On je u razgovoru za Portal Analitika istakao da se put opcija, definisana ugovorom između Vlade i A2A, sada predstavlja kao spas i za jedne i za druge.
"Zar je moguće da Vlada planira plaća ugovorene obaveze, i to u iznosu od 250 miliona, a da se može ispostaviti da je poslovanje bilo nesavjesno, ako ne i kriminalno? Plaćati ugovornu obavezu kompaniji koja je nanijela štetu ukupnom poslovanju EPCG je nedopustivo. Sačekajmo istražne radnje SDT-a i nakon toga treba aktivirati put opciju", kazao je Lekić.
ANALITIKA: Kako komentarišete izlazak A2A iz vlasničke strukture EPCG i aktiviranje put opcije?
LEKIĆ: Prvo da se osvrnem na to kako je došlo do ulaska ove kompanije u državnu EPCG. A2A je došla poslije dugog pregovaranja, sa namjerom da tu ostane dugi niz godina. Sad vidimo da je ugovor jedva izdržao pet godina i kao da su svi srećni što se primjenjuje put opcija. Ona kao da je spas i za jedne i za druge.
Ne mogu da prihvatim da se ovo nije planski i odigralo. Mnogo je tu čudnih poslova bilo, čak i SDT ima pune ruke posla, a mi sa olakšanjem pričamo da ponovo stičemo dominantno vlasništvo u EPCG i to aktiviranjem put opcije, tj kupovinom akcija od 250 miliona eura na više rata, od kojih prva dolazi u maju naredne godine. Takođe, svjedoci smo započetog istražnog procesa o poslovanju u vrijeme vladavine A2A i, po svemu sudeći, iznošenju velikih suma profita na račune u Italiji pod pokrićem plaćanja raznih usluga.

Stalno odugovlačenje sa A2A nikako nije dobro, naročito zato što je realizacija drugog bloka TE Pljevlja u stalnoj stand by varijanti, a mi odlaganjem početka najavljene izgradnje gubimo vrijeme i novac.
Nema vremena za bilo kakvo odlaganje i čekanje. Dešavanja sa A2A samo odlažu realizaciju projekta izgradnje drugog bloka TE Pljevlja.
ANALITIKA: Šta očekujete od reprograma poreskog duga i da li će omogućavanjem dužnicima da ga plate u ratama uspjeti makar djelimično da se sanira ovaj problem?
LEKIĆ: Reprogram duga sigurno je poslije dužeg perioda povoljna vijest. Konačno se tu nešto dešava i sigurno da ima pozitivnih pomaka. Akcija je zakašnjela, ali je ipak bolja od nečinjenja po tom pitanju. Efekta će biti, ne možda u punoj mjeri, ali sigurno to je pozitivan iskorak Poreske uprave.
LEKIĆ: Legalizacija je staro pitanje, čak mislim da je prenešeno iz vremena stare državne zajednice SRJ ili Srbije i Crne Gore, pa stoga pokretanje ovog pitanja mora biti sveobuhvatno, sa jasnim smjernicama i bez izuzetaka.
Ako primjena ovog zakona bude dosljedna, i efekti moraju da se osjete na naše javne finansije. Sigurno da država mora prihodovati nešto od tog posla, ali treba uzeti u obzir i drugu stranu i ponuditi prihvatljive uslove za legalizaciju.
ANALITIKA: Da li očekujete da će trend bolje naplate poreskih prihoda biti nastavljen i u drugoj polovini godine i da li je u tom cilju neophodno izboriti se sa sivom ekonomijom tokom aktuelne turističke sezone?
LEKIĆ: Poboljašana naplata poreskih obaveza sigurno da ohrabruje, mada uvijek može bolje. No, kakvo je stanje bilo do sada, ovi trendovi su dobri. Treba nastaviti sa što boljom naplatom i smanjivanjem sive ekonomije. Mnogo je još posla ostalo vezano za borbu protiv sive ekonomije, posebno u prijavljivanju zaposlenih, rada na crno i rada za minimalnu platu, koja često krije i isplate u kešu.
Fond PIO je u teškoj situaciji i uplate poreza i doprinosa treba poboljšati, previše je rada na crno. Posebno je potrebno da lokalne uprave i druge javne ustanove izmire sve zaostale obaveze i konačno državne institucije tu obavezu plaćanja doprinosa redovno izmiruju.
LEKIĆ: Ukidanje naknada za majke je u Beranama dočekano sa velikim razočarenjem. Veliki je broj onih koji sad ostaju bez tog primanja.
Iznijeću lični stav. Zakon je u osnovi bio neprihvatljiv, donešen za potrebe izbora i umjesto da se taj problem rješava na prihvatljiv i utemeljen način ušlo se u manipulisanje sa ženama, sa ciljem da se iskoriste za potrebe glasanja u oktobru prošle godine.
Mnogo je nelogičnosti u tom sad prošlom zakonu koje niko na vrijeme nije htio da pokrene, već poslije izbora dolazi do otrežnjenja i konstatuje se da je ekonomski neodrživ, a po svemu sudeći i pun pravnih praznina.
Posebno je zanimljiv pojam doživotna naknada. Sam pojam naknada podrazumijeva da je ograničenog vijeka trajanja, dok je razlog zbog koga se uvodi nebitan. Primati doživotnu naknadu bez obzira na način kako je ona stečena je neprihvatljivo, a još pritom da je isplaćuje Ministarstvo socijalnog staranja, a ne Fond PIO i slično.
U principu, ovo je pitanje regulisanja diječijeg dodatka, kao vida pomoći majkama za podizanje djece. Stimulisanje nataliteta u osnovi treba primjenjivati dok djeca ne postanu punoljetna. Prošlo rješenje u potpunosti je zanemarilo ovu činjenicu i naknadu su primale majke čija djeca rade, ili su čak stekla penziju.To su valike manjkavosti prošlog zakona.
Mnogo je razloga da se tu mora naći prihvatljivo riješenje i sa socijalne strane, uz poštovanje ekonomskih mogućnosti budžeta. U svakom slučaju, po mom mišljenju novo rješenje je svakako bolje od prošlog, s tim da se pitanje diječijeg dodatka treba temeljno obuhvatiti nekim novim zakonom koji bi ispravio mnoge nelogičnosti i nepravde.
Siniša GORANOVIĆ