Piše: Blažo SREDANOVIĆ
Samo 19 odsto građana vjeruje Vladi. Senatori i kongresmeni ne komuniciraju jedni s drugim, već drže propagandne govore, što se pretvara u permanentnu izbornu kampanju. Na sjednicama je često prisutno samo nekoliko njih koji govore, a niko ko sluša.
Američki politički sistem: Čitava politička infrastruktura u Americi građena je oko dvopartijskog sistema. A san svake od njih je da ona druga nestane! Približno, trećina republikanaca u Kongresu odbija da upravlja i bilo šta da preduzima, sem da svim silama ospore predsjednika Obamu da nesto konstruktivno radi.
Kad bi Obama izmislio lijek za rak - kaže jedan komentator - oni bi zabranili njegovu proizvodnju! Godinama traju iste debate o emigraciji, a ništa se ne rješava. Najavljuje se pojednostavljenje poreskog sistema, a obračunavanje poreza iz godine u godinu sve je komplikovanije.
Neko je imao strpljenja da broji, pa je našao da Tolstojev “Rat i mir” ima 560.000 riječi, a američke poreske regulative federalne Vlade 3,7 miliona! U takvom galimatijasu brojeva milijarder Tramp, novoizabrani predsjednik, mogao je da prikaže gubitke u biznisu od 916 miliona dolara i time izbjegne plaćanje jednog centa poreza za dvadeset godina!
Glasam od 1968. godine na američkim izborima: Od 1968. godine, od kada redovno glasam na američkimizborima za predsjednika, ovo je bila daleko najprljavija kampanja, puna nepojmljivih optužbi, uvreda i zlobe. Nivo polemike i ponašanja dotakao je civilizacijsko dno, što asocira na Drajzerov roman “Američka tragedija”, poznato književno dijelo o korupciji i destrukciji ličnosti u desperatnoj želji za uspjehom i dubokoj optužbi građanskih vrijednosti američkog društva. Glasao sam za Hilari Klinton, jer ona, po mojem dubokom ubjeđenju, neuporedivo bolje od Trampa poznaje današnji svijet dramatičnih promjena, masovnih migracija, tehnoloških inovacija i egzistencijalne međuzavisnosti nacija, a posebno kakva u takvom svijetu treba da bude uloga Amerike.
Imalo bi se i njoj što-šta prigovoriti, ali od dva do sada najnepopularnija kandidata za predsjednika, ona je bila manje zlo. Hilari je jedna od rijetkih Amerikanki koja je odlučno zakoračila u sferu kojom dominiraju muškarci i koji na nju gladaju kao uljeza. Ona razdražuje njihovu dugotrajnu nelagodnost prisustvom žene koja ima veliku moć i značajan uticaj izvan privatne sfere braka i familije. Mnogima je smetao njen naglašeni elitizam. Jedan moj prijatelj mi kaže: “Glasao sam za Hilari, ali sa zebnjom, jer se bojim ako pobijedi da će sa imperijalnih pozicija odmah početi kampanju za političku promociju svoje kćerke Selsi”
Tramp nije obavljao javnu funkciju: Donald Tramp se pojavio kao kandidat Republikanske partije, a da prije toga nije obavljao niti jednu javnu funkciju. Jedino je bio poznat kao graditelj oblakodera i zapaženih arhitektonskih zdanja i milijarder sa raskošnim načinom života.Mediji su njegovu kandidaturu prihvatili kao egzibicionizam i razmetanje jednog bogataša, kao vic ili šalu, što bi se kod nas reklo: i Novaka sporadi alaka!
Nezaježljivi apetit medija Tramp je hranio šokantnim izjavama, više kao provokator nego političar. Govorilo se: možda Tramp nije dobar za Ameriku, ali je sigurno dobar za NBC i ostale vodeće medije. Izjavljuje da bi mogao da ubije nekoga nasred Menhetna, a da time ne izgubi nijedan glas, sto je vjerovatno tačno, jer se pokazalo da veliki broj njegovih pristalica žive u “fact free bubble” i slijepo mu vjeruje. Spektakl i politika su se sjedinili kao nikad do sada, da ljudi ne razlikuju fakta od fikcije.
