Evropski centar za nukelarna istraživanja - CERN u Ženevi ne bi bio toliko poznat široj javnosti, da nije srušio mit dokazujući postojanje Higsovog bozona, najmanje elementarne čestice i osnove teorije Standardnog modela u fizici elementarnih čestica. Ali, ne bilo kakve čestice, već one koju nazivaju i Božijom, jer se vezuje sa samim nastankom univerzuma.
Zahvaljujući Danima nauke koje organizuje Ministarstvo nauke, i ove godine smo bili u prilici da čujemo neke od najznačajnijih naučnika i istraživača iz CERN-a. Gosti su bili i najznačajniji fizičari elementarnih čestica u Evropi, prof. dr Rolf Landua i prof. dr Mihael Dozer (Michael Doser) čiji se svakodnevni posao mahom svodi na korištenje Velikog hadronskog sudarača - LHC i potragu za novim teorijama o elementarnim česticama.
Dozer je prošlog utorka održao predavanje „Nakon LHC: CERN-ova fundamentalna fizika na vrhu prioriteta“ gdje su u publici bili mahom studenti i profesori koje interesuje ova tematika. A kako je on ujedno istraživač i potrparol programa AEgIS kojim se u CERN-u gravitacija testira antimaterijom, te urednik stručnih magazina Physics Letters B i Review of Particle Properties bila je to posebna prilika da nam jedan tako poznati naučnik približi svoj svakodnevni rad. Ne treba da čudi što kaže da je „fizika tijesno vezana i za fundamentalna pitanja poput nastanka univerzuma, tako i za ono što nam se događa u svakodnevnom životu“.
- Ako ne razumijete odgovore na velika pitanja, ne možete shvatiti ni ona koja se tiču svakodnevnog života. Dakle, u tijesnoj je vezi sve što se tiče tehnike, s jedne strane, i filozofije s druge strane. Za mene je to - eksperimentalna filozofija: daje mi sve što je potrebno da vodim jedan interesantan život, jer jednako razmatram velika pitanja, kao i ona sa kojima se srećem u običnom životu - kaže sagovornik Portala Analitika.
Koliko je naš svaki trenutak tijesno vezan sa fizikom i savremenim tehnološkim dostignućima, najlakše je shvatiti kroz mobilne telefone.
- Kako uređaji postaju manji, čini nam se da je sve teže „ući“ u njih i sve više izgledaju poput magije. Zato je bitno da ljudi shvate: to nije magija, to je samo vrlo jednostavno tehnološko rješenje koje možete i sami da osmislite i napravite - precizira on i dodaje kako upravo moblini telefon možete da pretvorite u mikroskop ili senzor za mjerenje kvaliteta vazduha.
- Na radionicama koje vodim trudim se da polaznici stalno budu svjesni kako im je u svakom trenutku dozvoljeno da unište, da promijene, da modifikuju sredstva koja rade. Kada se jednom na to naviknete, sve postaje moguće. I onda počinjete da razmišljate o novim tehnologijama, o novim idejama kojima se ljudi ranije nisu bavili, a koje mogu biti veoma korisne u vašem životu - objašnjava Dozer.
Na pitanje koliko znatiželjan treba da bude jedan naučnik koji radi u CERN-u, odgovara kratko: „Veoma znatiželjan“. Uz to, podsjeća da je najveći broj problema kojima je posvećen u onim oblastima u kojima niko ranije nije radio, pa „ne postoji nikakav put, nikakav vodič, niti iko može reći u kom pravcu treba da se kreće“. S druge strane, ističe kako je priroda ta od koje svaki put može zatražiti odgovor da li je tačna neka od teorija kojom se bavi. Iako je čovjek svojim djelovanjem prilično degradirao prirodu, naš sagovornik je optimista i smatra da ćemo i za to naći pravo rješenje.
- Sada je vrijeme da postavljamo nova pitanja. Vrijeme je da otvaramo nova naučna polja, tako što ćemo drugačije definisati pitanja, u potrazi za odgovorima koja će nam dati neka nova rješenja sa dubljim značenjem. Dakle, smatram da ćemo uvijek dobijati odgovore, samo što će ona vremenom imati dublja značenja - zaključuje Dozer.
ANALITIKA: Zašto je fizika, prepuna brojeva i formula poput često omražene matematike, toliko bitna za svakodnevni život?
