Reditelj, pozorišni stvaralac i pedagog koji je još od devedesetih posvećen radu sa i za najmlađe, Petar Pejaković, s nestrpljenjem očekuje večerašnju podgoričku premijeru komada „Da Da Šekspir“ na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Kako navodi, to je već peta predstava u posljednjih nekoliko godina koju producira Kotorski festival pozorišta za djecu, a na čijem je čelu kao direktor Direkcije festivala.
- To je difinitivno dokaz da smo sposobni da u kontinuitetu pravimo predstave i da onome što je veliki nedostatak u Crnoj Gori - premalo predstava za djecu i mlade tokom jedne sezone - koliko toliko doprinesemo da se popravi. Inicijativa da s ovom koprodukcijom sa CNP-om i Gradskim pozorištem napravimo jedan stalni prostor, Dječju scenu u sklopu nacionalnog teatra je višestruko dobra. Ona omogućava da predstave koje dosta teško proizvodimo, jer nemamo stalno zaposlene u Kotoru, izvodimo u gostima, da se one što više igraju, da stignu do što većeg broja djece – rekao Pejaković u intervjuu za Portal Analitika.
On kaže kako imaju obavezu da za djecu rade „podjednako kvalitetno kao za odrasle – a možda i bolje“, bez obzira na predrasude koje svuda postoje. Podsjeća da je otvaranje vrata mladima nacionalnog pozorišta „inicijativa bez presedana u regionu“. Na taj način se, ističe, daje podrška veoma ranjivom dijelu „jer u Crnoj Gori ne postoji pozorište za djecu kome je to jedina djelatnost i veoma malo se predstava proizvodi“.
- S druge strane, to je dobar potez nacionalnog teatra. U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj takvih praksi i te kako ima. Kada odete u Royal Shakespeare Theatre, oni imaju više od šezdeset različitih programa posvećenih djeci i mladima. To je način kako se publika pravi, formira, edukuje, a to su jedne od najvažnijih djelatnosti nacionalnih teatara u razvijenijim sredinama. Ambicija je i da Dječija scena ne bude ad hoc, već da zaživi, pa već u nedjelju igramo „Njegoša za djecu“. Jednostavno, to treba da zaživi i doprinese da se u Crnoj Gori što kvalitetnije i što više radi u pozorištu za djecu, a nadam se i mijenjaju institucionalne stvari i sistemski okviri – dodaje naš sagovornik.
Uporan da djeci i mladima pozorište i glumu na svakom koraku učini bližim, jedan je od onih koji su inicirali da Kotor – kao grad koji četvrt vijeka ima festival posvećen tom stvaralaštvu – konačno dobije i teatar.
- Napravili smo elaborat, kao nacionalni teatar i imali smo – ali samo donekle – i političku podršku. Sve je to sada u nekom rascjepu... Takva pitanja, koja se vezuju za političku volju, obično užasno sporo idu, ali ubijeđen sam da, sa jednim krugom ljudi, činim tu neku malu kritičnu masu i da ćemo to da izguramo. Ima veoma mnogo načina da se stvari unaprijede, a nova scena u CNP-u je jedan od tih načina – navodi on.
Biti pedagog za njega je posebno inspirativno, posebno u „vremenu estradizacije cijelog društva“ kada se djeca i, prije svega – roditelji, više odlučuju za dopadljivost na sceni spram umjetničkog izraza.
- Sve to ima dosta ružne, čak i pogibeljne posljedice, posebno kada su djeca u pitanju. Naravno da je kvalitetan edukativni umjetnički rad nešto što je veoma dobro. Neshvatljivo mi je da dramske pedagogije nema u osnovnoškolskom sistemu u cijelom regionu. To što na ovaj način kultivišete mlade i doprinosite formiranju ličnosti u svakom smislu – emotivnom i socijalnom - ima bukvalno ljekovito dejstvo... Ali, mi djeci ne nudimo previše kvalitetnih stvari - ni u okviru školskog sistema kao neke vannastavne, pa i nastavne djelatnosti - pa ni dovoljno kvalitetnih glumačkih škola – zaključuje Pejaković.
ANALITIKA: „Da Da Šekspir“ se sa otvorene seli na zatvorenu scenu. U čemu će se izvođenje komada u CNP-u, razlikovati od onog na ovogodišnjem Kotorskom festivalu pozorišta za djecu?
