Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Jedini cilj lex specialisa je bio ona stara teza da građani vole da glasaju za vlast, pa kad ih vide kako se vozikaju i šepure u vladinim limuzinama, porašće u njihovim očima. Pritom su pokazali da su u pravu svi koji opoziciju smatraju jalovom i nesposobnom. Ne znam koga su "očarali" svojim „znanjem i sposobnošću“, ali taj mora pod obavezno da uloži mnogo napora u svoje obrazovanje. Jedino što su „izuzetno“ pokazali jeste nekompetentnost, arogantnost i sklonost manipulisanju.
Polovi DPS i Front: Nemojte da vas zavaravaju: ovo je izborna klackalica na čijim polovima su DPS i DF, sa svim onim što nose sa sobom! Svi ostali će birati stranu na koju će pretezati. Vlast će se formirati sa DPS-om ili sa DF-om. To je valjda jasno i posljednjoj budali. Glasajući, građani Crne Gore moraju imati punu svijest o tome na čiju će vagu otići njihov glas, bez obzira za koju stranku ili koaliciju formalno glasali. Moraju imati svijest koga će njihov glas u konačnom dovesti na vlast.Ne treba biti filozof pa bjelodano viđeti da se na ovim izborima odlučuje o dvije koncepcije, različite civilizacijski, istorijski, odnosu prema nacionalnom, prema državi, njenoj bezbjednosti i nezavisnosti. Sve ostalo je ljubičasta magla kojom se pokušava zamaskirati o čemu se radi. Može li iole inteligentan čovjek da tvrdi da je onima koji ne teže evroatlanskim integracijama, već suprotno, ideja vodilja borba za pravnu državu, protiv korupcije, lopovluka, demokratiju ... svega onoga čega su im puna usta. Zapadna civilizacija je promovisala načela o jednakosti, ljudskim pravima, pravnoj državi, slobodi govora i slobodi izbora. Pa iako možda nije uvijek sve idealno, ne može se uporediti sa istočnjačkim narodnjačkim, evroazijskim despotijama. Koliko je licemjerno ponašanje dijela opozicije u Crnoj Gori govori to da koriste sve mehanizme koje im je obezbjedilo opredjeljenje Crne Gore da bude dio evroatlanskih integracija, a politički su predstavnici despotske Putinove Rusije i njegova peta kolona. Tragične zemlje u kojoj Putinova partija čini veliku većinu u parlamentu, a alternativa su mu fašisti Žirinovskog i komunisti Zjuganova, koji čine drugi dio Dume. Rusofilstvo je emocionalna i iracionalna kategorija, evroatlanski put Crne Gore je nasušna potreba. Hoće li u Crnoj Gori jednom pobjediti pragmatizam ili će nas stalno trovati infantilnostima poput srpske Sparte, pravoslavne braće, slovenskog bratsva i vječito nas držati u narodnjačko-pravoslavnim tričarijama, dokazano gubitničkim, anahronim i nedemokratskim.
U Rusiji NVO zabranjene: Još su groteskniji predstavnici raznih NVO po Crnoj Gori koji, namjerno ili ne, duvaju u istu tikvu, iako su u Rusiji NVO prokazane i zabranjene institucije, sa oreolom "stranih agenata". Ko to pri zdravoj pameti svojim antagonizmom prema jednom čovjeku, svjesno ili nesvjesno, svejedno, pomaže da se dokopaju vlasti oni koji su politički eksponenti strateškog približavanja režimu koji ih ukida? Dokaz više da u Crnoj Gori racio nije cijenjena kategorija. Više su nego besmislene priče da Milo Đukanović "hoće da uvede Crnu Goru u NATO" da bi sebi obezbjedio amnestiju od navodnih kriminalnih djelatnosti. Da je Đukanoviću to cilj tražio bi svazništvo sa Putinom, jer je Putin najbolji štit za sve one koji su pljačkali svoj narod, a Rusija utočište. Śetite se samo Marka Miloševića, sina bivšeg predśednika Srbije i uspješnog "nosača gajbica", njegove mame koja stoji iza mnogih gnusnih zločina u Srbiji, ili najuspješnije kovačke radionice u svijetu "Braća Karić". Dakle, ako neko hoće pravdu neće je dobiti u tom proruskom miljeu. Evroatlanska Crna Gora imperativno mora biti posvjećena unaprijeđenju poštovanja zakona, ljudskih sloboda i jednakosti pred zakonom i državom.