DOZER: Fizika je zaista interesantna nauka. S jedne strane, sagledava osnovna pitanja poput nastanka univerzuma i od čega se on sastoji. Iste te jednačine kojima iskazujemo što se dešava u svemiru, koristimo i kako bismo iskazali što se dešava upravo sada. Uz to, one nam pomažu da poboljšamo naš svakodnevni život.
Ako želite da napravimo, recimo, bolje kristale, bolje poluprovodnike, nove antene za bežični internet, morate da shvatite na koji su osnovni principi matematike i rješenja koja se nalaze iza otkrića prikazanih formulama. Takve stvari interesuju i mene, koji radim u CERN-u i bavim se nekim veoma bitnim temama. Takođe, sve to koriste i raznorodni inženjeri. Na neki način, fizika je tijesno vezana kako za ta fundamentalna pitanja, tako i za ono što nam se događa u svakodnevnom životu. Ako ne razumijete odgovore na ta velika pitanja, ne možete shvatiti ni ona koja se tiču svakodnevnog života. I obratno: ako ne razmatrate pitanja vezana za svakodnevni život, nemate osnovu koja vam treba da biste razumjeli ta velika pitanja. Dakle, u tijesnoj je vezi sve što se tiče tehnike, s jedne strane, i filozofije s druge strane. Za mene je to - eksperimentalna filozofija: daje mi sve što je potrebno da vodim jedan interesantan život, jer jednako razmatram velika pitanja, kao i ona sa kojima se srećem u običnom životu.
ANALITIKA: Znači, kada govorite o svakodnevnom životu, Vi u stvari govorite o - filozofiji fizike?
DOZER: Može se i tako reći. Pogledajte: svaki put kada koristite mobilni telefon, ako pomislite što se to događa u njemu, te je skoro poput magije! Poluprovodnici, kontrolisanje elektrona na veoma maloj skali, zatim koristimo kondenzatore, elektricitet, radio-talase za komunikaciju... Sve to dešava se iza kulisa, sakriveno u tom predmetu koji stalno koristimo. I to što se u njemu događa ne možete da vidite, ali je to jedna sasvim obična fizika.
ANALITIKA: Nekada su djeca svoju znatiželju prema tome kako nešto funkcioniše mogla da zadovolje rastavljajući stare uređaje poput radio prijemnika. Danas moraju da zamišljaju kako izgledaju najsitnije čestice od kojih se sve sastoji... Kako objasniti i djeci i odraslima na koji način funkcionišu ti nevidljivi djelovi njihovih života?
DOZER: Kao što ste rekli, nekada su se rastavljali radio-uređaji kako bi mogli da vidimo što je u njemu, kako bismo dotakli svaki njegov dio. Danas je najveći dio fizike u tehnici potpuno sakriven. Niko se ne usuđuje da rastavi mobilni telefon koji koristi - ili se veoma malo hrabrih na to odluči - jer je riječ o veoma skupom uređaju. Zato možete naći neki stari mobilini telefon i rastaviti ga; ti uređaji nisu skupi, obično koštaju par eura ili su čak besplatni. Ako se poigrate s njim, možete do detalja otkriti na koji način on zapravo funkcioniše.
Postoji cijeli niz događaja, poput Hakatona, na kojima se traže nove funkcije nekog uređaja, ujedno uz korištenje različitih softverskih rješenja. Cilj takvih manifestacija je da ljudi ne budu prestravljeni tehnologijom, već da je počnu da je koriste i „rastave“ na najsitnije djelove. Znate i sami: savremeni tehički uređaji najčešće ne mogu tek tako da se slome. Softver ne možete da „slomite“, a hardver - recimo taj telefon - takođe je teško u potpunosti uništiti. No, vaš telefon možete da pretvorite, recimo, u mikroskop ili senzor za mjerenje kvaliteta vazduha. Za to je potrebno da uradite tek nekoliko jednostavnih stvari...
Kako uređaji postaju manji, čini nam se da je sve teže „ući“ u njih i sve više izgledaju poput magije. Zato je bitno da ljudi shvate: to nije magija, to je samo vrlo jednostavno tehnološko rješenje koje možete i sami da osmislite i napravite.
ANALITIKA: Ko se najlakše upušta u ta istraživanja, a kome su rješenja najpotrebnija?
DOZER: Srednjoškolci su najbolja publika za predavanja o ovim temama, jer su oni u tom prelomnom uzrastu, koriste nove tehnologije i uređaje, ne ustručavaju se. Ako im pokažete samo mali dio kako se to radi, oni će se sami upustiti u istraživanje i vjerovatno doći do nekih odličnih idjea.
