Portparolka „TO Podgorica“, Ana Jovanović, rođena je kao Ana Kostić, u martu 1987. godine, u Podgorici. Po struci je ekonomista. Prvo je u rodnom gradu uspješno završila srednju ekonomsku školu „Mirko Vešović“, da bi potom diplomirala na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
- Od osamnaeste godine radila sam brojne honorarne poslove, uglavnom povezane sa poslovima promocije, reklame, propagande, što je u krajnjem doprinijelo da nakon svršenih studija lakše nađem svoje mjesto na tržištu rada. Želja za daljim napredovanjem i usavršavanjem poslovnih vještina uvijek su bili moji razlozi promjene posla. Kao značajno radno iskustvo istakla bih tri godine rada u jednoj privatnoj kompaniji na poziciji marketing menadžera - otkriva Ana našim čitaocima.
Napredak na ličnom i profesionalnom planu kako priznaje ostvarila je, a uz to i stekla značajno iskustvo - u Ministarstvu održivog razvoja i turizma - i to u odjeljenju za komunikacije i PR, gdje je radila skoro tri godine, što je umnogome odredilo njen dalji profesionalni put.
Od marta 2016. godine Ana je dio tima Turističke organizacije Podgorica.
- Smatram da se sve promjene, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu, dešavaju uvijek s nekim razlogom i u pravo vrijeme, iako nam često na početku sve ne izgleda tako, što je bilo i u mom slučaju. Novo radno okruženje, raznolikost poslova, brojna zaduženja, donijelo je više odgovornosti, ali i brojne mogućnosti, probudilo neke nove ideje i dalo novu energiju, što mi svaki radni dan čini drugačijim. Posao u turizmu u potpunosti odgovara mojim afinitetima, dinamično je i ispunjava me. Iako često zna da bude stresno i naporno, kad voliš to što radiš i okružen si pozitivnim ljudima, ništa teško ne pada - kazala je Ana.
Ona dodaje da trud, kreativnost, komunikativnost, fleksibilnost i posvećenost poslu, zatim timski duh, smisao za koordinaciju i organizaciju posla, posebno dolaze do izražaja i neophodni su u poslu kojim se bavi.
Od septembra 2014. godine je u braku.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Sada kad vidim djecu uvijek pomislim: „Zavidim vam na bezbrižnosti“. Bezbrižnost je obilježila i moje djetinjstvo. Uz to mi nedostaju razne kreativne, društvene igre ispred zgrade sa drugarima, a koje ne primjećujem danas da djeca igraju, poput, kula, između dvije vatre, žmurke, lastike, bejzbola i drugih. Dani su trajali duže, bilo je vremena za sve, a najteže nam je bilo prekinuti igru kada dođe vrijeme za ručak, ili učenje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost ličnih izbora.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kako mi je tetka muzički obrazovana, željela je ljubav prema muzici da prenese i na mene. Kaže da sam imala talenta i da sam muzikalna, ali nažalost nijesam bila dovoljno uporna da taj talenat izgradim do kraja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Plašljivost i kašnjenje je sigurno nešto što me često sputava u životu, neodlučnost i perfekcionizam mi oduzimaju puno vremena, a zbog direktnosti i ponekad manjka tolerancije često se pokajem.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, skromnost, predanost, temeljnost i duhovnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Glavnu žensku ulogu u filmu „Ljubav, vjera, nada“ glumila bi Džulija Roberts.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Direktna, emotivna, iskrena, nasmijana, komunikativna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Puslica :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da imam moć da iscjeljujem bolesne.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Neka bude to neka neustrašiva žena, pa da se useli i na koji dan duže valjalo bi.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uz porodični ručak i druženje s prijateljima provodim gotovo svako nedjeljno poslijepodne.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam omiljenu pjesmu, prije se odlučujem za repertoare omiljenih izvođača, a u pet najslušanijih su mi uvijek Toni Cetinski, Dino Merlin, Džiboni, Đorđe Balašević, Marija Šerifović.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nijesam filmofil, više volim predstave, iako u posljednje vrijeme, nažalost, sve manje vremena imamo za odlazak u pozorište. Posljednja odgledana predstava, koja je ostavila utisak na mene je „Urnebesna tragedija“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da posjetim neku egzotičnu destinaciju, ali višesatna putovanja avionom su nešto što će vjerovatno presuditi da do istih ne stignem :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Brod.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Većinu stvari i razmišljanja podijelim sa majkom, suprugom i najboljim prijateljicama. Tako često rješavam neke lične nedoumice i prije nego donesem neku odluku uvijek volim da čujem i njihove savjete. Ipak, zadržim ono što mislim da niko neće razumijeti osim Boga i mene.
Čemu se uvijek obradujete?
- Zagrljaj dragih i voljenih ljudi za mene je posebno ljekovit.
Da li za nečim žalite?
- S godinama smo iskusniji i mudriji. Sada bih definitivno na neke situacije drugačije odreagovala, ali važno je ako na kraju iz njih izvučemo pouku.
Bez čega ne možete?
- Bez obaveza. Dokonost mi ne prija.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vjerovatno zbog kašnjenja :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo zdravlje, zdravlje i zdravlje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne prisjećam se tih stvari.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U molitvi, uz porodicu i iskrene prijatelje.
Kako biste voljeli da umrete?
- S osmijehom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Pamti me po osmijehu!"
Priredila: A.POPOVIĆ