Tramp najavljuje da će u okviru svog programa podići 15 metara visok zid na granici sa Meksikom, kojeg ce platiti Meksikanci. Ako su Kinezi podigli zid koji je postao svjetsko čudo, zašto to ne može i Amerika?! Obećava svojim pristalicama da će rijesšti njihove problem boljom trgovinskom i ekonomskom politikom time što će raskinuti ugovore sa Kinom i Meksikom, koje otimaju poslove američkim radnicima. Deportovao bi jedanaest miliona nelegalnih emigranata i zabranio ulaz u Ameriku svim muslimanima. Ništa nema protiv da Japan i Južna Koreja dobiju svoje nuklearno oružje.
Sve njegove izjave bile su namjera da postane magnet za medije, koji su praktično prestali da pišu o bilo čemu drugom, što je išlo na štetu ostalih kandidata. Jednog po jednog, on je izbacivao iz stroja, kao odstrijeljene glinene golubove.
Borba protiv porodice Buš: Džeb Buš, brat bivšeg predsjednika Džordža Buša, važio je za glavnog kandidata i imao je podršku većine u Republikanskoj partiji. No, i njega je dostigla ista sudbina. Tramp je optužio Bušovu dinastiju da su upropastili Ameriku sa dva duga iscrpljujuća rata u Iraku i Avganistanu, sa desetine hiljada mrtvih i ranjenih američkih vojnika i na stotine milijardi uzaludno potrošenih dolara, što je teško negirati. Bivši predsjednik Buš je završio kao “cartoon cowboy” praveći haos na Srednjem istoku, čime je stvorio plodno tle na kojem je proklijala ideja kalifata i ISIL-a.
Sad Bušova dinastija, koja je neslavno završila, može sa zavišću da posmatra Trampa u predsjedničkoj stolici i da tajno priželjkuje da će i Trampa neko gađati cipelom, kao što se to desilo Bušu mlađem!
“Rečeno je da nikad ne treba potcijeniti čovjeka koji precjenjuje sebe. Medijima je konačno postalo jasno da je đavo odnio salu, pa su se dali na posao da dubinski ispituju Trampovu ličnost i njegovu prošlost. Konstatuju da je cinicni oportunista koji predstavlja kapitalizam degradiran i spušten na čistu sebičnost- kapitalizam koji nije ukroćen moralnim normama. Klinički narcis sa izuzetnim darom za dvoličnost i da svakog uvuče u vulgarni nivo konverzacije. Ponosno neobavješteni megalomanijiak, koji živi u svom alternativnom univerzu. Misli da je božji dar za žene, na koje nekontrolisano nasrće, uvijek spreman da ih drpa. Ima temperamenat Berluskonija, a Musolinijeve manire. Njegov heroj je Putin i impresioniran je kako ovaj bivši nkavedeovac upravlja Rusijom. Za agresiju na Ukrajinu konstatuje da je to samo Putinova refleksna geostrateska reakcija. A povjeriti Trampu Ameriku isto je što skupocjenu vazu iz Ming dinastije dati u ruke jednom gorili”, zaključuju komentatori.
No, sve je već bilo kasno. Ništa od svega toga nije prijenjalo za Trampa više nego voda na patkina leđa. Naprotiv, još je više razdraživalo njegove pristalice, koji su se u vrtlogu globalizacije, našli na marginama društva i to baš u državama kao Mičigen, Pensilvanija i Ohajo koje su, kao tas na vagi, bile presudne u odlučujućem odbrojavanju glasova.
