PR i diplomirani novinar, Amir Arabelović, novinarstvom je počeo da se bavi još u srednjoj školi. Bilo je to u vrijeme kada su u Radio Baru željeli da oforme mladu redakciju koja je trebalo da unese malo novina u program, drugačijih i laganijih tema, a gdje je nakon selekcije i obuke, Amir prvi put stao pred mikrofon.
- Želju da vodim radijski program imao sam mnogo prije toga, slušajući kao klinac emisiju „Čekajući burek“, koja se emitovala iz Beograda, preko Radija Crne Gore, koju su fantastično vodili tadašnji voditelji Ica i Boža. Mogu slobodno reći, da je taj dvojac odredio moj novinarski životni put. I dalje više volim vođenje radijskih, nego televizijskih emisija. Vrlo brzo sam zavrijedio i svoju emisiju, konkretnije Noćni program koji je u to vrijeme bio izuzetno popularan među barskom omladinom - otkriva Amir našim čitaocima.
Dodaje i to da je prve televizijske korake, takođe, napravio na sličan način - kada je TVCG oformila redakciju tadašnjeg novog Trećeg kanala.
- Od 750 kandidata, prošlo je samo nas 18, ako se dobro sjećam. Bila je to velika čast za mene i potvrda da to što radim, ipak, radim na način koji je u profesiji prihvatljiv. Zanimao me uvijek zabavni i muzički program, ali vremenom se morate nadograditi na ostale forme, pa sam radio i informativu, meteo izvještaje, priloge sa terena, žive programe, gostovanja itd. Naučio sam da radim sa televizijskom kamerom i da sam montiram svoje priloge i emisije i na taj način sam zaokružio zanatski dio novinarstva, mada novinar nikad ne smije prestati sa učenjem, jer će vas u suprotnom modernizacija medija ostaviti iza sebe - priznaje Amir.
Kasnije, između televizijskih i radijskih angažmana, oprobao se s uspjehom u prodaji i marketingu u nekim kompanijama, gdje je stekao iskustvo koje ga je oblikovalo i kao PR-a. Jer, kako dodaje, novinarstvo i PR su dvije strane iste medalje.
- Trenutno sam dio tri aktivna projekta. U jednom sam organizator seminara za intelektualne vještine u Crnoj Gori, u drugom sam projekt menadžer i predavač u kompaniji koja se bavi treninzima za HR, PR i medijski nastup, dok sam tokom protekle sedmice imao dužnost da kao PR menadžer, predstavim širokim narodnim masama jedan divan projekat koji se zove „Sajam automobila, motocikala i opreme“ u Podgorici - navodi Amir.
Pored pomenutih aktivnosti, on planira i mogući povratak na radijsku scenu, kao i eventualno „ulaženje“ na tržište turizma kod nas. I ne samo to:
- Pošto mnogo volim muziku, u slobodno vrijeme sam bio i član klape KUD „Jedinstvo“ iz Bara, hora „Stanko Dragojević“ iz Podgorice, a jedan period sam i svirao i pjevao po lokalima na crnogorskom primorju. Volim i sport, te sam od osnovne do kraja srednje škole bio član džudo kluba „Mornar“ iz Bara. Bio sam prvi sportski padobranac iz Bara - otkriva nam Amir.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost koju je djetinjstvo nosilo sa sobom. Nedostaje mi kuvanje moje majke koje je, tvrdim, najukusnija hrana koju možete zamisliti.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim onaj dio kad ne morate da idete na spavanje kad vam drugi kažu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Smatram sebe svestranom osobom, koja je do sada naučila (i dalje učim) mnogo različitih stvari u životu, pa stoga smatram da ima dosta toga što još nijesam probao da bi talenat u toj oblasti možda došao do izražaja. Žao mi je što se nijesam (makar još) dotakao arhitekture, jer je to nešto što me jako zanima i malo je falilo da upišem taj fakultet, umjesto Političkih nauka.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad sam tvrdoglav. Ponekad sam tzv. kampanjaš, volim da radim stvari u posljednjem trenutku. Kad moram da ustanem rano uradiću apsolutno sve samo da nastavim da spavam :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, otvorenost, empatiju, ljude koji pomažu a ne traže ništa zbog toga, ljude koji drže do svojih obećanja...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nikad nijesam razmišljao u tom pravcu, ali sada kad „moram“ da odgovorim na ovo pitanje, filmska biografija bi mogla da se zove „Kako ostaviti trag u životu“, a za glumca bih izabrao nekog potpunog anonimusa.