Više od te lažne ,,normalnosti,, ipak zabrinjavaju podaci koji pokazuju da u većini slučajeva pedofil bude neko koga dijete dobro poznaje. Ništa utješniji nijesu ni podaci da, iako je zakonom propisana kazna do 12 godina, najčešće pedofil robija do godinu dana, odnosno svega nekoliko mjeseci. Sve ovo nas natjera da se naježimo, progutamo knedlu i zapitamo se - kako zaštititi našu djecu?
Povećati minimalnu kaznu zatvora: Ključni problem su preblage kazne koje izriču naši sudovi, saglasni su stručnjaci koje je kontaktirao Portal Analitika. Ističu da se strožije kazne moraju izricati, prije svega zbog prevencije.
“Za najteže oblike tih krivičnih djela kazne su i do 12 godina. I nije sporna visina zaprijećene kazne, nego određena kaznena politika. U principu, kazne zatvora koje se u praksi izriču su godinu do godinu i par mjeseci, sve zavisi od stava oštećenog, načina izvršenja, okolnosti pod kojima je izvršeno djelo. Istraživanja pokazuju da bi trebalo pooštriti kaznenu politiku i izmijeniti zakon, makar povećati visinu kazne”, kazao je za Portal Analitika advokat Zdravko Begović.
Kažnjavanje za pedofiliju nedavno je ponovo aktuelizovano, kada je Podgoričanin N. Đ. (34) osumnjičen za bludničenje nad desetogodišnjom djevojčicom. On je od 21. aprila izbjegavao odlazak na sedmomjesečnu zatvorsku kaznu, na koju je osuđen zbog obljube nemoćne osobe. Kaznu od sedam mjeseci, koju je izrekao Osnovni sud, potvrdio je i Viši - sudije su odbile žalbu tužioca, strajući da je sedam mjeseci sasvim primjerena kazna.
U podgoričkom Osnovnom sudu u 2016. godini formirana su samo četiri predmeta zbog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje, a u maju 2017. godine je donijeta jedna oslobađajuća presuda koja još nije pravosnažna. U ostalim slučajevima kazne su do godinu dana.
Bezuspješno se obraćali nadležnim organima: Kristina Mihailović iz NVO Roditelji napominje da su se oni više puta bezuspješno obraćali nadležnima, sve u cilju da se zakon promijeni.
“Mi smo čak pripremali predlog na izmjenu amandmana u kojem smo tražili da se donja granica poveća, međutim taj predlog nije prihvaćen. Ipak, zakazali smo sastanak sa ministrom prosvjete da vidimo da li možemo pronađemo neko rješenje koje će se hitno usvojiti”, kazala je Mihailović za naš portal.
Jednom pedofil uvijek pedofil?: Povratak seksualnih prestupnika u društvo nakon odsluženja kazne je noćna mora svakog roditelja, i tema brojnih raspravki je kako spriječiti da ponovo ne napadne neko dijete.
Jedan od načina je praćenje njihovog kretanja i registar pedofila koji Crna Gora još nije napravila, iako se na to obavezala još 2009. godine, potpisivanjem Konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope.
“Treba se to riješiti tako što bi se za to vrijeme koje tamo provedu znalo kuda se kreću, a sa druge strane se mora sa njima raditi da bi se riješio problem i što je najvažnije da se obezbijedi sistemska podrška za djecu. Mora se pronači način da se sa tim osobama radi, jer i kad izađu iz zatvora nakon odslužene kazne, nema nikakvog sistema rada sa njima”, priča Mihailović.
Hemijska kastracija: Jedno od rješenja koje predlažu je uvođenje hemijske kastracije pedofila i silovatelja povratnika. Hemijska kastracija je medicinski treman injekcijama, čime se potiskuje seksualni nagon.
“Tako se sprečava da lica koja su česti izvršioci tih krivičnih djela to rade i dalje, u budućnosti. Eliminiše se taj nagon i na taj način se definitivno kažnjavaju i sprečavaju da ubuduće vrše ta krivična djela...To je u Makedoniji dozvoljeno”, objasnio je advokat Begović.
Liječenje pedofila: Pedofilija je bolest, poremećaj seksualne preferencije, u kojoj se biraju djeca za seksualne objekte i kao takva, mora se liječiti. Neophodan je dubinski i dugoročan psihoterapijski tretman, napominje za naš portal psihološkinja Tijana Ignjatov.
“Od socijalne kontrole simptoma, da pedofil nauči kako da prepozna i upravlja svojim nagonima i simptomima na način da se društveno adekvatno ponaša, do promjene dinamike ličnosti. U radu je potrebno uložiti veliki napor i znanje, spremiti se na rad koji traje godinama uz konstantno testiranje granica”, kaže Ignjatov.
Pedofila nije lako prepoznati, ali se mora obratiti pažnja na određena ponašanja osobe koja je u blizini djeteta.
“To je obično neko ko je sa djetetom u dobrom kontaktu. Često do zlostavljanja i neće doći dok se ne uspostavi odnos povjerenja i privrženosti između njega i djeteta. Tada se taj odnos iskoristiti i pređe određene granice - što će dovesti do zbunjenosti djeteta. Zlostavljači koriste razne oblike manipulacije i igre moći, a često biraju dijete koje je ranjivo ili u nekom manjku pažnje, ili će ulagati vrijeme i napor da postane jedan od glavnih izvora pažnje za dijete. Prema statistici, oko 10% seksualnog zlostavljanja djece se desi od potpunog stranca, a većina od nekoga ko je djetetu poznat”, kaže Ignjatov.
Uloga roditelja je jako važna. On mora svakodnevno raditi sa djetetom i naučiti ga da prepozna neprimjereno ponašanje usmjereno ka njemu.
Posljedice na dijete: Seksualno zlostavljanje najčešće ostavlja posledice na dijete, koje se ispoljavaju odmah ili kasnije, kroz odrastanje.
“Dijete može osjetiti anksioznost, strah, stid, depresivne simptome, gubitak povjerenja, agresivnost, autoagresivnost. Nešto od ovoga će vrlo vjerovatno osjetiti, a nešto od posljedica se može i pojačati u odraslom dobu i razliti na više sfera života. Zbog toga je neophodno obezbijediti djetetu i porodici stručan tretman “, ističe Ignjatov.
Roditelji u takvim situacijima treba da reaguju trezveno, da suzbiju srdžbu i bijes i potraže pomoć.
“Kada dijete ima emocionalnu epizodu, obratiće se roditeljima i osobama od povjerenja kako bi mu pomogli da nešto uradi sa njom. Tada je važno odvojiti vrijeme za dijete, pomoći mu da se izrazi na zdrav način, pomoći djetetu da razdvoji iskustva, i da osjeti ponovo sigurnost i povjerenje”, zaključuje Ignjatov.
No prije roditelja, zaključuju naši sagovornici, i država treba da uradi svoje - da pedofili znaju da im se neće gledati kroz prste, da ih čeka dugogodišnja robija i stalni nadzor kad jednog dana izađu na slobodu.
Ivona DROBNJAK
