Diplomirana novinarka Tamara Klikovac, dio je organizacionog tima Sea Dance festivala. Rođena je 22. avgusta 1988. godine u Podgorici.
- Reklo bi se da su se planete poigrale sa mnom, jer nijesam baš reprezentativan primjer horoskopskog lava - uz osmijeh komentariše Tamara.
U rodnom gradu završila je Gimnaziju „Slobodan Škerović“. Tokom školovanja kod nje se rađa želja da „jurca po terenu i da piskara“. Zato 2007. upisuje Fakultet političkih nauka u Podgorici, naravno, smjer Novinarstvo.
- Najvrednije što sam stekla kroz srednje i visoko obrazovanje su prijatelji koji su obogatili moj život, a čini me srećnom i ponosnom što sa pojedinima danas i sarađujem - ističe Tamara.
Prve novinarske korake napravila je 2010. godine u studentskom portalu „Tragom“, što je bio odličan test za dalje poduhvate, koji su uslijedili godinu dana kasnije u portalu Cafe del Montenegro.
Petogodišnji, poprilično, stresan rad olakšala su nova poznanstva i prijateljstva, ali želja za promjenom odvodi je dalje u Informer, gdje je pet mjeseci pratila Crnu hroniku.
- Vrtoglavi zaokret se desio sa Sea Dance-om. Šansu da budem dio jedne tako velike priče nijesam mogla da prokockam, dio sam organizacionog tima festivala i konačno sam u dodiru sa onim bez čega ne mogu da zamislim niti jedan svoj dan - muzikom - priznaje Tamara i dodaje:
- Gdje će me put dalje odvesti ne znam, ali neizvjesnost me ne plaši i radujem se novim izazovima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Školica, žmurke, čekanje u redu za partiju Super Marija, odrta koljena od padanja s bicikla, raskošan dječji život sačinjen od sitnica...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogu da pravim dječje nestašluke, a da ne dobijem batine.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pjevanje i stvaranje komične poezije. Za sada je sa tim talentima upoznat uzak krug prijatelja, ne usuđujem se da pitam da li su njihove ledene face nakon svakog performansa odraz oduševljena ili zaprepašćenja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Upornost u udaranju glavom o zid. Ne odustajem dok ga ne srušim i otkrijem šta se krije iza.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Privrženost i odlučnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Tijapatija“, voljela bih da se mojom kožom ogrne sjajna Helena Bonham Carter.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Bolje pitajte Olgu i Slađu.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Najsočnije punjene paprike, jer ljepota dolazi iznutra :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Zašto mi je pao na pamet citat: „Jer superheroji izmišljaju identitete da bi odbranili kostim. A mi, mi smo samo izmislili kostim da branimo identitet“?!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa dovitljivim i vickastim Erikom Kartmanom. Česte su prilike kad bih se poslužila njegovim izgovorom: „I wasn't sleeping, I was just thinking real hard“ i promrmljala: „Sc**w you guys, I'm going home“.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Trudim se da pobjegnem ponedjeljku. Nažalost, ni Boltova snaga, uz jak vjetar u leđa, nijesu pomogli mojoj namjeri.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Za dobro jutro Darwood Dub „Dišem“, dinamičan dan John Frusciante „Carvel“ i najopušteniji susret sa snom Dire Straits „Your Latest Trick“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Marčelov vodič kroz mračne odaje ljudske duše „Malterego (Rubikova stolica)“, a film „Trance“ me dugo držao u transu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Siempre Italia.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. U strEsnoj vezi smo već 15 godina i uvijek u raskoraku s vremenom. Sanjam dan kada će mi vidjeti leđa u retrovizoru.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ni sebi nijesam spremna da priznam baš sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Druženju, šetnji, izazovima, kreativnim poduhvatima moje ekipe...
Da li za nečim žalite?
- Da postoji sposobnost „sjećanja na budućnost“, vjerovatno bi neke odluke bile drugačije. Ovako, svaki postupak je bio pravi u datom trenutku.
Bez čega ne možete?
- Porodice, prijatelja, krda ljubimaca, muzike, ali i tišine, maštanja, ironije... Bez nervoze rado, ali teško.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kolegama, jer im povremeno mašem iz frižidera :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Lagan korak, besmrtnost mojim ljudima i njoj dobronamjerne lovce koji će je vratiti nazad u vodu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Latila se sjekire kao mala i iscijepala skromnih, ali, tada se činilo, nesavladivih pola metra drva.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih izdahnula istog momenta, od šoka.
Kako biste voljeli da umrete?
- Od smijeha, tokom opuštanja u prirodi.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Najbolje tek slijedi…"
Priredila: A. POPOVIĆ
