Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Najviše mi se dopada ta izlizana od upotrebe riječ – bot! Nema ništa gore nego kad „seljak“ uzme da maltretira neku novouvedenu riječ u javni prostor. Pa još nesposoban da razlikuje partijske botove od argumentovane analize. Među ovima koji me čašćavaju epitetom bota i ostalim epitetima ima onih koji umišljaju da su oni reprezenti Crnogorca pa se, tobož, gade „kvazi Crnogoraca“ kakav sam ja, jer smo, zaboga, gori i od DF-a jer podržavamo „lopovsku i korumpiranu vlast, koja sve pokrade i upropasti“!
I to sve ne zato što sam rekao ijednu riječ o DPS-u, a kamoli ga hvalio, već što sam se bavio opozicijom. Bar smo u nečemu slični: ja se ne bavim DPS-om, jer ne želim nijednim gestom ili rječju da pomognem ovakvoj nakaznoj i opskurantnoj (kome nije poznat izraz postoji google i rječnik stranih izraza) opoziciji, dok oni žele da se isključivo priča, bolje reči pljuje po vlasti. Nije moj jedini identitet nacionalni. Za mene je izjednačavanje većine opozicionih partija, posebno DF-a, sa DPS-om neopjevana budalaština. Ipak je DPS, ubjeđen sam zahvaljujući njihovom predsjedniku jer se u njihovo članstvo ne bih zakleo, čvrsto opredjeljen za svijet i civilizaciju koju smatram svojim integralnim djelom više od pet decenija. Po difoltu ne mogu biti dio opozicije, niti je bilo čime podržati jer bi mi to ličilo kao da Eddie Vedder (Pearl Jam) pjeva u duetu sa Cecom Veličković - Ražnatović.
Duhovni otac Amfilohija Radovića: U jedno sam hiljadupostotno siguran: nakon izbora je moguće naćerati DPS da počne da se bave stvarima koje duboko polarizuju crnogorsko društvo i vuku ga u mračne katakombe prošlosti, i tako već jednom marginalizovati u crnogorskom društvu aveti ideologije svetosavlja koje je najbolje definisao duhovni otac Amfilohija Radovića, otac Justin Popović: „Srbi neće u monahe, Srbi krenuli za Evropom, za kulturom, za modom. Prazni manastiri srpski. A vi šaljete decu svoju po školama, po univerzitetima. Pa dobro je i to ponekad, ali pomislite na dušu svoju i na dušu njihovu. Ko će čuvati dušu srpskoga naroda? Ostavivši taj svetosavski put, Srbi krenuli za kulturom, za civilizacijom evropskom. Za modom evropskom. O, leševi srpski. Šta nam daje ta kultura i civilizacija? Šta osim laži? Šta nam daju palate i fabrike? Šta vam daju avioni? Pogledajte duše svoje. Gde su vam duše?”
Ovakvih citata su prepuna i djela duhovnog oca obojice, Nikolaja Verlimirovića („Evropa se hvali kulturom; Srbi nikada u istoriji svojoj nisu se hvalili kulturom. Ako se dakle počenemo hvaliti kulturom, skrenućemo sa svog puta i udariiti tuđim putem“; „Na to Evropa sa podsmehom kliče: ... Mi hoćemo slobodu. Mi imamo univerzitete. Nauka je naša zvezda vodilja. Naše je geslo: sloboda, bratstvo, jednakost. Naš razum je bog bogova... Na to će Hristos sa suzama u očima: ... Sišli ste sa puta Božjega i otišli ste putem satanskim“). Sa ovima koji se savjetuju sa Amfilohijem Radovićem i njihovim novopečenim koalicionim partnerima NIKADA se ne bi mogili trsiti zla koje, poput rđe, nagriza Crnu Goru evo tri decenije. Oni koje okupljaju ideje Nikolaja Velimirovića, Justina Popovića, Amfilohija Radovića, importovano su zlo koje Crnu Goru vraća u prošlost i podjele koje su je jednom lišile državnosti, sličnom demagogijom koja se i sada pokušava poturiti građanima Crne Gore.
Naknadna pamet Crnogoraca: Sjeća li se neko optužbi kako kralj Nikola I zadužuje Crnu Goru u inostranstvu da bi gradio teniske terene? Kako je potpisao pakt sa Austrijom i stotine drugih smicalica? Moraju li Crnogorci opet da imaju naknadnu pamet, kad sve upropaste i vrate sebe ponovo u prvi razred? Imamo li mi vremena, u doba kada se dnevno dešavaju epohalni koraci naprijed, da traćimo svoje dragocjeno vrijeme sa onima kojima je teleskop „đavolje otkriće“ jer se miješa u „nebeske i božje stvari“? Hoćemo li da nas i dalje ubjeđuju da je zemlja ravna ploča koju drže slonovi na leđima? Na laži i mitomaniji je izgrađena čitava jedna filozofija koju je zacrtalo Načertanije Garašininovo („...Na ovo delo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg...") i koja se svim silama bori protiv moderne Crne Gore kao dijelom zapadne civilizacije, jer znaju da tada gube svaku šansu da od nje naprave svoju duhovnu, a, na kraju i istinsku, koloniju. Pa birajte građani Crne Gore.
