Prema rezultatima Ankete, domaćinstvo u Crnoj Gori je mjesečno raspolagalo sa 644 eura, dok je prema posljednjim zvaničnim podacima minimalna potrošačka korpa iznosila oko 810 eura.
Iz Monstata je zvanično objašnjeno da razlika ustvari ne postoji. Preciznije, Anketa se odnosi na prosječno domaćinstvo koje u Crnoj Gori čini 3,2 člana, dok se prosječna potrošačka korpa odnosi na četvočlanu porodicu. To, uostalom i piše na sajtu MONSTAT-a. Kao što piše i da je prema posljednjim podacima sa popisa prosječno domaćinstvo u Crnoj Gori broji 3,2 člana a porodica 3,3. Pa zašto se onda minimalna potrošačka korpa obračunava za četvoročlanu porodicu?
Drugačija metodologija: Odgovor možda leži upravo u metodologiji, ali i još ponečemu. Naše komišije iz Srbije, koja za nama značajno zaostaje u procesu evropskih integracija, još od 2011. obračunavaju minimalnu potrošačku korpu za tročlanu porodicu, jer i kod njih prosječno domaćinstvo čini 3,2 člana. Problem je, međutim, što evropski standardi podrazumijevaju da se još ponešto doda u minimalnu korpu. U Srbiji su morali dodati 26 proizvoda, pa se vrijednost minimalne potrošačke korpe povećala za više od 150 eura. Kako mi tek sada radimo usklađivanje, pa zato, kako statističari zvanično saopštavaju, podatke neće objavljivati ove godine a ne zbog izbora, očekivati je da nas minimalna korpa, kad je uskladimo, košta makar hiljadu eura. Prosječna plata je oko 490 eura, najveći dio onih koji rade je zaposlen u trgovini i ugostiteljstvu gdje je prosječna zarada oko 330 eura. Kako preživjeti sa 300 eura mjesečno, pitanje za milion dolara.Prema definiciji sa sajta Monstata, minimalna potrošačka korpa za četvoročlano domaćinstvo koristi se za utvrđivanje novca koji je neophodan za kupovinu minimalnog standarda kalorija. No, i minimalno ispada da je relativna kategorija.
Nema minimalne već prosječne potrošačke korpe: Vuk Čađenović, pomoćnik direktora Monstata, u razgovoru za Prvu Tv tvrdi da je to što se poklapaju podaci iz Ankete i minimalne potrošačke korpe ustvari pokazuje da mi nemamo minimalnu nego prosječnu potrošačku korpu.“Postoji pogrešna percepcija da se radi samo o hrani i prehrambenim proizvodima. U nju ne spadaju najjeftiniji proizvodi , jer je rađena u saradnji sa nutricionistima i stručnjacima Svjetske banke da bi se obezbijedile minimalne kalorijske potrebe odraslog čovjeka. To je više prosječna korpa, kada je pogledate, jer se poklapaju podaci iz Ankete sa minimalnom, što je sasvim dovoljno za život”, objasnio je on.
Podsjećanja radi, na osnovu minimalne korpe za sok porodica dnevno potroši 1, 2 eura. Može li, ipak, biti da je razlog što je kod nas minimalno ustvari prosječno to što mnogi nemaju ni za minimalno?
Tim prije, što posljednji podaci o apsolutnoj liniji siromaštva pokazuju da ona iznosi oko 190 eura. Podaci su iz 2013. i od tada nijesu ažurirani.
Čađenović objašnjava da se ni ti podaci ne mogu upoređivati-zbog različite metodologije.
“Na kraju godine ćemo da dobijemo relativnu liniju siromaštva i više se neće obračunavati i apsolutna, jer će relativna biti uporediva sa podacima EU”, kazao je on.
Zvanično na sajtu Monstata piše da je jedan od ciljeva ankete da služi kao glavni izvor podataka za izradu linije i analize siromaštva.
No, kako god, Anketa obiluje različitim zanimljivim podacima. Pa tako, Crnogorci za cigarete daju čak oko tri miliona godišnje, što je za oko 300 hiljada više nego što izdvajamo za voće. Gotovo duplo više nam ode na telefone, Internet, bez kojih, kako kaže statistika, sve manje možemo, jer iz godine u godinu na to dajemo sve više novca.
