„Sve ne može biti muzika, ali muzika može biti sve“, tvrdi Goran Milojević, mladi multitalentovani hercegnovski muzičar, koji živi svoj san u pravom smislu te riječi.
Pun neskrivenog entuzijazma kada govori o muzici, svoj rodni grad zamijenio je Podgoricom, gdje se odlično snašao, upoznao brojne nove prijatelje i stekao vjernu publiku koja ga prati na klupskim nastupima. U razgovoru za Portal Analitika približio je našim čitaocima svoj dosadašnji životni put.
Goran, javnosti poznatiji kao Gump Forrest, sa devet godina je počeo da svira hornu i trubu u Gradskoj muzici u Herceg Novom, zajedno sa bratom blizancem, da bi prije nekih pet, šest godina napravio i svoj prvi „kahon“ - peruanski bubanj - drvenu kutiju na kojoj danas svira.
- Svirao sam i na ulici, i u kafićima, ali više na ulici i na plaži i polako sam kupovao instrumente, opremu, i ušao u te vode. Trenutno živim od svog rada i priznajem da može da se živi od muzike, ali, najbitnije je raditi na sebi i ne treba se zaustavljati - govori Goran za Portal Analitika.
On dodaje da je neophodno razvijati osjećaj i tehniku, te priznaje da je u ovom trenutku, upravo glas njegovo najjače oružje.
- Kada sam počeo da radim sa jako dobrim muzičarima i muzičarima koje cijenim, shvatio sam da nije sve osjećaj u muzici, nego taj osjećaj i tehniku treba konstantno razvijati...Ali, u posljednjih par godina počeo sam da pjevam i možda mi je to najjači adut koji nijesam ispoljio. Glas mora da se vježba, ali sa njim mogu sve da „odsviram“ što zamislim - kazao je Goran i otkrio:
- U planu imam dvije pjesme...Jedna je napisana prije tri godine, a jedna skorije. Nekako, ne silim kada stvaram, jer svaki put kada sam se namjerio da radim, to nije „izlazilo“, već se stvaralo u momentu...Strah me je i da mi neka loša produkcija „pojede“ pjesmu. U Crnoj Gori je tehnologija i tehnika produciranja muzike na jako lošem nivou, dok u regionu stvari mnogo bolje funkcionišu. Veći je priliv informacija. Kod nas „mi sve znamo“ i „sve je najbolje“, a nije tako. Imamo mi mnogo dobrih stvari, ali produkcija muzike nije jedna od njih, zasigurno. Ljudi jednostavno trebaju više da osjećaju, a manje da razmišljaju o svemu tome. Pjesme ću sigurno raditi u Srbiji, jer sam tamo stekao drage prijatelje i kolege koji na sve to gledaju na isti način kao i ja, pa kada oni budu rasterećeni, van obaveza, tada ćemo se posvetiti radu na pjesmama.
On nije zaboravio da pomene ni ljude koji su mu pomogli na stvaralačkom putu.
- Postoji divan čovjek u Herceg Novom, Srđan Lučić. On mi je dosta pomogao i pružio mi je priliku da radim i učim od njega i poklonio mi je opremu kada je nijesam imao. Pomenuo bih i Marka Vlahovića, takođe, mog sugrađanina, koji sada stvara i radi u Beogradu. Tu je i Dragan Ivanović iz Kotora. Sve su to ljudi koji su mi jako pomogli, kao i Marija Lazić iz Užica, koja sada ko zna gdje svira...svuda je po Evropi...Oni su mi dosta pomogli i nevjerovatno mi je da sam naletio na njih, i imao sam sreću što se to desilo, jer nezgodno je u Crnoj Gori živjeti muziku - mali je prostor i sujeta je ogromna, i u svoj toj sujeti kreativnost je ubijena, a samim tim i prava muzika...Sve se svodi na neko takmičenje. Muzika nije trka na sto metara da sad postoji najbolji, i u suštini ne možeš reći da postoji loša muzika, nego drugačija. Ili ti prija, ili ne prija - pojasnio je Goran i dodao:
- U posljednje vrijeme se družim sa muzičarima iz Hrvatske i Srbije i to je strava. Nevjerovatno je kako na tako malom prostoru ima toliko talentovanih ljudi. U Crnoj Gori ljudi nijesu čuli za njih, ali će čuti, nadam se... Vraćaju se kvalitetni izvođači na scenu i muzika opet počinje da se osjeća na pravi način.
Nakon desetak godina provedenih u Gradskoj muzici, Goran je svirao u klubu Hercegnovskog pozorišta, koji je u to vrijeme bio kultno mjesto, a koje danas nažalost više ne postoji.
- Uslijedila je saradnja sa Draškom Đukićem, sa lokalnim muzičarima, a posljednjih godina svirao sam u bendovima „Funk Soul Brada“, „Toć“. Takođe, nastupam sa Borisom Božovićem i Sašom Stojanovićem. Sa Srđanom Lučićem sam dugo svirao, a ljetnji mjeseci su rezervisani za „Electric therapy“ ili „Acoustic therapy“, sve zavisi koliko nas je u bendu, i tu su pored mene još i Dragan Ivanović, Marija Lazić, Marko Vlahović, Peđa Marić, kao i par gostujućih muzičara koji se u tom periodu zadese - kazao je Goran.
Ono što je najaktuelnije je svakako njegovo gostovanje na koncertu poznatog regionalnog umjetnika i interpretatora sevdalinki, Boža Vreća, u dvorani „Lisinski“ u Zagrebu 19. septembra, sa kojim je i na proljeće, 23. aprila, nastupao - ali u Sarajevu.
- Zagrebački koncert je nešto najdivnije što mi se u životu dogodilo, dugo ću ga pamtiti i taj osjećaj mi odzvanja u mislima - zaključio je Goran.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Igranje ispred zgrade.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nijesam odrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda, crtanje...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Lijenost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Velikodušnost, pozitivnu energiju...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Volio bih da me glumi, ili Ljubomir Bandović, ili Marko Louis...a, biografija bi se zvala „Kramp Florest“.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Muzika, brada, brada, brada, muzika.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mas'an.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Apsolutni sluh.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa „Ant-Man“-om.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ne brojim dane, tako da ne znam što bih rekao...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Haustor: „Šal od svile“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava „Kinez“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Liverpul, na stadion „Enfild roud“.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mom bratu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Neplaniranoj svirci.
Da li za nečim žalite?
- Što nijesam učio mužičku školu, sad bi mi neke stavri bile lakše...a, možda bi me i drugačije oblikovale. Ne znam...
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinio sam se tebi što sam ti persirao.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da imam teleport - moć liječenja - i - apsolutni sluh.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vraćao sam se sa karnevala iz Kotora za Herceg Novi - pedalinom :-)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sigurno bih našao način da odem sa bratom na „Enfild roud“, a sve ostalo bi bilo isto. Širio bih pozitivnu energiju.
Kako biste voljeli da umrete?
- Da nijesam svjestan toga...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Samo muzika“.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Nebojša Nišić; Privatna arhiva