Izbori kao spektakl: Ovaj spektakl je trajao više od godinu dana prezasićen trivijalnostima i hipokrizijom. Najskuplji ”reality show” koji je ikad prikazan, a pretpostavlja se da ga je u koninuitetu gledalo širom svijeta oko dvije milijarde ljudi!Poznati komentator Njujork tajmsa, Tom Fridman se pitao kako niko da sjeti da za TV prenos američkih izbora prodaje karte ostatku svijeta (“pay-per-view”), čime bi se mogao riješiti problem budžetskog deficita! Ako poslije tako dugog zabavljanja i patosa završimo đe smo počeli, a to je “gridlock” u Vašingtonu i nefunkcionalnaVlada, onda to neće biti samo emotivno depresivno, vec istinsko nazadovanje nacije u cjelini- kaže Fridman.
Hilari je smatrala da su joj u tim “swing states” glasovi osigurani, bazirajući se na procentima koliko je na prethodnim izborima glasalo u tim državama za Obamu. Zato se više bavila ubjeđivanjem iznoseći svoje uspjehe iz dugogodisšje političke karijere i prikupljajući što više para za troškove kampanje. Probleme miliona ovih zapostavljenih građana, demokrate nijiesu na vrijeme zapazili. A rečeno je da kamen na dnu rijeke- određuje izgled vode na površini.
Najagresivnije pristalice Trampa nijesu bili najsiromašniji slojevi, već generacijama zapostavljeni, koji su se navikli na svoju zlu sudbinu i za koje je odlazak na spavenje sa punim stomakom vrhunski događaj, nego većinom oni sa nižim obrazovanjem, koji su već bili dostgli pristojan standard, što su, zbog globalizacije i tehnološkog napretka izgubili gotovo sve preko noći. Kod nas se to lijepo kaže: “Ne dao ti Bog da imas, pa da nemas”
Oni su postali “zapaljivi materijal”, desperadosi čiji je revolt prešao u bijes i paranoju. Tramp im je poslužio kao Molotovljev koktel- kako kaže jedan komentator- da ga u bijesu kao osvetu bace na estabilišment.
Tako se desila slučajna podudarnost dva suprotna svijeta. Milijardera Trampa, koji je u svojoj biznis karijeri, kako navode neki komentatori, samo gledao da iskoristi ili prevari one koji su radili ili sarađivali sa njim i radnika koji su u njemu vidjeli svojeg mentora i osvetnika. Oni su se emotivno identifikovali sa Trampom, koji je uspio da ih ubijedi da je on u svemu isti kao oni, samo sa dosta para! Njegova pobjeda predstavlja triumf američkog individualizma.
Drugo veliko iznenađenje nedavnih izbora bio je Berni Sanders. Dugo je bio veoma jaki konkurent Hilari Klinton, ali liderstvo Demokratske partije nije bilo uz njega, što je ojačalo desno orijentisan populizam. Sanders je bio mnogo “čistiji” kandidat, jer je Hilari bila opterećena nizom grešaka u prošlosti, zbog kojih je postojala mogućnost da bude čak i krivično gonjena. On je jasno i ubjedjivo iznio u svojoj “političkoj revoluciji”, kako ju je nazvao, sve što je loše u Americi. Provalija između elite i ostalih, konačno je postala očigledna i dominira nacionalnom politikom.
Sanders smatra da globalizacija, tehnološki napredak i porast produktivnosti mora koristiti svima, a ne samo eliti. Traži besplatno obrazovanje za sve građane, minimalnu satnicu od 15 dolara i zdravstveno osiguranje za sve. Zabranio bi komercijalnim bankama da se bave investicijama i špekulacijama na berzi, a problem globalnog zagrijavanja smatra gorućim pitanjem za čovječanstvo.
Mnogi se političari slažu sa njegovim idejama, ali se pitaju kako to realizovati kroz američke političke i ekonomske strukture, jer se milijarderi ne odriču lako svojih privilegija, pa su neki ironično predlagali da Sanders upuca svakog trećeg čovjeka na Vol stritu i problem će biti riješen!