Slaba preduzetnička inicijativa: Još dok sam bio student "Veljko Vlahović" univerziteta, prije nego sam se prebacio na BU, frustriralo me što malo ljudi u Crnoj Gori putuje u inostranstvo. Pasoš se uglavnom vadio za službena putovanja. Po pravilu, najviše u zemlje istočnog, socijalističkog lagera. Uvijek mi je pokojni otac govorio "vrijediš koliko svijeta vidiš i koliko jezika govoriš". Stvorio sam ubjeđenje da je Crna Gora bila nedinamična i konzervativna sredina, u kojoj je važila deviza "samo da ne bude gore", samo zbog toga što je malo njenih građana "viđelo svijeta". Ta nedinamičnost i konzervativnost je i razlog što sam napustio Crnu Goru, iako se nikada nijesam odrekao da sam njen dio. Nakon referenduma o nezavisnosti, kada se u Crnoj Gori živi bolje nego ikada, to vrlo odgovorno tvrdim, mnogi su počeli da putuju po evropskim zemljama, a mnogi i po mnogo udaljenijim destinacijama. Nažalost, u Crnoj Gori što ljudi više putuju dobijaju želju za materijalnim dobrima kao na zapadu, a da zadrže sve one svoje tradicionalne osobine. Vide dobar život i standard, ali ne i da su prije podne kafane prazne, da se na zapadu zaradi svaki cent, što radom što sopstvenim unapređenjem u znanju i, što je najvažnije, preduzetničkom inicijativom. Ne pitajući se zašto su u Crnoj Gori od ranog jutra kafane pune, neće tražiti problem u sebi, već će tražiti krivca u okolini. Tradicija je u Crnoj Gori da se mrzi svako ko bolje živi od tebe. Isuviše lako se ljudi proglašavaju lopovima. Velikom dijelu medija i partija je to postalo uređivačka koncepcija, partijska strategija i politički program u političkoj borbi za vlast. Vrlo lako je u u uslovima kad građani loše žive manipulisati biračkim tijelom. Niče kaže da stalno izgovorena laž u glavama poštenih ljudi počne da izgleda kao istina. Još kad to nije potpuna laž, već poluistina, onda to postaje opšti aksiom. Pogledajte društvene mreže i trolove po njima; što im je jedino o čemu troluju? Lopovi, lopovi, lopovi, mafija, mafija...! Mislite li da je to slučajno? Pa pročitajte teze nacionalsocijalista i Jozefa Gebelsa kako treba svaki sekund ponavljati njemačkom narodu namjenske rečenice dok ne postanu dio njihovih misli! I zapitajte se da li znate konkretno nečije kriminalno djelo, da li su to činjenice za koje znate da su istinite ili su vas, svakodnevnim ponavljanjem, ubjedili da su to činjenice? Pitajte bilo koga o kriminalu u Crnoj Gori čućete isto ono što papagajski pišu određeni mediji ili govore partije! Nije Crna Gora bez korupcije ni bez lopovluka, ali ona ili on nijesu ništa veći nego u zemljama koje su prolazile kroz iste tranzicione muke. Ne pada meni na pamet da branim bilo koji kriminal, pa ja se zalažem za evroatlanske integracije Crne Gore upravo zato da postane uređena država! Ali, ipak, zar vam nije čudno da se ti mediji ili partije nikad ne zapitaju kako je veliki broj onih koji ne pripadaju vladajućim strukturama stekao, za crnogorske uslove, veliko bogatstvo? Ko je taj koji daje certifikat pošteno zarađenog kapitala, a ko lopovskog? Pojedine dnevne novine? Ili televizije?Nesposobnost generacija: Kad se na to sve doda loše obrazovanje i loši kadrovi