Portparolka CEDIS-a, Tanja Zečević Miranović, rođena je 27. septembra 1973. godine u Podgorici.
Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u rodnom gradu.
- Radila sam u RTCG osam godina kao novinarka, urednica i voditeljka Jutarnjeg programa i emisije Nedjeljom popodne. Od 2008. godine bavim se Odnosima s javnošću, prvo u EPCG, a od 1. jula radim u novom preduzeću, Crnogorski elektrodistributivni sistem - CEDIS, u Službi za korporativne komunikacije - kazala je Tanja za Portal Analitika.
Ona je ponosna majka petogodišnjeg Andreja i trogodišnje Darie. U srećnom je braku sa Žarkom Miranovićem.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Miris tatine popare subotom ujutro, zgrada EI-Niša u ulici Oktobarske Revolucije i mi klinci sa „livadice“...to su slike moga djetinjstva koje fale i nakon toliko godina...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samo se broji da sam odrasla :-) Kad porasteš shvatiš da je tvoja sudbina samo u tvojim rukama i da možes sve ako dovoljno želiš. Volim tu spoznaju...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Gluma...Iako nikada nisam poželjela da se time bavim, svakako bi bolje bilo da sam taj talenat više koristila u životu...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Vježbam da izbrojim do deset...Zasad sam stigla do četiri :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost...iz te osobine sve druge proizilaze..
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Meg Rajan bi me glumila, pa koji god dio moga života reditelj odabrao za taj posao...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ono sam što misliš da jesam...Šest riječi...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nekad slatka, nekad ljuta...nikad ništa između...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Snagu da zaštitim svu djecu svijeta...Ne mogu da prihvatim da se djeci dešavaju loše stvari...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- U takvoj sam životnoj fazi da se ni sa kim ne bih mijenjala, ni na jedan dan. Taj dan bi mi bio izgubljen.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljno poslijepodne provodim sa djecom i suprugom. I obavezno odem kod frizera...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Freedom“ Džordža Majkla.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Trejsi Ševalije, „Djevojka sa bisernom minđušom“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kanjon Kolorada, Arizona...to mi je želja još od djetinjstva...i nikako da mi se ispuni...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Bitno je da stignem tamo gdje sam naumila, na koji god način to bilo...Ali, ako baš mogu birati, ne bih išla vozom...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojoj djeci.
Da li za nečim žalite?
- Sve što se dogodilo bilo je baš onako kako je trebalo...Ni za čim ne žalim.
Bez čega ne možete?
- Bez moje porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Često koristim tu riječ...ne sjećam se razloga za što je upotrijebih posljednji put.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja djeca budu zdrava, za sve ostale želje mi ribica ne treba. Mogu ih sama ostvariti.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odluka da promijenim posao i odem iz RTCG.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ništa ne bih mijenjala. Bila bih sa onima koje volim najviše, kao i sada, 24 sata.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih voljela da umrem. Nikad! :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Na kraju svih krajeva, uvijek je jedan novi početak.
Krajevi se potroše, počeci uvijek traju.
Početak - eto šta je na kraju“.
Priredila: A.POPOVIĆ