Mnogi se našli na marginama: Zbog nevjerovatne akceleracije u tehnološkim promjenama, što potresa ustaljene socijalne, ekonomske i političke norme, život se protumbao, pa su se mnogi odjednom našli na marginama. Uz to prelaz između generacija se dešava u sve kraćim intervalima, vrijeme prilagođavanja je sve kraće, a time i nerazumijevanje koje uslovljava konflikt- raste.To je gotovo svuda u svijetu, ali je u Americi najviše izraženo.Sve je ovo pogodilo u nerv mlađu obrazovanu generaciju, što je preraslo u spontanu solidarnost sa Sandersom. On već pravi planove da preuzme kontrolu nad Demokratskom strankom.
U mnogim drzavama Amerike, širi se pokret za promjenu izbornog sistema u Ustavu, što ima malo šansi za uspjeh. Dovoljno je napomenuti da je Amerika jedina država koja još nije usvojila decimalni sistem mjera - pored Burme i Liberije - mada za to nije potrebno mijenjati Ustav.
Guverneri svih 50 država biraju se sistemom: jedna osoba jedan glas. Međutim, predsjednika bira “electoral college”, slično izboru Pape u Katoličkoj crkvi, što je suštinski delegatski sistem, koji se bazira na broju kongresmena i senatora iz svake države. No, kako sve države, pa i najmanje, imaju po dva senatora to dovodi do situacije da, na primjer, jedan glas u državi Vajoming je vredniji za izbor predsjednika od tri glasa u Kaliforniji, a istovremeno u Vajomingu plaćaju značajno manji porez federalnoj Vladi?!
Što god jedna savezna država ima više stanovnika, njen uticaj na izbore za predsjednika je manji. Pravila za izbor elektora određuje svaka država posebno, a u nekim slučajevima političke partije imaju odlučujuću ulogu. Pored toga, često se manipuliše sa graničnim linijama među pojedinim opštinama i reonima (“gerrymandering”) čime se onemogućava određenim slojevima građana da dođu do većine i izaberu svog elektora, jer im je glasačko tijelo razbijeno.
Tramp nije teoretski dobio izvore, jer je Hilari imala blizu tri miliona glasova više od njega, ali je dobio većinu elektora. No, kada se ima u vidu da u Americi blizu 50 odsto građana koji imaju pravo, ali ne glasaju, dolazi se do apsurda da predsjednika može izabrati manje od jedne četvrtine ukupnog glačačkog tijela! Ne čudi onda da su se po univerzitetima pojavile majice sa natpisom “Democracy is a good idea-America should try it”!
Razmetanje demokratijom: Ponekad pomislim da se Amerika suviše razmeće svojom demokratijom, koja ima brojne manjkavosti, kao sto smo mi nekada u bivšoj nam zajedničkoj državi sa Radničkim savjetima bili dosadili svijetu!
Tramp je najavio nastavak trke u naoružanju u kojem će Amerika pod njegovim vođstvom prestići sve ostale. Često se naglašava da je veličina Amerike u postojanju korektivnog mehanizma u njenom sistemu vladavine, kojim ispravlja svoje greške. Međutim, sa mogućnošću uništenja planete nuklearnim ratom, ili ekološkom katastrofom to je danas teško prihvatiti kao vrlinu, jer drama koju svijet danas živi neće imati drugi čin!
Bizmark je govorio da se malo zna koliko u diplomatiji i politici ima šarlatanstva. Toliko se danas politika profanisala da je Galup u istraživanju pronađao da bi mnoge majke bile radosne da im se sin kandiduje za predsjednika, ali pod uslovom da u procesu ne postane političar!