PEJAKOVIĆ: Zadovoljsvo mi je, prije svega, što je ovo već peta predstava koju Kotorski festival pozorišta za djecu producira u posljednjih nekoliko godina. To je difinitivno dokaz da smo sposobni da u kontinuitetu pravimo predstave i da onome što je veliki nedostatak u Crnoj Gori - premalo predstava za djecu i mlade tokom jedne sezone - koliko toliko doprinesemo da se popravi. Inicijativa da s ovom koprodukcijom sa CNP-om i Gradskim pozorištem napravimo jedan stalni prostor, Dječju scenu u sklopu nacionalnog teatra je višestruko dobra. Ona omogućava da predstave koje dosta teško proizvodimo, jer nemamo stalno zaposlene u Kotoru, izvodimo u gostima, da se one što više igraju, da stignu do što većeg broja djece.
Mislim da je bez presedana u regionu da nacionalni teatar otvara vrata pozorištu za mlade. Na taj način daje podršku jednoj oblasti koja je veoma ranjiva i ima problem, jer u Crnoj Gori ne postoji pozorište za djecu kome je to jedina djelatnost i veoma malo se predstava proizvodi. S druge strane, to je dobar potez nacionalnog teatra. U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj takvih praksi i te kako ima. Kada odete u Royal Shakespeare Theatre, oni imaju više od šezdeset različitih programa posvećenih djeci i mladima. To je način kako se publika pravi, formira, edukuje, a to su jedne od najvažnijih djelatnosti nacionalnih teatara u razvijenijim sredinama. Ambicija je i da Dječija scena ne bude ad hoc, već da zaživi, pa već u nedjelju igramo „Njegoša za djecu“. Naš moto je klasici za djecu, plan je da se igra nekoliko puta mjesečno za vikend kao matine, a planiramo i gostovanja. Jednostavno, to treba da zaživi i doprinese da se u Crnoj Gori što kvalitetnije i što više radi u pozorištu za djecu, a nadam se i mijenjaju institucionalne stvari i sistemski okviri.
ANALITIKA: Što je do sada bio glavni problem pozorišta za djecu: da se ne posvećuje dovoljno pažnje ili da ne postoji dovoljno institucija i pozorišnih stvaralaca koji bi mogli da kvalitetno da iznesu takav repertoar?
PEJAKOVIĆ: I jedno i drugo. Nema dovoljno svijesti koliko je to važno i lijepo! Stalno govorim kako je, sa jedne strane, pozorište za djecu u prostoru svoje maštovitosti i nespecifične razigrane estetike nešto divno za stvaranje i kreiranje, a ne neka „manja vrsta“. S druge strane, kada radimo za djecu imamo obavezu da radimo podjednako kvalitetno kao za odrasle – a možda i bolje. Za mene je to jedna izazovna, zahtjevna i lijepa stvar. Naravno da ima puno predrasuda, ne postoje one samo kod nas, ali čini mi se da se stvari dosta brzo mijenaju. Crna Gora ima prednost što je mala i kada se nešto inficira i počne, brzo se razvija. I ono što ne valja i ono što valja.
ANALITIKA: Uz našu „renesansu“ pozorišta za djecu, opstaje tendencija da djeca pohađaju školice za manekene i kvazi-novinare, gdje je akcenat samo na pojavi. Koja je osnovna razlika između djece koja se posvećuje umjetnosti kroz, recimo, škole glume i ovih drugih aktivnosti za koje se roditelji češće odlučuju jer će se njihovo dijete tako prije pojaviti na ekranu?
PEJAKOVIĆ: To je dio estradizacije cijelog društva koje ima dosta ružne, čak i pogibeljne posljedice, posebno kada su djeca u pitanju. Naravno da je kvalitetan edukativni umjetnički rad nešto što je veoma dobro. Konkretno, ja se 25 godina u kontinuitetu bavim time i neshvatljivo mi je da dramske pedagogije nema u osnovnoškolskom sistemu u cijelom regionu. U Kanadi ona postoji od 1911. godine kao likovna, muzička i dramska pedagogija, i to od I do VIII razreda. Možete samo da zamislite koje to posljedice ostavi i na kvalitet stvaralaštva i na sve drugo!
Za razliku od plesa, slikanja ili muzike, dramska igra može biti lijep hobi, a neki će možda postati profesionalci. To što na ovaj način kultivišete mlade i doprinosite formiranju ličnosti u svakom smislu – emotivnom i socijalnom - ima bukvalno ljekovito dejstvo, pa pozorište često koristimo i kao neku primijenjenu umjetnosti i društvenu treapiju. Stvarno, pozorište ima moć! Već hiljade klinaca sam vidio i sa mnogima radio i fascinantno je koliko to doprinosi njihovom odrastanju, kako se razvijaju u zdrave, normalne ličnosti, kreativne, otvorenog uma, stabilne, komunikativne. I frapantno je kojom brzinom se te stvari dešavaju kod klinaca!