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Avanturista, internet i tehnološki frik, gladan znanja. Zabrojao sam se :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Brza, ukusna i visokokalorična poslastica :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Pošto sam lud za naučno-fantastičnim filmovima, ovo pitanje se često provlačilo kroz moj život od djetinjstva, a moram priznati da se to ponekad desi i u današnje vrijeme. Često sam sanjao da letim, pa je to jedna od mojih najranijih želja. Uspio sam djelimično da ispunim taj san kao sportski padobranac u jednom periodu svog života. Ostale super moći bi mogli da poređamo po sljedećem redosljedu: nevidljivost, mogućnost čitanja misli, mogućnost samoizlječenja i mogućnost da mogu da izliječim druge. Našlo bi se tu još ponečega, ali da ne dužimo :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Mnoge ličnosti mi padaju na pamet, pa bi stoga volio po jedan dan biti Nikola Tesla, Džingis Kan, Aleksandar Makedonski, Faraon Keops/Kufu, Kolumbo, Nostradamus, Solomon, Buda...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom uglavnom odmaram, šetam, gledam filmove.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Volim muziku i svako malo me oduševi neki novi izvođač, grupa, muzički pravac. Imam dosta omiljenih pjesama i nepravedno bi bilo da neku od njih izdvojim ovom prilikom.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Najsnažniji utisak je u posljednje vrijeme ostavio na mene kontroverzni crtani film „Sausage party“. Crtani nije za mlađe od 18 godina, a prikazuje svo naše neznanje o svijetu u kojem živimo, na jedan potpuno drugačiji način. Ovaj crtani film će vam pomoći da presložite mnoga lažna životna ubjeđenja u kojima i previše ljudi danas živi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda! Apsolutno svuda. Smatram velikom greškom da čovjek nikada ne kroči van svoga grada, a takvih ima, nažalost i previše. Putovanja toliko obogaćuju ljude, da se nikad niko nakon nekog putovanja nije vratio kući kao ista osoba. A to je dobro, zar ne?
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Definitivno autobus! Pogotovo kad su duža putovanja u pitanju.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nazovite to kako želite, ali nema osobe koja apsolutno sve zna o meni i kojoj želim da ispričam svaki detalj iz mog života. Smatram da svako od nas treba ponešto da zadrži samo za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojoj nasljednici, kćerki Maris. Ona je moja najveća radost i kako često znam u šali da kažem, moj Bensedin. :-)
Da li za nečim žalite?
- Da, definitivno. Neke stvari i odluke u životu o kojima nijesam baš najbolje razmislio, ili je bilo toliko drugih usputnih detalja i varijabila, da jednostavno na kraju nije izašlo na dobro, prvenstveno za mene, a i za druge meni drage ljude.
Bez čega ne možete?
- Bez novih informacija. Kao dugogodišnji novinar, ta profesija je od mene napravila osobu koja dnevno pročita toliko novih stvari, tekstova, raznoraznih istraživanja i informacija, da je to već prešlo u patologiju. :-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Uputio sam izvinjenje jednoj meni vrlo dragoj osobi, a razlog je previše intiman da bih ga iznosio široj publici. Iskoristiću i ovu priliku da još jednom kažem - izvini!
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi porodica i prijatelji budu zdravi, srećni i zadovoljni.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Kada sam morao da pozovem oca da mu kažem da je mama preminula.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvo što bih uradio, izvinio se svima onima koje sam slučajno povrijedio u životu, rekao onima koje volim da ih volim, a za vrijeme koje mi ostane nakon toga bih napravio najveću žurku ikad :-)
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih volio. :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ako baš mora, neka piše: „Sve je iluzija“.
Priredila: A.POPOVIĆ
