Crnogorski pop-rok pjevač, Stevan Faddy, rođen je 2. septembra 1986. godine u Kotoru, dok kako priznaje, korijene vuče čak iz daleke Škotske.
Sklonost prema muzici pokazuje već u najranijoj mladosti, a medijsku pažnju, kao i pažnju publike privukao je 2003. godine pobjedom u televizijskom serijalu „Intro karaoke“, nakon čega se samo ređaju njegovi uspjesi.
Prvi u nizu jeste osvajanje Srebrne sirene na „Večeri novih zvijezda“ hercegnovskog festivala Sunčane skale, sa pjesmom „Posljednja obala“. Na Montefonu 2003. godine Stevan je proglašen za muzičko otkriće godine.
Sa baladom „Utjeha“ 2005. godine osvojio je drugo mjesto na Monteviziji, kao i četvrto na Evropesmi-Europjesmi. Iste godine na Sunčanim skalama otpjevao je svoju pjesmu „Molit' ću anđele“, i osvojio šesto mjesto.
2007. godine pobijedio je na Montenegrosongu sa pjesmom „Ajde kroči“, i time postao prvi predstavnik nezavisne Crne Gore na muzičkom Evrovizijskom takmičenju.
Nakon toga, Stevan se određeni niz godina povlači iz javnog života, iz privatnih razloga.
Na muzičku scenu Crne Gore vraća se 2015. godine, i potom odmah objavljuje svoju autorsku kompoziciju „Kćeri sivih oblaka“, koju je kako kaže odlučio da izda kada je saznao da će dobiti kćerku.
Stevan se ponovo aktivno bavi muzikom, gostuje širom Crne Gore, i kako kaže jako malo vremena ima za odmor. Živi i radi u Podgorici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iskren da budem za djetinjstvo i period odrastanja vežu me samo lijepe uspomene. Kada pogledam djetinjstvo djece u 2016. godini, i moje početkom '90-tih, mogu reći da mi nedostaje mnogo toga. Kao, na primjer, ono bezbrižno igranje u ulici do 21h, nakon čega bi svi išli doma, sviranje gitare sa društvom. Mnogo se sporije i ljepše živjelo tada, ljudi su imali više vremena jedni za druge, i sitnice su bile dovoljne za sreću.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kod svog odrastanja preko djetinjstva, puberteta, momačkih dana, zapravo svega onoga kroz što čovjek od rođenja mora da prođe, mogao bih nabrajati mnogo stvari. Ali, ono što najviše volim od svih perioda svog života, jeste zapravo ono što sam sada - profesionalno izgrađena ličnost, mudrija i smirenija osoba, i što je najvažnije od svega - otac jedne male princeze - to je moja najvrjednija titula.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Što se tiče talenata, još odmalena sam pokazivao ljubav i sklonost prema umjetnosti. Muzika je naravno prevladala, ali ako bih u sebi tražio skriveni talenat koji nije došao do izražaja, svakako je to gluma. I iskren da budem, volio bih da mi se u životu pruži šansa da stanem na daske koje život znače.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najgora osobina... Znate kako, nema drveta bez grana, ni čovjeka bez mana. Svojom lošom osobinom u nekim momentima smatram svoj perfekcionizam. Nekada se toliko zadubim u detalje, da u svom tom kritičkom posmatranju na stvari oko sebe, ili u mom poslu, pronađem milion mana, koje zapravo jedino ja vidim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim one najvažnije ljudske osobine, a to su: poštenje, iskrenost i ljubaznost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja filmska biografija zvala bi se „Knjiga s bezbroj poglavlja“, baš kao i kompozicija koju sam napisao i koja čeka „svoj trenutak“ da ugleda svjetlost dana. A ko bi mogao da odglumi tu ulogu, vjerujte da ne bih znao. Biti u mojoj koži, pa makar i kroz glumu, nije nimalo lako. Te bi to, vjerovatno, morala biti osoba sličnih karakternih osobina kao što su moje.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- U pet riječi da opišem sebe, pa ovako: uporan, odgovoran, tvrdoglav, drugačiji i svoj.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hahahaha...da sam hrana svrstao bih sebe među najkvalitetnija jela, i voće, kao na primjer: sarma, limun, grejpfrut, kivi.