ANALITIKA: Na koje probleme ste nailazili – kao pedagog i u odnosu s roditeljima - kada bi u školicu dolazila djeca koja su očekivala da je gluma nešto sasvim drugo i da će se odmah naći na sceni?
PEJAKOVIĆ: Istina je, neki roditelji dođu s određenim predubjeđenjem ili pogrešnim stavom, ali se to brzo promijeni. Ima stalno tih drugačijih očekivanja, ali se nekako i pročulo što su škole glume, pa mi se čini da sada brzo shvate ili odustanu ako im je važno nešto drugo. Ali, mi djeci ne nudimo previše kvalitetnih stvari - ni u okviru školskog sistema kao neke vannastavne, pa i nastavne djelatnosti - pa ni dovoljno kvalitetnih glumačkih škola. Opet, u Crnoj Gori se dosta toga promijenilo u posljednjih deset i više godina. Dramski studiji i škole glume koje veoma kvalitetno rade pojavili su se ne samo u Podgorici i Kotoru, već i u drugim gradovima. Gluma je zamamna stvar, ona brzo okupira i brzo stvori neku zdravu osnovu.
ANALITIKA: Od prošle godine radite na tome da Kotorski festival pozorišta za djecu ima cjelogodišnji kontinuitet izvođenja predstava, a samim tim i produkcija. Da li je glavna namjera bila da i Kotor konačno dobije dječiju scenu?
PEJAKOVIĆ: Ideja je bila da u Kotoru osnujemo instituciju posvećenu pozorištu za djecu. Napravili smo elaborat, kao nacionalni teatar i imali smo – ali samo donekle – i političku podršku. Sve je to sada u nekom rascjepu... Takva pitanja, koja se vezuju za političku volju, obično užasno sporo idu, ali ubijeđen sam da, sa jednim krugom ljudi, činim tu neku malu kritičnu masu i da ćemo to da izguramo. Volio bih da to bude što prije kako bi se stvari dalje razvijale i sve doživljavam kao stvar lične i profesionalne odluke: ako želiš nešto da izguraš, tako će i biti. Možda i ne treba pretjerano dugo čekati neke posebne okolnosti. Samo treba biti uporan, razvijati dalje stvari, ne gubiti vrijeme, ne čekati, ne biti indisponiran. Ima veoma mnogo načina da se stvari unaprijede, a nova scena u CNP-u je jedan od tih načina. Najteže je mijenjati sistemski okvir, stvarati nove institucije, ali to ne znači da ako ne postoji - da ne može dobro i kvalitetno da se radi! Ne treba odustati ni u namjeri da se takav sistem stvori i da se dobiju kvalitetniji uslovi za rad.
ANALITIKA: Što očekujete od izvođenja komada „Da Da Šekspir“ u CNP-u, tim prije što je sezonu otvorila Šekspirova „Bura“ kao dio obilježavanja jubileja 400 godina od njegove smrti? Da li će djeca i mladi prihvatiti Šekspira kao autora koji im je blizak?
PEJAKOVIĆ: Za nas je bio veliki izazov napraviti presjek Šekspirovih ideja, motiva, komada. I za odrasle je to veoma težak zadatak, a kamoli za djecu koja se prvi put s njime sreću. Mi smo sebi još dodatno otežali, pa nismo hjeli da se bavimo nekim naivnim ili laganim stvarima. Gledali smo da to budu teme koje su ozbiljnije – nasilje koje je često u njegovim djelima ili susret sa smrću – da djecu od deset godina i one nešto starije ne štedimo. Pobornik sam toga da ne postoje teme koje djeci nisu dostupne, samo je pitanje načina na koji ćemo ih ispričati i susresti ih s njima. U tom smislu, Šekspir možda jeste i najznačajniji pisac „velikih tema“. Mi smo sebi „preveli“ da su ove „velike teme“, u stvari, svijet odraslih, naročito one koje su dosta mračne. Zato je „Da Da Šekspir“, na neki način, susret malih sa svijetom odraslih, koji im je poput nekog zabrana... Teško je odgovoriti tom zadatku. Predstava je dosta provokativna, ne podilazi ni u kom slučaju - ni u estetskom, ni u sadržajnom. I, naravno, uvijek postoje očekivanja glumačkog i autorskog tima predstave kako će djeca reagovati. U Kotoru je bilo dobro, pa se radujem i susretu s publikom u Podgorici.
Kristina JERKOV
Foto: Ivana Božović, KFPD KotorArt/Duško Miljanić