Na radionicama koje vodim trudim se da polaznici stalno budu svjesni kako im je u svakom trenutku dozvoljeno da unište, da promijene, da modifikuju sredstva koja rade. Kada se jednom na to naviknete, sve postaje moguće. I onda počinjete da razmišljate o novim tehnologijama, o novim idejama kojima se ljudi ranije nisu bavili, a koje mogu biti veoma korisne u vašem životu.
Na primjer, ako ste ratar, željeli biste da znate kakav je kvalitet zemlje na vašem polju, gdje bi ga trebalo više zalivati ili đubriti. To nije lako primijetiti, ali ako kombinujete mobilni telefon, dron i jednostavan softver koji bi mogao da vam napiše i učenik srednje škole, možete da dobijete sliku vašeg polja iz vazduha. Tada ćete lako primjetiti koji su to djelovi osjetljiviji, gdje morate obratiti više pažnje. Ovaj način prilagođavanja tehnologije je za sve veoma važan.
ANALITIKA: Znatiželja je u osnovi napretka ljudi kroz istoriju. A koliko znatiželjan treba da bude jedan naučnik koji radi u CERN-u?
DOZER: Veoma znatiželjan! Ako nemate poriv da otkrivate kako funkcioniše univerzum, da stalno postavljate nova pitanja, teško da ćete uraditi bilo kakvo istraživanje. Najveći broj problema kojima smo posvećeni je u oblastima u kojima niko ranije nije radio. Zbog toga ne postoji nikakav put, nikakav vodič, niti vam iko može reći u kom pravcu treba da se krećete. Treba da nađete svoj put... Ako ne istražujete u različitim oblastima, ako ne možete u trenutku da „skočite“ sa jednog koncepta na drugi i zapazite veze između njih, izgubućete se veoma lako.
Svoje studente ohrabrujem da budu interdisciplinarni istraživači, da čitaju različite stvari, da prate različite oblasti. Mi radimo u oblasti fundamentalne fizike koji pokriva molekuralnu fiziku, materijalističke nauke, lasere, atomsku fiziku. Tako dolazimo do sasvim novih rješenja do kojih ljudi nikada ranije nisu pokušavali da stignu. Pri tom, nije bilo potrebe da otkrivaju nove načine na koje stvari funkcionišu, ali sam siguran da ćemo mi i do takvih sigurno doći.
ANALITIKA: U fizici danas postoje različite grupe istraživača od kojih se svaka zalaže za određenu teoriju, poput onih kako je tačno nastao svemir ili od čega se sastoje crne rupe. Da li i u fizici, kao prirodnoj nauci, ima mjesta za politiku?
DOZER: Ne za onu politiku u uobičajenom smislu. Ko je u pravu, a ko griješi nije politička odluka. Ali, svaki odnos među ljudima je, na neki način - politički, jer pokušavate da ubijedite nekoga da je ispravan način na koji vi posmatrate svijet. Mi smo u privilegovanoj sitaciji: kada se bavite fizikom - ili prirodnim naukama uopšte - svaki put kada imate neku ideju koju treba da odbranite, slobodno možete da zapitate prirodu, i ona će vam dati odgovor. Nekada on nije baš najjasniji, nekada morate da čekate 50 godina ili duže dok ga ne dobijete, ali ćete na kraju dobiti neki odgovor. U tom smislu, ona je naš vodič, naša pomoć, pa i najveće greške zablude vremenom budu eliminisane. A u politici to baš i nije slučaj...
ANALITIKA: Pošto smo svojim nemarom uspjeli da „pokvarimo“ prirodu, da li ona može i dalje da nam daje prave odgovore?
DOZER: Ja sam optimista i smatram da smo dovoljno pametni da shvatimo kako svijet funkcioniše. Do sada, to znamo, kad god smo bili uporni da nađemo neki odgovor, na kraju smo do njega i stizali. Sada je vrijeme da postavljamo nova pitanja. Vrijeme je da otvaramo nova naučna polja, tako što ćemo drugačije definisati pitanja, u potrazi za odgovorima koja će nam dati neka nova rješenja sa dubljim značenjem. Dakle, smatram da ćemo uvijek dobijati odgovore, samo što će ona vremenom imati dublja značenja.
Kristina JERKOV
Foto: Ivana Božović