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć super-junaka, vjerujte nikada me nijesu impresionirali, čak ni u djetinjstvu. Ali, ako bih tražio super-junaka među nama ljudima, ne izmišljenog, komercijalnog lika, svakako bi to bile moja majka i baka - super-žene, žene junaci, na koje se ugledam i od njih učim svakog dana.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Na jedan dan bih se zamijenio sa Betovenom. Često sam primao komplimente kako karakterno podsjećam na njega. Tom zamjenom ličnosti vidio bih da li je stvarno tako.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedelja, kao moj lično odabran neradni dan, posvećen je mojoj kćerkici. To je naš dan za druženje i uživanje. Vjerujte, nikada nijesam volio nedjelju, jer je usporena i dosadna. Ranije bih dane i noći provodio u studiju, te često nijesam znao ni koji je dan u nedjelji. Ali, od kako sam dobio Ellenu trudim se da to promijenim, vrijeme raspoređujem tako da sve poslovne obaveze završim u roku, ali svakako i da imam vrijeme posvećeno porodici.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Mislim da je dovoljno da navedem omiljenog izvođača, kralja pop-muzike, velikog čovjeka i humanistu, a to je Majkl Džekson... Omiljenu pjesmu zaista je teško odabrati.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Da ste me pitali koja kompozicija je na mene ostavila najsnažniji utisak imao bih odgovor, jer zbog prirode posla kojim se bavim zaista nemam vremena da se posvetim knjigama, komadima u pozorištu, ili filmovima. I kada bih našao vremena, toliko sam umoran od svih mogućih projekata koji se lagano "krčkaju", da mi ne ostaje vremena za porodicu, a kamoli knjigu, ili film. Nakon napornog dana, jedino što mi treba je san.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Iskreno da vam kažem, volio bih da otputujem na Karibe, sjedim na nekoj prostranoj plaži u tišini, koju remeti samo cvrkut ptica, i uz zapaljenu cigaretu pijem neki njihov native dobar čaj.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Možda će zvučati čudno, ali najmanje volim - auto.
DA TI KAŽEM
Kome sve ispričate?
- Sve što mi se dešava, i dobro i loše, ili pak treba da se desi, uvijek podijelim samo sa tri žene - mojom majkom, bakom i suprugom.
Čemu se uvijek obradujete?
- Da ste mi ovo pitanje postavili prije par godina, sigurno bi i odgovor bio drugačiji, ali sada ono što me uvijek obraduje jeste - osmijeh i zagrljaj moje kćerke.
Da li za nečim žalite?
- Sve što sam radio u životu, radio sam svjesno, i vjerujte sve bih ponovio kada bih znao da će me na kraju tog dijela puta sačekati sve što sada imam. Te stoga odgovor je jasan, ne žalim ni zbog čega što sam uradio u životu.
Bez čega ne možete?
- Dva najvažnija segmenta u mom životu, bez kojih ne bih mogao zamisliti svoj život su, na prvom mjestu - moja kćerka i muzika. One su prosto činioci moje ličnosti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ja sam zaista lijepo vaspitan, te mi stoga nije teško reći „izvini“. Čak i konobaru prije nego nešto zatražim izvinim se i zamolim. Kada bismo svi češće koristili riječi „izvini“ i „hvala“, ne bi bilo toliko zajedljivosti i bijesa među ljudima.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ako bi postojala zlatna ribica koja ispunjava želje, zaista joj ništa ne bih tražio. Moje su želje ispunjene - uspješan sam u svom poslu, imam divnu kćerku i suprugu, i zdravlje prije svega.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Za mene ne postoji najteže, stojički se nosim sa svim situacijama koje život stavi ispred mene.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Posljednje mjesece života proveo bih sa porodicom. Uz svoju kćerku i suprugu.
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da umrem u dubokoj starosti, okružen djecom i unučićima. Negdje u toplom krevetu, u dubokom snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vjerujem da će oni koji ostanu nakon mene znati što treba napisati.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva; I. Maraš; Andrija Kasom
