Afirmisana crnogorska dramaturškinja, Bojana Mijović, pripada prvoj generaciji svršenih dramaturga cetinjskog FDU-a, na kojem je završila i postdiplomske specijalističke akademske studije.
Trenutno je studentkinja master studija Dramaturgije, na FDU u Beogradu. Dobitnica je više značajnih nagrada i priznanja, kako u Crnoj Gori, tako i u zemljama regiona.
Osim drama, Mijović piše poeziju i kolumne, a do sada je objavila i nekoliko naučnih radova u stručnim časopisima.
Njeno stvaraštvo ostavilo je zapažen pečat u savremenoj crnogorskoj dramskoj umjetnosti, jer su neke njene drame („Lasice“,„Cvrčak i mravi“, „Pink Panter opet napada“, „Uspavanka za Vuka Ničijeg“, „Djeda Mraz postoji”), nakon inscenacija u crnogorskim pozorišnim produkcijama doživjele zapažen uspjeh.
Dramski tekst „Lasice“, uvršten je 2012. godine u katalog Evropske teatarske konvencije (ETC), u koji spadaju najbolji evropski dramski tekstovi za tu godinu. Njene drame su do sada izvođenje na pet pozorišnih festivala u zemlji i okruženju, na kojima je ujedno osvajala i prestižne nagrade.
Mijović je u CNP-u bila dva puta angažovana kao dramaturškinja i saradnica na dramaturgiji poznatih naslova tog nacionalnog teatra („Orestes. In. Peace .“ - režija Stevan Bodroža i „Gorski vijenac“- režija Diego de Brea). Bila je scenaristkinja nekoliko televizijskih drama i emisija za djecu. Radila je i na projektima festivala dječije pjesme u Podgorici i Bijeloj.
Zaposlena je kao saradnica u nastavi na predmetu dramaturgija, na cetinjskom FDU.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bakina pita od sira koju smo posipali šećerom. Miris zelene trave u junu dok gledam u nebo, a čuju se samo cvrčci i pčele. Radost zbog posljednjeg dana školske godine.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nijesam odrasla, samo je dijete u meni moralo da nauči neka pravila da bi djelovalo da sam odrasla.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volim da pomažem drugima, da dijelim ono što znam. Danas sam profesor, a nekad sam mislila da ću biti psiholog.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najbolje i najgore - iskrenost, upornost i tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i smisao za humor, to me uvijek osvaja. I ne može da se odglumi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Voljela bih da me glumi moja trenutno omiljena glumica, Greta Gervig, a bilo bi super da režira Vudi Alen, on bi vrlo lako smislio naslov koji ide uz mene.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Najteže je pisati jednostavno. A tek opisati :-).
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kinezi su me izmislili: slatko - ljuto.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost. Mada, dok nosim tamne naočare, mislim da sam nevidljiva :-).
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nil Gejmenom, za dan kad mu je pala na pamet ideja za roman „Američki Bogovi“.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Pijem kafu i gledam drugi film po redu i mazim svoju pasicu Tinu koja leži pored mene. Ako je sunčano i ljeto je, na plaži sam cijelog dana.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „In my secret life“ - Leonard Cohen; „Parobrod Rex“ - Arsen Dedić.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Kako radim ono što volim, u opisu posla mi je i da čitam, idem u pozorište i gledam filmove. Ove godine za sada izdvajam predstavu „Tri zime“ Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana i produkciji HNK Zagreb, i „Adam i Eva“ Miroslava Krleže koju je režirao Slobodan Milatović za hercegnovsko pozorište. Preporučujem svima da pročitaju knjigu „Tvoj sin Haklberi Fin“ Bekima Sejranovića - najbolje što je do sada napisao, a odličan je pisac. Od filmova izdvajam najbolje od najskorije odgledanih: film „Moj kralj“ francuske rediteljke i glumice Majven i film „Prepiska“ italijanskog reditelja Đuzepea Tornatorea.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Obožavam putovanja, tako da je spisak poduži. Ali prva pomisao je Njujork, zatim Lisabon i Izrael.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz. Balkanske šine i vozovi mi ne ulivaju sigurnost, pa ih izbjegavam.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mom psu - telepatski. Znam da neće nikome reći :-).
Čemu se uvijek obradujete?
- Poklonu, bilo kakvom. Volim da poklanjam i da dobijam poklone. Znak pažnje je uvijek znak ljubavi - prijateljske, porodične, partnerske.
Da li za nečim žalite?
- Što sam prije petnaest godina mislila da su moja hrabrost i različitost mana.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi, mora i pisanja. I mog psa, naravno :-).
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne znam. Često to radim. Izvini i hvala su riječi koje volim i koristim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da proputujem cijeli svijet u dobrom društvu i da pišem o tome.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže, ujedno i najbolje: kada sam prije deset godina počela da živim potpuno novi život.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa svojim najbližima u ispunjavanju moje „bucket list“.
Kako biste voljeli da umrete?
- U miru.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Stvarno je živjela i ne žali ni za čim.
Priredila: A.POPOVIĆ
