U stvari, taj defile se i sasvim dobro čuje. I nadaleko. Jer, kao što svi znamo, eksplozija dinamita se nikako ne može sakriti.
„Bum, bum, ša la la“: Iako se već dugi niz godina raspolaže sa spiskom crnih tačaka na crnogorskom primorju gdje se riba izlovljava dinamitom, policijsko spriječavanje ovog destruktivnog krivolova je veoma slabo, skoro beznačajno. Doduše, tome doprinose i krivične odredbe prema kojima je dokazivanje ove vrste prekršaja prilično teško, pa čak i ako se počinioci zateknu na mjestu događaja. Ukratko, dokazi uvijek „padaju u vodu“. O ovakvoj vrsti krivolova može se govoriti i u domenu organizovanog kriminala, jer dinamitaši moraju da angažuju i sakupljače ribe, a onda i da imaju dogovor sa restoranom kojem će tu ribu prodati. Dakle, prema broju učesnika, onaj prvobitni termin „defile“ zaista postaje važeći. Na već uobičajenom i poznatom pravcu, od Platamuna, Plitke ponte, Zagore, Mravinjaka, rta Ratac, Volujice, Komine…I tako sve do Bojane.
„Strujni udari“: Priča o krivolovu u Nacionalnom parku "Skadarsko jezero" raspolaže, pak, nevjerovatnim detaljima. Ništa lampe, ništa ošća, ništa zagrađivanja, niti slični i poznati načini krivolova. U posljednjih nekoliko godina ništa ne može da se mjeri sa krivolovom agregatom. Čak, prema saznanjima dobijenih od rijetkih starijih ribara koji se još uzdaju samo u svoje znanje o jezeru, kretanjima ribe i mrežama sa kojima raspolažu, novi krivolovci su sada nabavili i „neki nečujni“ akumulator sa pojačivačem napona, pa se razbijaju od ulova, a riba strada i na dubini od pet, šest metara.Svakako, priča o izlovljavanju, koje se u slučaju NP „Skadarsko jezero“ može smatrati i klasičnim masakrom, traje već predugo. Posebno iz razloga što su glavne mete krivolovaca krap i jegulja, baš one ribe bez kojih je nezamisliv nacionalni jelovnik. Svakako, ni ukljeva nije pošteđena. O jeguljama se već sada samo više priča i može se reći da je ta riba u nestajanju. Za krapa, cijela priča stane u onaj opis, kako je „najljepši onaj od pet, šest kila“. Naravno, jer su mnogi zaboravili kako izgleda onaj od deset kilograma, koji je upravo zahvaljujući već opisanom krivolovu, a i onom u vrijeme mrijesta, postao pravi raritet.
„Drž'te lopova“: Ovaj dio priče je posebno interesantan, naročito iz razloga što se ribolovom bavi, a i živi od njega, upravo stanovništvo koje naseljava mjesta pored mora ili jezera. Samim tim, logičan je i zaključak da krivolovci žive na pragu od kuće. I da zasigurno nisu pali s neba. Tek, ono iz tracionalnog leleka „ima li ovđe zakona i države“, po svemu sudeći ponavljaće se još neko vrijeme. Mada, ovim povodom, vrijeme svakako nije na našoj strani i hitne promjene su poodavno nužne. Tek da ne bi postavljali pitanje „čija je ono naša riba“. Jer, odnos prema našem ribljem fondu je krajnje nemaran i prilično primitivan. Kao da je sve to tuđe.U svakom slučaju, o tome kako u zemljama gdje je ribolov do tančina regulisan zakonom, baš kao i osavremenjen nadzor, a krivolovci progonjeni kao i svi drugi kriminalci, osnovana je pretpostavka da ćemo samo gledati na kanalu Diskaveri.
Onako ćutke, odmarajući glas.
Željko VUKMIROVIĆ
