 1, jer milijarderi su potpuno podivljali i preko njihovih marioneta političara bezobzirno uništavaju demokratiju.
Napisao sam da je demokratija kao staklena bašta za biljke (kapitalizam). Izgleda da su neke biljke mnogo izrasle i podivljale i da su probile već krov staklene bašte, jer nema ko da ih kontroliše. Tako će uništiti (ili već jesu) i samu demokratiju.
Najveći saveznici bildebergista (Bildeberg grupa - krovna organizacija milijardera, svi važniji zapadni političari joj idu na raport) danas su ljevičarski-neomarksistički intelektualci i tu nema nikakve dvojbe. U ovih, za Evropu par stresnih zadnjih godina, oko ključnih stvari su sklopili neprincipijelnu koaliciju i potpuno se slažu oko nerješavanja ključnih problema, i te probleme bildebergisti i markuzijanci samo produbljuju, naravno.
I milijarderi i neomarksisti su takođe veliki protivnici slobode govora i izražavanja, što za Marksove sljedbenike nije ništa novo, znamo da su marksisti pobili bar 100 miliona ljudi do danas, i još uvijek ubijaju nevine ljude svakodnevno (Śeverna Koreja).
Svi fizičari svijeta pokušavaju da naprave takozvanu "Teoriju svega", jednu teoriju kojom bi objasnili sve fizičke zakone svemira, ali ne uspijevaju. Prije će fizičari uspjeti da osmisle tu teoriju, nego što će izumrijeti privatno preduzetništvo / kapitalizam. Kapitalizam može da odumre jedino sam od sebe jednog dalekog dana, ne znamo kako će izgledati svijet za 10.000 godina.
Privatno preduzetništvo (samim tim i kapitalizam), koje je izumilo štamparsku presu, parnu mašinu, avion i sve drugo - je nezamjenjivo i vječno, a ljudski um ne može smisliti bolji ekonomski sistem od kapitalizma