U kojoj mjeri se svaka stvar želi ispolitizovati i koristiti u prljavim političkim obračunima govori mnogo aktuelnih događaja. Neki čudesnim vidom Supermena ovi koalicioni partneri primalaca Amfilohijevih savjeta prepoznaju članove DPS u svakoj situaciji koja se može zloupotrebiti. Poput incidenta na Karabuškom polju. Kad ih pitaš kako ih oni to prepoznaju, dobiješ odgovor o „prepoznatljivoj DPS kuhinji“, uz gomilu gore već navedenih kvalifikacija. Možda sam ja naivan, ali je meni potpuno logično da neko ko je muslimanske vjeroispovjesti reaguje na posjetu onih čiji članovi i pristalice nose slike Ratka Mladića i Radovana Karadžića na grudima.
Priča o biometrijskim ličnim kartama: Kakav je problem onda Daniloviću, aktuelnom, oktroisanom ministru policije, da omađija te iste pričom o biometrijskim ličnim kartama. Da je, umjesto u Tri šešira u Skadarliji, otišao kod ministra srpske policije, saznao bi da se lične karte u Srbiji zovu biometrijske, iako svaki građanin ima pravo da izabere ličnu kartu bez čipa ili sa čipom. U Srbiji se lične karte sa čipom zovu „čipovane“. Ipak Srbija ima bolje organizovanu državu od Crne Gore (istina je istina, ma koliko se nekome ne sviđa), sa mnogo više stručnjaka od Crne Gore u tehničkim stvarima.
Da je, umjesto što je otišao da zadivi rodbinu, iskoristio da sazna kako je čip na ličnoj karti bio predmet velikog spora, posebno sa strane civilnog društva, možda bi i naučio da čip ima potencijalne mogućnosti praćenja nečijeg kretanja, što nije dozvoljeno po konvencijama i može biti predmet zloupotreba (Orvelova 1984). Gotovo sam siguran da bi ista situacija bila i u Crnoj Gori i da bi se mnogi pobunili da im se stavlja čip na ličnu kartu. Čak sam ubijeđen da bi se prvi pobunili ovi što upućuju teške kvalifikacije o „prevari stpoljeća“. Kako smiješno i provincijski izgledaju ti umišljeni tipovi kao da je Crna Gora centar svijeta, pa misle da se u njoj obavljaju kapitalne prevare koje će promjeniti sudbinu svijeta. Ono što je poenta jeste sa koliko entuzijazma se povjeruje sve što se podastre pred građane, samo ako je protiv „mrskog neprijatelja“.
Ko god ima trunku pameti i nije oboljeo od mentalnog botulizma morao bi da ignoriše svaku medijsku i političku prljavštinu. Suština prljavih političkih i medijskih kampanja jeste da vas slude, dekoncetrišu, da vas demagoškim pričama i zloupotrebom socijalnih problema „izvaćare“ poput onih koji podmeću kuglicu od staniola ispod tri kutije šibica. I sjutra se probudite prevareni, na zemljinoj ploči koju drže slonovi, sa koalicijom od dvadeset partija koja ne može godinu dana da formira organe vlasti, koju je nemoguće kontrolisati u korupcionaštvu jer svi imaju „ucjenjivačke kapacitete“ i koji svi hoće da „udome“ svoje članove. Nešto slično je prošao Zoran Đinđić sa DOS-om, koji je stotinu puta bio homogeniji od papazjanije koju su spremili Crnoj Gori iz srpsko-rusko-SPC-ovske kuhinje.
Ne mogu da ne pomenem nevladine organizacije u Crnoj Gori, koje najbolje ilustruje nastup g-dina iz CEMI-ja u istoj emisiji TV Vijesti o biometrijskim ličnim kartama. Umjesto da objasni da građani imaju pravo da im se izdaju biometrijske lične karte koje ne sadrže čip, zbog prava na privatnost, g-din se upustio u optužbe kako su jedino biometrijske lične karte koje sadrže čip. Pa uzmite, gospodo, od tih Francuza pismenu izjavu, garantujem da će vam je bez riječi dati. Nije uloga NVO sektora da zastupa opoziciju već građane Crne Gore. Osnujte partije, gospodo, pa udrite zajedno sa Danilovićem i kompanijom koliko vam drago.
