Dekan budvanskog Fakulteta za biznis i turizam prof. dr Rade Ratković ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da dvodecenijska gradnja na primorju (Budva, Petrovac, Ulcinj...), kao i neki najavljeni mega projekti, predstavljaju u najmanju ruku ruganje principima održivog turizma.
-Imamo još šansi i vremena da se vratimo na pravce razvoja održivog turizma predviđene Master planom iz 2007/2008 godine. Potrebno je da preduzmemo sanacione mjere radi ublažavanja najdrastičnijih investicionih grešaka. Preduslov uspjeha je da se suočimo sa stvarnom situacijom i da se organizujemo za rješavanje problema. Trebamo imati mnogo više vjere u vlastite stručne, naučne i preduzetničke sposobnosti, a ne u svemu se držati samo političkih predstavništava, koja su, po prirodi stvari, nekompetentna za vođenje ekonomije i turizma. Stari je ekonomski aksiom: pare i investicije što dalje od političara- naglasio je Ratković.
Kako je dodao, privatizacija putem zdravog javno-privatnog partnerstva između države, domaćih kompanija i građana "izgleda da ne živi ni u primislima, a to je, po opštoj preporuci teorije i porukama dobre prakse, najbolji put za upravljanje održivim razvojem u sve tri komponente (ekonomska, ekološka i socijalna)".
ANALITIKA: Kako je protekla predsezona i da li je bila bolja u odnosu na prošlu godinu? RATKOVIĆ: Kod nas nema osnova za tačan odgovor. Turistička statistika nam je nepotpuna, a u posljednje vrijeme se u turiste guraju i oni koji to nijesu (radnici dok čekaju na posao, građevinski radnici i sl.). Osim toga, po procjenama, oko pola prometa je van evidencije, kao i vikend stanovi i kuće u kojima se taj promet odvija. Sudeći po istupanjima brojnih hotelijera, naročito malih, april, maj, pa i jun su bili loše popunjeni. Nijesu spektakularne najave ni za špic sezone. Teško je reći da li je bolja ili gora od prošle sezone, koja je, inače, proglašena za rekordnu, kao i svaka prije nje. Imaćemo mjerodavnu ocjenu kada budemo imali besprekornu evidenciju kapaciteta i turističkog prometa, i to na dnevnoj bazi.
ANALITIKA: Da li su se turistički radnici dobro pripremili za sezonu?
RATKOVIĆ: Mi trebamo i strateški i operativno da budemo pripremljeni za turističke sezone. Za ozbiljnu pripremu trebamo imati institucionalni okvir za destinacijski menadžment, koji nemamo. Nikako da na dnevni red realnih stejkholdera dođu esencijalna pitanja razvoja turizma, marketing plana, strategije povratka na glavna emitivna tržišta Evrope, uređenja destinacije, urbanizma… Ona ne mogu ni doći, jer nemamo organizovan destinacijski menadžment. Umjesto neorganizovanih realnih subjekata, razvojne odluke donose i sprovode politička predstavništva, iako smo tranziciju započeli prije četvrt vijeka. Investicijama se bavi državna administracija, a predmet je, pod izgovorom privatizacije, rasprodaja najvrednijih turističkih resursa, uključujući i djelove plaža, pa čak i cijele plaže i dio morskog akvatorija. Kada se nijesmo organizovali za ova strateška pitanja, onda nije ni čudo što nema noviteta ni u nastupu na ino tržištima, niti u novoj atraktivnoj ponudi. Inercija oslanjanja na dva tržišta, srpsko i rusko, traje već dvije decenije i održava crnogorski turizam na niskom korišćenju kapaciteta, niskoj prosječnoj potrošnji turista, te hroničnom nerentabilnom poslovanju turističkog sektora. Takođe, kao što smo mogli vidjeti, građevinski radovi su se otegli do današnjih dana.
ANALITIKA: Da li će na bilans ovogodišnje sezone negativno uticati radovi na putu Podgorica- Cetinje- Budva i u kojoj mjeri? RATKOVIĆ: Sezona počinje kada stignu prvi gosti. Domaćinski je da kuća bude potpuno pripremljena prije njihovog dolaska. To ukazuje na nedovoljno poštovanje gosta, od kojeg svi živimo. Nama će se to vraćati kao bumerang više godina. Sigurno će naše hotelske kompanije i njihove agencije morati, ni krivi ni dužni, da plaćaju velike odštete.
ANALITIKA: Da li je realno očekivati rast broja turista sa tržišta Rusije, imajući u vidu da je broj ruskih gostiju u Turskoj opao čak 38 puta zbog zaoštravanja odnosa između dvije zemlje?
RATKOVIĆ: Ovdje je priča druga. Rusi ovdje imaju svoje nekretnine koje rentiraju, a imaju i velike biznise u Crnoj Gori. Oni, u većini slučajeva, dolaze na svoje. Nas u turističkom pogledu ne vadi povećanje ili zadržavanje postojećeg udjela ruskog tržišta kod nas, već je nasušna potreba disperzija tržišta ka glavnim emitivnim zemljama Evrope (Njemačka, Velika Britanija, skandinavske zemlje, Francuska…), kako bi se sezona radikalno produžila, povećali izvori za bolju motivaciju zapošljenih i ostvarili pozitivni finansijski rezultati. Da bi do toga došli moramo zajedno i organizovano raditi na tome. Mi se, međutim, još sporimo da li nam je destinacijski menadžment potreban, je li nam potrebno zapadnoevropsko tržište i da li je bolje graditi hotele ili rezidencijalna naselja, odnosno velike gradove u maloj našoj!? Izgleda da veći uticaj imaju oni koji ne izgoreše mnogo ni za hotelima, ni za zapadnim turistima.
ANALITIKA: Na čemu sistemski treba raditi kako bi se povećali prihodi od turizma?
RATKOVIĆ: Nama je potrebna radikalna promjena institucionalne organizovanosti u turizmu i same turističke politike, kao i politika od kojih turizam zavisi (urbanistička politika, poreska politika, kreditna politika i sl.). Iznad svega nam je potreban istinski nacionalni konsenzus o razvoju održivog turizma. Dvodecenijska gradnja na primorju ( Budva, Petrovac, Ulcinj, mnoge lokacije u Boki…), kao i neki najavljeni mega projekti, predstavljaju u najmanju ruku ruganje principima održivog turizma.
Da zaključimo: Imamo još šansi i vremena da se vratimo na pravce razvoja održivog turizma predviđene Master planom iz 2007/2008 godine. Potrebno je da preduzmemo sanacione mjere radi ublažavanja najdrastičnijih investicionih grešaka. Preduslov uspjeha je da se suočimo sa stvarnom situacijom i da se organizujemo za rješavanje problema. Trebamo imati mnogo više vjere u vlastite stručne, naučne i preduzetničke sposobnosti, a ne u svemu se držati samo političkih predstavništava, koja su, po prirodi stvari, nekompetentna za vođenje ekonomije i turizma. Stari je ekonomski aksiom: pare i investicije što dalje od političara.
Zbog toga se valjda i forsirala privatizacija da bi se ekonomija spasila od politike (državnih tendera o prodaji dijela teritorije, fabrika, javnih dobara...). Privatizacija putem zdravog javno-privatnog partnerstva između države, domaćih kompanija i građana, još, izgleda, da ne živi ni u primislima, a to je, po opštoj preporuci teorije i porukama dobre prakse, najbolji put za upravljanje održivim razvojem u sve tri komponente (ekonomska, ekološka i socijalna).
Siniša GORANOVIĆ
