I još je nešto bilo o organizaciji „osvajanja“ zdanja crnogorskog parlamenta. Od tog istog, DF-a. A Dritan Abazović je rekao da će Milu Đukanoviću kupiti kosmodisk. Jeste, izgleda šašavo, ali tako smo uletjeli u ovaj oktobar.
Zapravo, prvi oktobar je u novijoj istoriji svijeta poznat kao dan kada je, 1948. godine, Međunarodni vojni sud u Nirnbergu proglasio krivim 22 lidera nacističke Njemačke. Njih 12 je osuđeno na smrt, a trojica na doživotnu robiju.
A i baš na taj dan, 1. oktobra, 1949. godine, u Pekingu je proglašena NR Kina, sa Mao Ce Tungom na čelu. Ovo dobro pamtim i znam garantovano jer sam u osnovnoj školi na raznim testovima opšte kulture uvijek zaticao pitanje – navedi ime prvog premijera NR Kine. Tačan odgovor je Ču En Laj. To je sve tada moralo da se zna.
Lekcije iz istorije: Ono što baš i ne mora da se zna, a i danas slabo ko pamti, je podsjećanje da je 1. oktobra 1988. godine, Mihail Gorbačov imenovan za predsjednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR. Tek kasnije će se ispostaviti da je bio i posljednji.
No, već na dan 2. oktobra, mogli smo da se manemo istorije i suočimo sa nekim originalnostima naše svakodnevice, čisto onako, da ostanemo u kondiciji. Jer, tog dana se oglasio i Nebojša Medojević predstavljajući kao zavjeru mogućnost koalicije “Ključ” i SDP sa DPS-om. Pri tome, u cijelu tu priču, a valjda da bude interesantnije, uplekao je i “jednog visokog zvaničnika SAD”, a i razradio priču sa povlačenjem priznanja Kosova i ukidanjem sankcija Rusiji. I prošla mu je priča. Mislim, objavljena je.
Nakon toga, sljedećeg dana smo “drito” bili u nebulozi oko biračkog spiska kojeg je trebalo da potpiše ministar policije Goran Danilović. I to nas je držalo par dana. ‘Oće potpiše, neće potpiše. I potrajalo je. I bilo dosadno i zaludno i naporno i…dalje upisati prema želji.
Sajam knjiga: Nego, onda je u Podgorici otvoren Sajam knjiga. I to na nekoliko lokacija. Jer, što da bude jednostavno, kad može i komplikovano.
A Milan Knežević je izjavio kako je DF precrtao koaliciju “Ključ” i kako se “okreće prirodnim partnerima”. Ovo je, “prirodno”, prilično razgalilo šaljivdžije na društvenim mrežama i komentarima na sajtovima. I, zaista, pokazalo se kako priroda stvarno zna da razveseli ljude.
Uzgred, na one priče o “osvajanju” zdanja crnogorskog parlamenta oglasio se i potpredsjednik Vlade Duško Marković izjavom da su institucije sisteme odlučne da odgovore na svaku destrukciju i nasilje. Tek, sljedećih par dana o tome niko ništa nije pričao.
Na dan 5. oktobra rođendan su slavili Kejt Vinslet i Bob Geldof. Ovo napominjem tek onako, a i fini su ljudi. Dalje, tog dana se Nebojša Medojević upisao izjavom da su lideri koalicije “Ključ” “izdajnici i marionete Amerike”. Doduše, nije precizirao koju to zemlju izdaju…
Onda, održana je i “dramatična” konferencija za štampu u organizaciji DF-a ispred Ambasade SAD u Podgorici. I tom prilikom su lideri DF-a od američke ambasadorke Uehara tražili stenogram sa sastanka zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD za evropska i evroazijska pitanja, Hojta Brajana Jia, sa dijelom opozicije. I to je bilo to. Mislim, sa tim zahtjevom su se svi slikali. Mislim, ovi iz DF-a, poređani, jedan pored drugog. Kao za spomenar, stvarno dobra fotka. Doduše, Milanče je malo spustio glavu, što u suštini i nije tako loše ispalo.
Danilović neće potpisati birački spisak: Već sljedećeg dana je ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović obilježio 130 dana učešća u Vladi izbornog povjerenja, što mu dođe nešto više od tri mjeseca (nije mala stvar), svojom izjavom da neće potpisati, već gore pomenuti, birački spisak. I to je trebalo da bude konačni kraj sage o spisku.
Tog dana je i DF ponudio koaliciji Ključ da formiraju Vladu bez Mila Đukanovića. Ono o precrtavanju i prirodnim partnerima su, izgleda, brzo precrtali.
I nije kraj, Jer, već sjutradan, DF je ponudio koaliciji “Ključ” formiranje nove Vlade, ali sada bez Lekića, Danilovića i Rakčevića.O tome, ako se neko upita kako to može, evo vidite da može, sve je to lijepo stalo u samo tih nekoliko dana jednog naizgled običnog oktobra.
Uostalom, sjutra se već samo pričalo o tome kako je Milo Đukanović pio kafu sa slikarom Vojom Stanićem, koji je, pak, pio svoj deci crnog. DF i “Ključ” su se nešto nadmudrivali oko one ponude i “principa”. Niko ne zna svrhu te priče, ali precrtavanje se nastavilo. I principa i…uopšte.
A onda je došao 8. oktobar i vijest o tome kako DF “valja pare” preko butika u Danilovgradu. Ova vijest je, stvarno, razbila učmalost jednog sivkastog oktobarskog jutra. I, gle čuda, poslije je cijeli dan bilo nekako tiho.
A i sjutradan: Dan kasnije, politički analitičar Zlatko Vujović je izjavio da je ovo najprljavija kampanja do sada. Niko se nije bunio oko toga.
Sjutradan, “Ključ” je objavio totalno nebulozan i bizaran promotivni spot koji je povučen na brzu ruku, ali ideja o tome kako ovima iz Ključa izgleda crnogorska mladost, računajući i trku automobilima po asfaltu Ćemovskog polja, zaista ostaje naskroz nedokučiva stvar.
Svejedno, nakon par dana zatišja, Nebojša Medojević je krenuo u odbranu Kosova (?!). Jeste, dobro ste pročitali, čovjek je na srpskoj TV N1 izjavio da će sa dolaskom na vlast politički savez kome pripada ukinuti prizanje Kosova. Tim povodom oglasili su se i Albanci u Crnoj Gori. Medojević, više nije.
U svakom slučaju, sljedeći dani su iznjedrili sijaset paranoja, uvreda, neke cifre potrošene u kampanji, neke ideje o tome ko se sve učipio, sa onih Medojevićevih sto hiljada za nekretnine u Albaniji prešlo se na milione u Crnoj Gori, plus uobičajene kalkulacije, valjda da se ustanovi koliko je ko dobar – “kad sve se desi i prođe”.
I tako, pravac do 16-tog, hapšenja 20 Srba osumnjičenih za terorizam, večernje DF agonije oko prebrojavanja glasova, malo pobjede, pa malo koalicije sa manjinskim partijama, pa malo nepriznavanja izbora, pa još malo razmatranja koalicija i …tako sve do jučerašnjeg objavljivanja transkripta razgovora srpskog policijskog generala u penziji Bratislava Dikića i njegovih saradnika.
Opet je tiho. Onaj kosmodisk niko više i ne spominje.
Jeste, izgleda šašavo, ali sve nam se to dogodilo u samo jednom oktobru.
Još je ovo skraćena verzija.
Željko VUKMIROVIĆ
