Bas gitarista popularne muzičke grupe „Neon“, Batrić Krvavac, rođen je 23. jula 1985. godine u Pljevljima.
Osnovnu školu je završio dijelom u rodnom gradu, dok je posljednja tri razreda finiširao u Podgorici. Potom upisuje i sa uspjehom završava Gimnaziju „Slobodan Škerović“. Student je na Fakultetu za menadžment i našim čitaocima priznaje da već godinama „vuče“ par finalnih ispita.
Batrić je dugo vremena bio neko ko je pratio prve korake mnogih muzičkih zvijezda sa ovih prostora, kao dio „Euro Unit“ tima, a danas je ponosni član „Bild Studio“ porodice.
Prvi susret sa bas gitarom imao je prije 12-13 godina, a druženje se tim instrumentom mu je pružilo šansu da se upozna i da sarađuje sa mnogim vrhunskim muzičarima, a najčešće ste ga ipak mogli vidjeti u društvu sa Petrom Lazovićem, Markom Vukčevićem i Ilijom Pejovićem, koji zajedno čine grupu „Neon“.
Batrić povremeno nastupa i sa sastavom „Jents“, a slušali smo ga i kao šestog člana prošlogodišnjeg crnogorskog predstavnika na Eurosongu, benda „Highway“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Česti odlasci na selo, učitelj i škola. Takođe mi nedostaje lakoća penjanja na trešnju.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što djeca prijatelja sada imaju svog čika Baća :-)
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao dijete sam volio matematiku, ali se negdje u ranom pubertetu ta ljubav prekinula. Čak su me druga djeca u školi zvala „matematičar“.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nerijetko kažem za sebe da sam lijen. Uglavnom tražim najlakši način kako da riješim nešto (što ne mora obavezno biti loša osobina), pa se često desi da ne izvučem maksimum. Takođe sam i zlopamtilo (teško se naljutim, ali se još teže razljutim).
Što najviše cijenite kod drugih?
- Volim ljude koji su otvoreni i direktni, koji nemaju problem da ti saopšte nešto bez obzira na to da li ti se to sviđa, ili ne.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Recimo da „Inače?“ ne bi bio loš naslov, a film bi bio „stop-motion“ animacija u stilu Adama Eliota. Batriću od plastelina glas bi davao Goran Vujović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Sad ću ti nešto reći.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Probirljiv sam kad je hrana u pitanju. Da sam ja hrana vjerovatno bi to bila kriška domaćeg hljeba i komad dobrog sira.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Jako mi se dopala verzija Kviksilvera iz „Days of future past“ i „Apocalypse“.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nedavno sam gledao jedan dokumentarac o plemenima koja su izolovana od civilizacije. Zamjenio bi se sa pripadnikom nekog od tih plemena.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Prijatelji su odavno navikli da sam nedjeljom van dometa. Taj dan najčešće provodim u izolaciji, uz neki film, knjigu ili video igru.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Često mijenjam plejlistu i volim da eksperimentišem sa muzikom. Recimo da bih Zapin album „Joe's garage“ preporučio svakome.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ je knjiga kojoj se uvijek vraćam i koja me svakog puta iznova oduševljava.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Nekoliko zemalja se nalazi na listi želja. Izdvojio bih Island, Novi Zeland i recimo Sent Kits i Nevis.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kombi koji saobraća na liniji 32. između Podgorice i Danilovgrada, naročito onaj koji kreće oko 20:00.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Postoji jedan krug bližih ljudi kojima kažem dosta toga, ali teško da baš sve ispričam nekome. Anni kažem skoro sve (98,33 posto).
Čemu se uvijek obradujete?
- Definitivno me najviše raduje vrijeme koje povedem u krugu porodice i prijatelja, prepričavajući dogodovštine. Takođe volim da upoznajem interesantne ljude i imam sreću da su takve situacije česte.
Da li za nečim žalite?
- Žalim zbog toga što ne stižem da posvetim dovoljno vremena svim ljudima do kojih mi je stalo.
Bez čega ne možete?
- Imam običaj da kažem da ne postoji nešto bez čega se ne može (ne uzimajući u obzir osnovne namirnice), ali da su prijatelji ti koji život čine kvalitetnijim i ljepšim.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne prođe sedmica da se ne izvinim zbog nečega. Najčešće se izvinim zbog nekog ciničnog komentara ili šale koja je pograšno shvaćena.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ne bih bio previše kreativan kad su želje u pitanju. Sreća i zdravlje za sve najbliže, jeftinija struja i brži internet. Klasika. Možda bih dodao i želju da se organizuje borba izmrđu braće Kličko na Stadionu malih sportova. E to bi bio spektakl :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nekoliko puta mi se desilo da sam primoran da radim stvari za koje znam da ne koriste nikome.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Zatvorio bih se u sobu i plakao. Šalim se. Potrudio bi se da moj odlazak bude što neosjetniji.
Kako biste voljeli da umrete?
- Sa osmijehom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Volio bih da me se ljudi sjećaju kroz anegdote. A izbjegao bih klasični spomenik i epitaf. Najbliže tome je jedna rečenica kojom me je Miraš opisao: „Njega možeš da voliš il' da ga ne mo'š smislit', nema između“.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Darko Jovanović, Aleksandar Jaredić, Privatna arhiva