Za zdravstvo se troši četiri miliona: Prema podacima iz Ankete, za zdravstvo smo mjesečno trošili oko četiri miliona eura, u restoranima i kafićima mjesečno trošimo oko 3,47 miliona, za više i visoko obrazovanje 2,75 miliona, a za frizerske, kozmetičke i druge lične usluge 2,12 miliona eura.
Iz Monstata objašnjavaju da je novac koji se odnosi na zdravstvo ustvari sve ono što platimo za ljekove i za odlazak kod privatnih ljekara.
“Po Anketi se obračunavaju troškovi koji su stvarno plaćeni i obuhvata sve ono što ne pokriva Fond za zdravstveno osiguranje- odlazak u privatne klinike, kupovinu ljekova, stomatološke usluge”, objašnjava Čađenović.
Isti odgovor je i za obrazovanje- uglavnom nam je, kako kažu u Monstatu, sve plaćeno, pa je u Anketi obuhvaćeno ono što mi dajemo direktno iz svog džepa.
“U ovih 2,7 miliona eura mjesečno spada sve ono što nije plaćeno-školarina studenata koji su samofinansirajući, školarina za jednu srednju školu koja je u privatnom vlasništvu privatni časovi. To je ono što je već u dobroj mjeri plaćeno, zato ne cudi što je to malo u odnosu na recimo cigarette, alkoholna pića”, kaže Čađenović.
Ne evidentiraju se svi prihodi građana: U zemljama EU prosjek potrošnje za hranu i bezalkoholna pića duplo je manji, što prema riječima ekonomskog analitičara Predraga Drecuna, ukazuje na niži životni standard kod nas. Kada se podaci malo bolje pogledaju i uporede sa zbiljom, Drecun kaže da je stvarna slika ipak malo drugačija.„Trošimo relativno visok procenat na usluge za telekomunikacije i što se vidi osim po procentu koji izdvajamo za usluge telekomunikacioih kompanija i po tome što imamo izuzetno veliki broj mobilnih telefona po glavi stanovnika i tu smo među liderima u Evropi, što može da uputi na zaključak da se u Crnoj Gori ne evidentiraju svi prihodi građana“, kaže on.
Kako to onda da trošimo više nego što zaradjujemo? Izvještaj koji je za potrebe UNDP-a uradio bivši ministar finansija Milorad Katnić pokazao je da oko trećine zaposlenih radi uglavnom na crno.
Podaci pokazuju da 22,3 odsto ili petina ukupno zaposlenih bila neformalno radno angažovana, od čega najviše u sektorima poljoprivrede, turizma, ugostiteljstva, trgovine, proizvodnje i građevinarstva. Ostatak od oko desetak odsto dio zarade dobija na ruke. Isplaćivanju dijela zarade „na ruke“ najviše pribjegavaju poslodavci u oblasti turizma i proizvodnje, trgovine i građevinarstva.
Đavo se krije u detaljima: Dok čekamo usklađivanje metodologije i nove podatke- ispada da jedino Anketa sadrži zvanične statistike podatke o tome kako živimo.
Anketa se radi tako što se na godišnjem nivou izabere uzorak od 1.820 domaćinstava, a svakog mjeseca se bira 19 popisnih krugova, odnosno 152 domaćinstva koji odgovaraju na pitanja statističara.Odgovore je dalo 1. 320 domaćinstaava ili oko 73 odsto anketiranih. Kako objašnjava Čađenović, to je sasvim dovoljno da rezultati budu kredibilni.
“Iluzorno je očekivati da ćete dobiti obuhvat od 100 odsto jer uvijek postoje lica koja ne žele da učestvuju u istraživanju iz određenih razloga ili nijesu kod kuće. Rezultat od oko 73 odsto je dobar, a radi o očekivanoj stopi odziva. Upitnik je izuzetno komplikovan i sve je to uticalo na rezultat. U EU je stopa odaziva oko 60 odsto. Procjenjuje se da će vremenom stopa odziva biti sve niža. Ali to je apsolutno reprezentativan uzorak”, kaže on.
Đavo se krije u detaljima, stara je izreka. Ili u metodologiji. Ko ne vjeruje, neka otvori frižider, pa će znati kako živi.
Vesna RAJKOVIĆ- NENADIĆ
