Šefica sektora za PR i marketing kompanije „Čelebić“, Maja Krstajić Radoman, rođena je 22. maja 1980. godine u nekadašnjem Titogradu. Odrasla je u četvoročlanoj porodici, uz brata Nebojšu, oca Slobodana i majku Veru.
Osnovnu i srednju školu je završila u Podgorici, a Filozofski fakultet, odsjek za engleski jezik i književnost, u Nikšiću.
2000. godine Maja je započela karijeru televizijskog voditelja na TVCG, tadašnjem Trećem kanalu, koju je kasnije uspješno nastavila na IN televiziji.
Prije deset godina zaposlila se u „Čelebić“ kompaniji na poziciji PR menadžera, u kojoj trenutno rukovodi sektorom za PR i marketing.
Udata je za Andriju Radomana i ponosna je majka male kćerkice.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Tata, Baba i Đed. Moje selo Duži u Drobnjacima gdje sam provela najsrećnije trenutke kod ujčevine, Žabljak na način na koji ga doživljava dijete. Nikšić vikendom kada putujemo kod Malovića i Krstajića. Nedostaje mi škola, redovno učenje, prijateljstvo na dječji način-čisto i srdačno, druženje „ispred zgrade“, kačamak moje babe Milke i pita krompiruša..nedostaje mi bezbrižnost, i ono da mogu da budem baš dobro bezobrazna, nemirna i razmažena, a da za to postoji opravdanje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što mogu da budem autoritet kada treba, što imam razvijene kriterijume, svoj stil u komunikaciji, oblačenju, inače u životu. Volim što imam porodicu i što ću, nadam se, biti u prilici da svoje ideale prenesem na kćerku.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ja sam uglavnom zaokružila svoje talente, kao dijete sam pjevala u horu, recitovala na priredbama, bavila se sportom i ritmikom, a kada sam porasla zahvaljujući, prije svega majci i ocu koji su uvijek insistirali na lijepom izražavanju, nekako se iskristalisalo da sam dobra u prezentovanju i komunikaciji i to je trasiralo moj profesionalni put.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Znam da budem izuzetno prijeka, i da reagujem impulsivno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Poštenje. Hrabrost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Kao u Sinatrinoj pjesmi „(I did it) My way“ - (Uradila sam sve na) Moj način. Voljela bih da me odglumi Kejt Blančet.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Jasna, odgovorna, odana, radna, duhovita.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto pikantno. Blago ljuto :-).
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Imam tu moć super junaka - mogu da vidim iskrena i topla srca, i trošne i zarđale duše u ljudima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Titom. Poslije rata.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Porodično, kćerkica diktira tempo. Šetamo, a suprug i ja pokušavamo da popijemo kafu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „She“, Elvisa Kostela. To je tekst koji je napisala neka moja duša.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Od kada sam je pročitala na fakultetu, konstantno sam pod utiskom Hakslijevog romana „Vrli novi svijet“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da detaljno obiđem Provansu i Toskanu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Suprugu. Ne mogu da izdržim da mu nešto ne ispričam, a on se samo pretvara da me sluša. A meni poslije odgovara da nema pojma o čemu sam pričala. Lijepo to funkcioniše :-).
Čemu se uvijek obradujete?
- Kćerkici. Porodici. Prijateljima. Stilu, u svemu. Dobroj hrani i lijepoj arhitekturi. Prirodi.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez dogovora sa sobom. Kad se dogovorimo, sve može.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za povišen ton.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja kćerkica bude zdrava i proživi normalan i lijep život, da ne postoji nijedno gladno dijete na svijetu, i da nikada više, ni na jednoj tački svijeta ne bude rata.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostila nekim ljudima.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne znam, vjerujem u opraštanje i u pregovore sa višim silama oko nove inkarnacije.
Kako biste voljeli da umrete?
- Mirno, bez žaljenja i kajanja. U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Voljena supruga i majka".
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Jelica Bujić, Zoran Đurić, Privatna arhiva