Novinarstvo u krizi: Možda bi danas Bizmark isto mislio i o novinarstvu, koje je danas u krizi. Naglašava se da mediji treba da budu slobodni, ali i funkcionalni. To nije kao privatni biznis orijentisan samo na profit, već ima društvenu namjenu, kao i prosvjeta. Da služi za efektivnu komunikaciju između demokratskih institucija i građana. Komercijalno orijentisan žurnalizam nije kompaktibilan sa istinskom demokratijom. Nikada ranije čovjecanstvo nije imalo tako savršena tehnološka sredstva za komuniciranje. Međutim, u ovoj internet eri, teže nego ikada je doći do istine, koja se gubi u zasićenom bombardovanju javnosti 24 sata dnevno najordinarnijim glupostima, lažima i vulgarnostima Mnogi mediji ne informišu, već jedino “podbadaju” i podstrekuju konflikte. Pretvorili su se od neutralnih medijatora u vatrene navijače i učesnike. Jedan humorista je konstatovao: “If you don`t read media you are not informed, if you read you are miss informed’!
Amerikanci ne znaju šta se dešava u svijetu: Većina Amerikanaca nema blage veze šta se dešava u svijetu. Posebno malo znaju o Evropi od koje je naslijeđeno praktično sve što se zove civilizacijom. Postavlja se pitanje da li demokratija može da uspješno funkcioniše, ako je izborno tijelo politički nepismeno, a građani neznaveni o svijetu čiju sudbinu odlučuju svojim glasom. Predlaže se veća pomoć države medijima, kao što je to bilo u vrijeme Džefersona. Daleko najkvalitetnije programe danas u Americi imaju nekomercijalizovani mediji, koje zajedno finansiraju država i građani dobrovoljnim doprinosima.
Tramp je optužio medije da su korumpirani i mnogima će uskratiti parvo na komunikaciju sa Bijelom kućom. A to su baš njegovi najžešći kritičari. Koristi “Twitter” da informiše građane, što je prokomentarisano kao njegovom željom da bude jedini posmatrač svog vlastitog performansa i da ubijedi ljude da pametnije i jasnije govori nego sto misli!
Jedinstveno je u američkoj istoriji da njen predsjednik bude milijarder sa biznisom u više od 20 država širom svijeta! Sa biznisom u kojem postoje ozbiljne sumnje o pranju novca. To može stvoriti kontroverzno sučeljavanje i konflikt interesa, o čemu se već oštro raspravlja u Kongresu. Šta ce biti prioritet: upravljanje državom ili uspjeh njegove kompanije? Ako se to potpuno jasno ne odvoji onda bi se, prema jednoj karikaturi, Bijela kuću mogla nazvati: “Trump White House Resort and Casino”,
Projekat zida na granici sa Meksikom: Sumnja se da će se zid na granici sa Meksikom, koja je duga više od tri hiljade kilometara, ikada podići, kako je to Tramp najavio, a isto tako ni deportovanje 11 miliona ilegalnih emigranata. Ima među njima kriminalaca i švercera drogama, ali je ogromna vecina Meksikanaca vrijedna i radna i bez njih se ne može zamisliti ekonomija Kalifornije i susjednih država sve do Teksasa.Oni kažu mi ne prelazimo granicu, već se granica pomjera, što je poznato iz istorije tog dijela Amerike. Čak i mnogi političari tajno zapošljavaju njih na kućnim poslovima, da ne bi plaćali penzioni fond i osiguranje. Kad bi država htjela da ukine nelegalne radnike dovoljno bi bilo da kazni svakog biznismena koji ih zapošljava, a ne da podiže zid. Globalizacija i zidovi ne idu zajedno. Ali tako nešto, naravno, Kongres nece izglasati!
Tramp smatra da čitav svijet pljačka Ameriku, a od globalizacije baš je Amerika imala najviše benefita. Priprema trgovinske barijere protiv Kine, a 67 odsto Amerikanaca radije kupuje kineske proizvode, jer su mnogo jeftiniji od američkih.
I Tramp je koristio kineski čelik za svoje oblakodere. Kina je ekonomski džin i smatra se uzaludnim Trampovo očekivanje da ce Xi Jinping postati drugi Gorbačov, dok je Rusiju i njenu ekonomiju jedan komentator nazvao: Pumpna stanica sa nuklearnim naoruzanjem!
