Nakon susreta sa Njegošem, Nenadović bilježi njegove riječi:
”Bivajući čitavog života u borbi neprestanoj protiv mržnje, bijede i tiranije, koja mu je, kako se kaže, zadala ‘više jada no ikom u Jevropi’, svjestan zlehude svoje sudbine kao i tragičnosti njegovog roda kojoj ‘nejma podobrne na zemlji’, crnogorski vladika će ne jednom sa uzdahom primijetiti: – Meni svagda sopstvuje protivni vjetar, a pribježišta za mene, po prilici, nejma do u grobu…
U stvari, Nenadovići zapisi opisuju razgovore u kojima se navodi Njegoševa razočaranost licemjernim stavom Evrope, koja se potpuno oglušila o herojsku borbu crnogorskog naroda, a zarad svojih imperijalnih interesa i nastojanja kada je “čvrsto držala mrtvu agarjansku ruku na najčvršćem bedemu hrišćanstva”.
Dalje, Nenadović bilježi i kako će se Njegoš na jednom svom putovanju kroz Italiju, upravo njemu požaliti: ”Mnogo sam puta pomišljao da zažmurim, pa da ostavim Jevropu…”
Prema Nenadoviću, Njegoš mu je pričao i kako mu je sve dojadilo i da bi najradije otišao na neko pusto ostrvo ”đe niđe nikog nema, pa da tamo mirno živim”.
Ipak, a bar kako će ove zapise kasnije prokomentarisati Ivo Andrić, “za takve duhove nikad nije bilo ostrva odmora, ni lađe koja bi ih na nj’ prevezla”.
“Nemojte se začuditi ako čujete da sam se navezao na Atlantski okean i da plovim za Njujork…” – navodi Nenadović Njegoševe riječi.
– A što biste tamo? – postavio je Njegošu pitanje Matija Ban, diplomata i predstavnik dubrovačkih Srba katoličke vjere.
– Što bih? Slobodnoj Crnoj Gori priliči samo da od slobodne države, kao što je Amerika, primi pomoć kad već ne može bez nje biti…”
Kao što svi znamo, Njegoš nikada nije stigao da otplovi u Ameriku. Doduše, uspio je da prije smrti posjeti jedan američki brod usidren u Napulju i provede vrijeme u razgovoru sa jednim američkim viceadmiralom. Kako svjedoči Nenadović, vladika Rade je sa oduševljenjem govorio i slušao o Americi, njenom napretku, ustanovama, njenoj slobodi. I Nenadović bilježi:
”Znate li vi” – rekao je vladika viceadmiralu, ”da sam ja više puta premišljao da zažmurim, pa da ostavim Jevropu, da dođem u Ameriku, i da više ništa ne čitam o Jevropi. Ljutim se na tuđence, ljutim se na svoje. Sedamdeset miliona moga plemena mrtvim snom spava, kad svi narodi napreduju i uživaju plodove slobode i prosvjete… Otišao bih iz Jevrope; nije kad mi neprijatelj pritisne, nego kad vidim da ovako veliko pleme kao što je slovensko nema toliko fizičke ni moralne snage da izbavi jadnu moju braću od tiranske turske ruke…”
Brod koji je tog proljeća bio u napuljskoj luci, a na kojem se obreo već bolesni Njegoš, zvao se ”Independent” (”Nezavisnost”) i bio je jedan od najvećih ratnih brodova tog vremena.
Vladika je, kako opisuje Nenadović, dočekan sa svim mogućim počastima: lađa je bila okićena mnoštvom zastava, na brodu je svirala vojna muzika, mornari su bili u svečanim uniformama, a plotuni odali počast visokom gostu iz Crne Gore.
Nenadović navodi i da je zapovjednik američkog ratnog broda u znak zahvalnosti crnogorskom vladici poklonio mapu Sjeverne Amerike i ”jedan mali zlatni novac koji je kovan u vrijeme oslobođenja amerikanskih država, i k tome još neke stvari koje se ovdje rijetko mogu vidjeti…”
Vladika je kasnije uzvratio “uzdarjem”, poslavši američkom viceadmiralu primjerke oružja sa kojima su u to vrijeme raspolagale crnogorske vojne snage.
Priredio: Željko VUKMIROVIĆ
