Licencirani PR trener i konsultant, Eleonora Albijanić, iako Tivćanka, rođena je u Kotoru, pošto Tivat nema porodilište. Osnovnu školu, dva razreda srednje škole i nižu muzičku školu završila je sa uspjehom u Tivtu, dok je treći i četvrti srednje finiširala u Herceg Novom, smjer turistički tehničar.
1989. godine upisuje uporedo Fakultet za spoljnu trgovinu u Dubrovniku i Ekonomski fakultet u Sarajevu, smjer turizam i ugostiteljstvo, ali se ipak opredijelila za studije u Sarajevu. Nakon tri i po divne i nezaboravne godine u Sarajevu, silom prilika, prebacuje se na Ekonomski fakultet u Podgorici, gdje je i diplomirala. Magistrirala je na Fakultetu političkih nauka, smjer mediji i odnosi s javnostima.
- Turizam je bio i ostao moja prva ljubav, sedam godina sam radila kao PR menadžer u Turističkoj organizaciji Crne Gore. Nakon toga, prešla sam na impulse i devet godina provela u ProMonteu, odnosno Telenoru, a već sedma godina protiče u Direkciji za odnose s javnošću u EPCG - otkriva Eleonora našim čitaocima.
Za one koji to možda nijesu znali, angažovana je i kao nezavisni PR konsultant na pojedinim projektima, pisanju komunikacionih strategija, a takođe je i licencirani PR trener i trener za društveno odgovorno poslovanje.
Eleonora je jedan od osnivača i predavač u okviru CEPI PR obuke.
Udata je, i ponosna je majka sina Alekse koji je brucoš Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, i kćerke Adrijane za koju kaže da je „progurala polovinu svog osnovnog obrazovanja“, a uz to trenira fudbal i svira flautu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Miris 'popića' dok se približavam kući babe Kate, spuštanje 'na ler' u plavoj škodi od Gornje do Donje Lastve nedeljom naveče, put od kuće do škole sa Koljom i Sneškom, 'žandari i lopovi' ispred zgrade, 'skaline' na Gradskoj, probe, nastupi i druženja sa foklornim ansamblom „Boka“...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kako godine prolaze, sve više bih voljela da sam još uvijek dijete.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uvijek mi je bilo žao što nakon niže muzičke škole nijesam nastavila sa daljim muzičkim obrazovanjem. Harmonika (Royal standard 80 basova) je sada već i stara, ima preko 40 godina, ali... pjevam u novoosnovanom KIC POP horu i kažem 'nikad nije kasno'.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad sam bezrazložni paničar. Volim da mi je sve unaprijed isplanirano i definisano, ako nije, uznervozim se. Nisam uzalud 'djevica' u horoskopu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Deep blue“. A mene da glumi draga Dubravka (Drakić).
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Selfmarketing mi nije jača strana. A i percepcija je čudo, pa će biti da nijeste ono što vi mislite da jeste, nego ste ono što drugi o vama misle. Pa neka tako i bude.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pržena bolancana u sosu od anisa.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da letim!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa astronautom, bilo kojim...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Zavisi. Ako je zimski period, a kući sam, najčešće peglam....Nedjelju popodne koristim i za čitanje, odlazak u bioskop, šetnju... Ljeti sam u to doba uglavnom na plaži.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Cesarica“ i „Konoba“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Skoro pa 'gutam' knjige, zato moram navesti nekoliko: „Otmenost ježa“ Mjuriel Barberi, „Life lift“ Slavice Perović, „Arzamas“ Ivane Dimić. Predstave „Šćeri moja“ i „Čuvari tvog poštenja“, a što se filma tiče, definitivno „Lav“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Privlače me mistika Indije i životna filozofija Japana.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim da sam u pokretu i volim sva prevozna sredstva: od bicikla, preko auta, voza, busa i broda, do aviona...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Skoro sve, sestri Dejani. Ima ipak nekih stvari koje ostavim da ispričam sama sa sobom. Svoja razmišljanja i nedoumice često podijelim i sa dobrim prijateljima i prijateljicama...
Čemu se uvijek obradujete?
- Uspjehu dragih ljudi (posebno sportskim uspjesima svoga brata Dejana). Sunčanom danu. Lijepoj pjesmi. Putovanjima sa porodicom. Zvuku Adrijanine flaute, ili Aleksine gitare. Šetnjama sa Jovankom. Razbibrigom sa Jasnom, Nadom, Zoricom, Ljiljom, Dubravkom, Dijanom. Mudrolijama sa Ninom, Miškom, Rajkom, Bojanom, Nađom. Kafi 'ćakuloni' na Pinama sa Andrijanom, Tamarom, Jasminom, Tanjom. Prvomajskom roštilju. Predvečerju ljetnjeg dana na ponti ispod rogača sa Dejom, Dejanom, Andrejom, Matildom, Marijom, Mareom, Tonijem, Edom, Ivanom, Kaćom... Maminom glasu. Probama KIC pop hora. Početku svake nove generacije CEPI PR škole.
Da li za nečim žalite?
- Mogla bih žaliti za mnogo toga u skoro pola vijeka svoga života. Ali, nema mnogo vajde od žaljenja, koje samo oduzima životnu energiju. Zato, gledam dalje, idem naprijed...Ako se pod žaljenjem podrazumijeva i kajanje, onda je priča drugačija, ima stvari zbog kojih se kajem i koje su stalno tu, kao podsjetnik, da se ne skrene s puta.
Bez čega ne možete?
- Nažalost, ne mogu nikako da odolim slatkišima. Na sreću, ni moru.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog nepravedne optužbe, svojoj kćerki. Kada bi se češće koristila ova čarobna riječ, život bi bio lakši i ljepši.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlja, sreće i mira, za svakoga.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uf. Pisanje teksta umrlice za svog oca, u noći kada nas je napustio. Iako je sve pripremio unaprijed, Marfi je odradio svoje, i papir nigdje nijesmo mogli naći...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Teško je to zamisliti i predvidjeti. Možda se ne bih obazirala na tu činjenicu, ne bih to nikome rekla, već nastavila normalan, svakodnevni život sa svojom porodicom...
Kako biste voljeli da umrete?
- Možda će zvučati sebično, ali bih voljela da se to desi iznenada, nenajavljeno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „A zašto ne bit' običan, voljet male stvari, zašto svako mora biti glavni?“
Priredila: A.POPOVIĆ