Gradonačelnici Njujorka i Los Anđelesa već su izjavili da neće slijediti politiku Trampa kad su u pitanju emigracija, ekologija i trgovina. Gradonačelnici pragmatično i na svoj način rješavaju mnogobrojne svakodnevne probleme građana, jer “ne postoji demokratski ili republikanski način kako da se popravi kanalizacija”! U knjizi “If Mayors Ruled the World” autor Benjamin Barber kaže”: U gradovima već živi više od polovine čovječanstva i taj se trend ubrzano nastavlja.
Gradovi, koji prerastaju u megalopolise, preuzimaju komandnu poziciju u globalnoj ekonomiji i primarni su izvori kulturnih, socijalnih, političkih i tehnoloških inovacija, koji uobličavaju našu planetu.
Osnovati svjetski parlament gradonačelnika: Potrebno je osnovati Svjetski parlament gradonačelnika za kolaboraciju gradova, koji imaju mnogo zajedničkog, dok države, kao autonomni entiteti, imaju različite ideološke i geopolitičke ciljeve, koji su izvori sukoba. Koncept internacionalnog poretka sa suverenim drzavama, usvojen Ugovorom u Vestfaliji prije gotovo 400 godina, postaje zastario i sve manje efikasan. Ono što se danas dešava unutar pojedinih država ne može se vise smatrati samo njihovom brigom-smatra ovaj autor.
Očekuje se da ce Tramp vrlo brzo razočarati svoje glasače, kojima je obećao da će im poslove i investicije van Amerike, vratiti u zemlju. Velike američke korporacije investirale su i gradili brojne fabrike u nerazvijene zemlje zbog visokih profita i jeftine radne snage. Međutim, sve većim korišćenjem robota, koji su jeftiniji i od najeftinije radne snage, brojne korporacije se baš zbog toga ponovo orijentišu na Ameriku, ali se povraćaj radnih mjesta neće desiti u značajnijoj mjeri. Roboti se u Americi već koriste čak i za pravljenje sendviča, a ne samo u industrijskoj proizvodnji, pa su ta radna mjesta otisla u nepovrat.
Mnogo toga je Tramp obećavao, pa se ne zna šta da mu se vjeruje? Onome što je pričao prije izbora, ili poslije. Onome što je kazao juče, ili što kaže danas. Sa toliko kontradikcija Orvel ispada naivan i bez imaginacije u poređenju sa njim.
Da li će Tramp završiti mandat do kraja: Ne bi bilo veliko iznenađenje ako Tramp ne uspije da svoj četvorogodišnji mandat završi do kraja. Suviše je antagonizma i nesigurnosti stvorio širom svijeta, a u Americi je još postao i predmet ismijavanja i prije nego što je zvanično postao predsjednik. Svojim ponašanjem i čestim uvredama postao je veoma nepopularan među većinom intelektualaca i umjetnika, posebno u Holivudu.
Kakva će reakcija biti kad Tramp preuzme vlast sa svojim saradnicima i počne donositi važne drzavničke odluke stvar je nagađanja. Vlada mišljenje da je Bijela kuća mjesto otrežnjenja, đe je predsjednik, kad osjeti gravitacionu težinu i odgovornost svog položaja postaje oprezniji i mijenja svoje poglede. Kad je velemajstor Robert Fišer oborio sovjetsku šahovsku imperiju i uspeo se na šahovski Olimp, odjednom je prestao da igra iz straha da ne izgubi.
Da li Tramp odbija i ignoriše fakta, jer se osjeća nesigurnim, ili želi da prigrabi što više moći na račun drugih teško je reći. Njegovo “flertovanje” sa Putinom ozbiljno zabrinjava ne samo američke saveznike, već i dobar dio republikanskih senatora i kongresmena.
Poznati komentator Njujork tajmsa i veliki kritičar Trampa, Nikola Kristof kaže: “Ako iz svega ovoga što nam se dešava nešto dobro i uspješno završi, priznaću da sam halucinirao čitavo ovo vrijeme dok sam pratio događaje i pisao o njima!”
