Život ispod granica siromaštva: Nego, ponajprije valja razjasniti da se riječ “sirotinja”, bar na Balkanu, koristi u smislu opisa prezrenog staleža. I u tom opisu bi, zapravo, trebalo sve da stane. A taj prezir, bar prema statističkim podacima, može biti prilično neumoljiv. Jer, termin “sirotinja” se najprije odnosi na siromašne, zapravo, na posebno statistički praćenu i mjerljivu kategoriju “život ispod granica siromaštva”.
Prema statistici, važeći podatak koji se već duže vremena smatra relevantnim je da u Crnoj Gori živi oko 15.000 porodica ispod granice siromaštva. To bi, u stvari, a imajući u vidu četvoročlane porodice kao prihvaćeni prosjek, značilo da je kod nas skoro 10 odsto od ukupnog broja stanovništva upravo u kategoriji “života ispod granica siromaštva”.
Poređenja radi, a sa zemljama u okruženju i prema tamo formulisanim kategorijama, u apsolutnom siromaštvu u Srbiji živi 628.000 ljudi, dok se prema raspoloživim podacima o životu u siromaštvu u Hrvatskoj taj broj odnosi skoro na million stanovnika koji nemaju mogućnosti da plate hranu, režije i krov nad glavom.
Graničari siromaštva: Ipak, sa prihvatanjem činjenice o broju ljudi koji žive “ispod granica siromaštva”, možemo govoriti o ljudima koji žive na njenoj granici ili “gravitiraju” graničnom području. I to nikako ne bi mogli smatrati nekakvim sarkazmom, već stvarnom činjenicom koja itekako uvećava statističku procjenu siromaštva kod nas.
Tom sagledavanju bi mogli pridodati i broj penzionera, a u Crnoj Gori ih ima oko 123.000, među kojima zasigurno ima prilično onih koji žive veoma skromno ili skromno da skromnije ne može biti. Ili da skratimo priču, onih koji imaju problema da sebi obezbjede hranu, lijekove i plate sve račune.
Uostalom, postoji i podatak koji podrazumjeva “zonu siromaštva” prema kojem u Crnoj Gori čak 330.000 stanovnika živi u toj i tako formulisanoj zoni.
Uz sve pomenute, ne bi trebalo zaboraviti i one koje siromaštvo zakači tu i tamo, pa se zbog neke jakne ili cipela kupljenih prošlog mjeseca, krpe i sastavljaju još tri mjeseca kasnije. Ili onu posebnu populaciju ludo odvažnih koji su se usudili podići kredit i sada se nalaze na rijetkoj putešestviji odricanja koja će potrajati sasvim izvjestan broj godina u kojima će krpiti kraj s krajem.
“Život na granici je opasan i tvrd”: Sa medijske tačke gledišta, zanimanje za statistiku siromaštva u Crnoj Gori, zaista, ne postoji neko naročito interesovanje. Sa druge strane, rubrike “zanimljivosti” koje se uglavnom popunjavaju životom slavnih i bogatih ili samo bogatih čije sticanje bogatstva nikada do kraja nije odgonetnuto, zasigurno obezbjeđuje čitanost. Tik uz rame crnoj hronici. Naročito kada tekstovi iz crne hronike upućuju na one koji su nekog ojadili i izvukli se. Tek je to čitano, za pravo.
No, namjera ovog teksta nije bila da upućuje u bilo kakvu moralnu raspravu, posebno jer statistički podaci uopšte ne poznaju taj dio priče. Ovo je samo nešto sa stranica naše svakodnevice i blizine uspostavljenog sistema vrijednosti sa kojim živimo. Ili koji nametljivo živi tu pored nas.
Ponekad je to samo bazd od znoja u liftu. Ponekad prostačka graja u kasne sate. Ponekad ulično nasilje. Ponekad nasilje frustriranih na poslu. Ponekad skorojevićka bahatost. Nego, o tome se i radi.
Sve ima svoje granice.
Željko VUKMIROVIĆ