u školstvu, dobijate generacije nesposobne da misle, bez stručnog i preduzetničkog znanja, ubijeđene da je parče papira, najčešće pravnog ili ekonomskog fakulteta, vaučer za zapošljenje. Izbjeglice koje je Crna Gora raširenih ruku primila u svoj školski sistem, više se bave "srbovanjem" nego obrazovanjem. Zato je moguće sve što neko ne razumije proglašavati lopovlukom i korupcijom. Neke normalne ekonomske procese, kao što je gašenje pojedinih kapaciteta koji su bez ikakve perspektive i koji, kad su podizani, nijesu podizani na profitnoj osnovi, ili potpuno ekonomski razložno privlačenje stranih investitora i iskorišćavanja resursa obale mora, ti trolovi i patološki lažovi pretvaraju u smutnju i koriste u političkom obračunu sa vlašću. Najgore je što sami nemaju elementano znanje iz ekonomskih nauka, niti uporednih iskustava. Po njima obavezno strance treba reketirati i gledati samo kao krave muzare, ne kao poreske obveznike ili dio razvojne strategije Crne Gore i njenog mnogo većeg i značajnijeg mjesta u svjetskoj agendi turističkih destinacija. Da ne govorimo o anahronoj, socrealističkoj priči o „ekonomskom suverenitetu“.
Razdvajnje svjetovne i duhovne vlasti: Kolika je politička svijest dijela građana Crne Gore govori uticaj mitropolita eparhije SPC u Crnoj Gori, Amfilohija Radovića. Još je Njegoš bio svjestan da Crna Gora ne može postati država u pravom smislu ako se ne razdvoje svjetovna i duhovna vlast, ostavljajući Danila Petrovića za nasljednika na svjetovnom tronu. Kolika je nasušna potreba najruralnije Crne Gore za importovanom i domaćom mitomanijom, bjekstva od modernog društva i traženja utočišta u viteškim, ali i najtežačkijim i najsiromašnijim vremenima, govori njihova želja da, po svemu jedna kontroverzna ličnost, duhovni nasljednik najgore i najradikalnije struje u SPC, koju mnogi u Srbiji nazivaju četiri jahača Apokalipse, bude zvijezda vodilja Crne Gore u XXI stoljeću. Sa tom osobom se konsultuju i dvije stranke koje sačinjavaju koaliciju Ključ. Mali dio opozicionog miljea, koji ne pripada toj svijesti, a koji učestvuje u toj koaliciji, bez stvarne moći da strateški odlučuje u svom okruženju, stavljanjem na stranu onih koje savjetuje Amfilohije Radović i koji strateški vide Crnu Goru kao Srbiju, na dvije stolice ili na četiri stuba, kako to vole reći u Srbiji, a suštinski kao sferu uticaja Putinove Rusije, pljunuli su na poštovanje koje su u najtežim ratnim godinama stekli kod mnogih koji su se borili za suverenu Crnu Goru i za izbavljenje iz kandži velikonacionalnog projekta. Projekta koji je Crnu Goru već koštao u istoriji debeleg nazadovanja i tragedija. Takvim svojim postupkom, okruženjem koje je i danas ideološki ono isto protiv kojeg su se koliko juče borili, poistovjetili su se sa tim zlom. Kao što su prećutali Danilovićevo prebacivanje svih dokumenta na ćirilicu, uvođenje srpskog jezika kao zvaničnog u MUP, kao imperativ koji je Daniloviću očigledno bio važniji od svega ostalog, tako će odćutati i Amfilohijevo uvođenje vjeronauke u školski sistem, Vojisavljevića i Petrovića kao srpskih dinastija, Sv. Save kao temelja duhovnosti u Crnoj Gori i ... dalje prepuštam vašoj mašti.
