Novinarka i urednica, Alenka Vujović, rođena je kao Alenka Čekić, 6. avgusta 1984. godine u Podgorici. Nakon završene Gimnazije "Slobodan Škerović" upisala je Filozofski fakultet u Nikšiću, odsjek za Engleski jezik i književnost.
- Kao dijete voljela sam da gledam dokumentarne emisije, obrazovni program, a kada bi na TV-u bio dnevnik, zamišljala sam sebe u ulozi novinara, ili prezentera. Tako da vjerujem da se svakome ostvari ono što zamisli, ukoliko to jako želi - priznaje Alenka našim čitaocima.
Novinarstvom se sa uspjehom bavi još od 2005. godine kada je na TV MBC dobila prvi angažman, kao voditeljka informativne emisije "Naslovna strana".
Dvije godine kasnije počela je da radi na Atlas televiziji, prvo na poziciji novinarke i prezenterke, a potom i kao urednica centralne informativne emisije - "Forum".
Tokom višegodišnjeg iskustva u medijima, Alenka se sa uspjehom bavila i organizacijom brojnih dešavanja, a obavljala je i poslove PR menadžerke i moderatorke.
Za one koji to možda nijesu znali, pohađala je i veliki broj seminara, kako kod nas, tako i u inostranstvu, a sve u svrhu unapređenja svog znanja i vještina.
- Davno su mi rekli da ko jednom počne da se bavi ovim poslom, da teško od njega odustaje. Sada, sve više vjerujem u to - ocijenila je Alenka.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga. Uprkos teškim 90-im, kada se sjetim tog perioda preovladavaju slike radosti, ljubavi, porodične sloge. Nikada nijesam išla u vrtić, čuvala nas je žena koja je imala veliko srce i dušu. E, fale mi upravo ti dani sa njom, odlazak do parka gdje bi pravili piknik. Nedostaje mi da me na stolu čeka pomorandža i šolja toplog mlijeka, razne dječije igre u dvorištu zgrade. Maštam o bezbrižnim dječijim danima koje sam provela kod tetke u Gacku, koji su mirisali samo na ljubav i igru.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam postala mama.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Vjerovatno pisanje. Uvijek sam slobodno vrijeme koristila da pišem. Ali, samo za svoju dušu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što oko svega brinem. Kažu i previše, a život svakako ide dalje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Poštenje. Mada je danas sve manje toga.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Meril Strip. Obožavam gotovo sve njene filmove. A pošto za sve u životu moram dobro da zasučem rukave, potpuno se radnja filma “Đavo nosi Pradu” uklapa u to :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Precizna, hrabra, iskrena, odgovorna i uporna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kombinacija ljuto - slatko.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nedavno mi je sin rekao da sam ja njegova čudo-žena :-) Definitivno bih voljela da mogu da se teleportujem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Hm...nijesam nikada o tome razmišljala. Vjerujem da je svako tu s razlogom. I, svako nek’ svoj život živi najbolje što zna.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- To je jedini dan kada smo svi na okupu. Uživam u druženju sa mojim najmilijima. U posljednje vrijeme više kuvam. Kradem recepte sa interneta, ili iz mamine sveske. I, uživam, nadajući se da će ispasti kao što je to njoj išlo od ruke. Ne ide mi loše :-)
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Adel: “Someone like you” i “When we were young”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nedavno sam gledala film “Lion”. Sve u tom filmu me ostavilo bez teksta. Muzika, sjajna režija, fotografijie, glumci... Jedan je od emotivnijih filmova, uopšte. Još kada znate da je inspirisan autobiografskom knjigom “A long way home”. Vrlo dirljivo pokazuje od kakvog je znajačaja porodica u svijetu u kojem na svakom ćošku vreba opasnost. I kada mislite da ste izgubljeni i sami, splet okolnosti vam vraća nadu u bolje sjutra.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Indija. Australija. Na neko pusto ostrvo. Svuda :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Ne podnosim vožnju baš najbolje.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nekada mami… Sada mnoge stvari povjeravam najužim članovima porodice. I, najboljoj prijateljici.
Čemu se uvijek obradujete?
- Tuđim i svojim uspjesima.
Da li za nečim žalite?
- Ima i toga, ali ... trudim se da ne žalim za onim što je prošlo.
Bez čega ne možete?
- Bez Viktora.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne znam, ne mogu se sjetiti. Ali, nemam problem da priznam kada pogriješim i kažem izvini. Sreća, pa ne griješim često :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlja, ljubavi i sreće. Svima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostila nekima koji to ne zaslužuju. Ali iskreno, oprostila sam, ne i zaboravila.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa porodicom uz puno smijeha, kako bi me takvu pamtili.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Life is short. Live it!”
Priredila: A.POPOVIĆ
