Novinarka i voditeljka na televiziji Pink M, Milica Delibašić, rođena je 5. septembra 1991. u Nikšiću. U rodnom gradu je završila osnovnu školu, a potom i Gimnaziju „Stojan Cerović“.
- Zbog ljubavi prema pisanju i čitanju, planirala sam da upišem književnost, ali sam zbog dinamike izabarala novinarstvo, koje sam specijalizirala na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. I u tome, vjerujem, nijesam pogriješila - otkriva Milica našim čitaocima i dodaje:
- Moj izbor se mogao naslutiti još u osnovnoj školi, kada sam željela da pokrenem svoj časopis i pripremala sam teme i tekstove. Još ako dodamo radoznalost, komunikativnost i to da me ne drži mjesto, jasno je da nijesam mogla završiti u kancelariji sa radnim vremenom od 9 do 17h.
Tokom studija Milica je kratko praksu odrađivala na televiziji Prva i Radiju CG. Kao pripravnica je došla u Televiziju Vijesti. Tamo je dočekala Dragana Maljević, tadašnja urednica informative, od koje je, kako priznaje, mnogo naučila.
- U tom momentu sam završila na pravom mjestu. Imala sam sreću da od starta učim od ozbiljnih urednika, ali i kolega novinara. Posljednje dvije godine dio sam sjajnog kolektiva najgledanije televizije u CG , Pink M-a, gdje radim kao novinar i voditelj InfoMontea i Regionalnog dnevnika, koji se emituje na kanalu Pink 3.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ljudi kojih više nema, naročito tetka i sve u vezi sa njom. Igre od zraka do mraka u Kličevu kod babe i djeda, taj nedostatak obaveza i osjećaj zaštićenosti.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Svjesnija sam sebe, ali i drugih. Volim što uglavnom ostvarujem ono što zamislim. Sloboda i nezavisnost.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uglavnom sam ono što volim i što umijem da radim povezala kroz novinarstvo. Probala bih glumu, jer mislim da za to imam žicu, ali i za ples koji sam dugo i trenirala. Vjerujem da ću kad-tad dokazati da sam talenat za kulinarstvo naslijedila od majke, ali zato za dijete dugogodišnjeg sportiste - lopta mi mnogo loše stoji.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Neodlučnost i nerviranje oko gluposti.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad su to što jesu, folirante odmah osjetim. Cijenim iskrenost, pravdoljubivost, odanost, odgovornost, ljubaznost i kulturu, pozitivan duh i dobru energiju. Volim one sa kojima mogu beskonačno da razgovaram, ali i da ćutim, a da mi ne dosadi. U suprotnom, bježim.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naslov uvijek ostavljam za kraj, a tek sam na prvim stranicama biografije. U međuvremenu će i glumac iskočiti, a ako ga pak ne nađem, jedna od moje tri sestre će ga rado zamijeniti.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Mnogo sam ja komplikovana za pet riječi. Ako bih i uspjela to, ništa mu ne bih rekla. Moraćemo se sresti.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ona za koju nema određenog recepta. Kakav kuvar i začini, takvo i jelo. Sigurno je jedino da je svježe.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Koju god da da, dobro će mi doci.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekom flegmatičnom osobom, koja npr. živi u Brižu.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom sam, ako ne radim, u Nikšiću uglavnom. Ručak sa porodicom, kafa sa drugaricom, pakujem se da idem za Podgoricu i uglavnom završavam u bioskopu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam jednu omiljenu pjesmu, čak ni jedan omiljeni pravac. Baš svašta volim da slušam. Ovih dana najviše LP - „Lost on you“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Scent of a woman“ i „The Bucket list“ su mi uvijek u vrhu filmske liste, a posljednji snažan utisak je „Perfetti Sconosciuti“. Posljednja predstava koja mi se dopala je „Persone non grate“, mada nijesam pogledala najnovije. Knjige redovno kupujem i ređam pored kreveta, ali ne stižem da čitam kao ranije. Dobila sam „Crvenokosu“ od Orhana Pamuka i evo nju privodim kraju.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Često putujem i toga se ne odričem. Ne postoji mjesto na svijetu koje ne bih voljela da obiđem. Želja mi je Kuba, Japan, Novi Zeland, Fidži...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, ali sve mogu da istrpim ako će me odvesti do željene destinacije.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Jedva sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dobrom raspoloženju i uspjehu ljudi koje volim, danu bez pritiska, osmijehu moje majke, svakom jelu koje spremi, očevom jutarnjem pozivu i sugestijama, dugim i zanimljivim razgovorima, okupljanju društva, Nikšiću i dobrom provodu, jutarnjoj kafi i mom strpljivom slušaocu - mlađoj sestri Jovani, slobodnom danu, putovanju, sestrični Miljani, šopingu, poklonu, zagrljaju na kraju dana...
Da li za nečim žalite?
- Trudim se da ne žalim.
Bez čega ne možete?
- Porodice, ljubavi i pažnje.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinjavam se često, iz kurtoazije, nemam problem sa tim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje i da pošalje još koju dok ja okupim svoje ljude.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Baš ne znam što bih izdvojila... Ustvari mi mnogo toga teško pada :-)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provjerila bih to prvo dobro, a ako je već tako, uradila sve ono za što prije nijesam imala hrabrosti.
Kako biste voljeli da umrete?
- Je li bilo kakvo optimističnije pitanje za kraj? :-) U snu, srećna, voljena i mirne glave.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ako ti jave: umro sam,
ne veruj.
To ne umem.“
Priredila: A.POPOVIĆ
