A svijet bajke je oduvijek bio načisto čudesna stvar. Baš kao što je i oduvijek svijet bio malo mjesto, pa se tako lako nađu zajedno, u istom društvu, ministar inostranih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov i čovjek sa crvene potjernice Interpola koji je u rođenoj zemlji definisan kao psihijatrijski slučaj. Tek, biće da su bajke zakon. Samo je bezveze što se lako rasprhnu.
Bajka o Ljubinki i Vladimiru: Ipak, sve počinje u jednoj drugoj bajci. Tamo, pak, može se vidjeti kako jedna Ljubinka hoda sva u bijelom, držeći u rukama bidermajer, pravo prema Vladimiru Putinu, jeste, predsjedniku Ruske Federacije, koji je čeka na kraju crvenog tepiha. Stvar je u tome što se ta bajka uvijek baš na tom mjestu volšebno rasprhne. A Ljubinka opet postaje samo glavna urednica srpske redakcije Sputnjika i spisateljica koja je u literarnom zanosu potpisala par knjiga sa hvalospjevima, gle čuda, baš onom Putinu iz njene bajke. I ovoga puta, tek vodi razgovor sa prvim čovjekom ruske diplomatije Sergejem Lavrovim.
Zapravo, u uvodniku ovog razgovora, istaknuta je inicijativa, a kako je tamo tačno navedeno, “nekih opozicionih partija u balkanskim zemljama o razvoju vanblokovske arhitekture bezbjednosti na Balkanu daljim razvojem koncepcije vojne neutralnosti četiri balkanske zemlje (B-4) – Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH”. A i o tome kako je toj ideji koja je zavrijedila “veliki odjek u srpskim medijima” podršku dao, vjerovatno pogađate, niko drugi do Sergej Železnjak (a đe si kralju…).
U svakom slučaju, o toj inicijativi i “velikom odjeku”, Lavrov je ‘ladno odgovorio: “Nisam to čuo”.
I tako, bez naročitog čuda, još jedna bajka se rasprhnula. Čak, nije bilo ni nekog naročitog odjeka. Ali iz intervjua je prodato ono o izdaji Rusije i prekršenim obećanjima. Pa, ko se primi…
Serjoža & Voždovački klan: Dalju organizaciju boravka Sergeja Lavrova u Beogradu preuzeo je Aleksandar Vulin, čovjek koji je prešao dug i trnovit put od dugokosog ljevičara do ministra upletenog u sumnjive poslovne ugovore, koji je uz put postao i branilac desničarskih uvjerenja. U svakom slučaju, trebalo je da sa Lavrovim položi vijence na groblje Oslobodilaca Beograda u Drugom svjetskom ratu.
O tome, kakve veze imaju srpski desničari sa Oslobodiocima Beograda iz Drugog svjetskog rata, vjerovatno bi trebalo potraživati u sferi neke još neispričane bajke, sa obaveznom istorijskom revizijom, tako karakterističnom za to podneblje.
Svejedno, organizacija događaja je sprovedena. A prvi čovjek ruske diplomatije našao se u društvu pripadnika srpske krajnje desničarske organizacije Zavetnici. A i Nemanje Ristića, za kojeg se u Srbiji smatra da je već sa 20 godina bio istaknuti član Voždovačkog klana, kao i čovjeka koji je počinio ubistvo još 1994. godine, u razračunavanju sa pripadnicima Zvezdarskog klana. U svakom slučaju, nakon robije i novih hapšenja, Ristiću je određena obavezna mjera psihijatrijskog liječenja na klinici “Laza Lazarević”.
Naravno, pomenuta klinika nije ni blizu groblja Oslobodiocima Beograda, ali ko će to još da objašnjava organizatorima posjete, srpskim desničarima, a i njihovim ruskim prijateljima. Tek, bilo je osmjeha i zagrljaja, savršena slika. Čak, interesantno je i dopunjena šmrkanjem u maramicu jednog dotjeranog ruskog službenika. Jeste, onog što se malo povio pod teretom kijanja, sa šeširom i perom na obodu. Na zdravlje! Istina!
Doduše, na slici su zaista nedostajali Čvorovići. I Ilija i Đura.
Arhitektura bezbjednosti: Ipak, upravo zbog tih posljednjih događaja, valja se vratiti na prvobitno promovisanu “bajku” pripisanu crnogorskoj izvršnoj vlasti. Jeste, onoj što je “izdala Rusiju”.
Jer, kako je klupko počelo da se odmotava, a već pohapšeni akteri raspričali, u cijelu priču je reaktivirana “arhitektura bezbjednosti” od strane “nekih opozicionih partija u balkanskim zemljama” kako je to već divno formulisala gore pomenuta Ljubinka.
Ipak, istina je da je autor formulacije “arhitektura bezbjednosti” zapravo grčki premijer Cipras, koji suočen sa gubitkom evropske podrške spas potražuje u približavanju Rusiji. “Neke opozicione partije u balkanskim zemljama” samo su, svojevremeno, smatrali da je to zgodno i preuzele tu ideju. Za njihovu stvar, svakako. I sada, samo gledaju da je što bolje prodaju. A da sve ono što je do tada bilo, ipak, ostane u “bajci”. Pa, zvalo se to podrška kriminalnoj grupi sa ciljem izvođenja terorističkih napada ili samo rad na destabilizaciji jedne države, sasvim svejedno.
E pa, teže malo. Jer, na fotografiji Sergeja Lavrova sa Zavetnicima, jedna stvar je savršeno jasna.
Ništa od bajke.
Željko VUKMIROVIĆ
