Evropska unija je Crnoj Gori u dijelu ekonomskog upravljanja, na sastanku Savjeta za ekonomska i finansijska pitanja održanog u Briselu, dala preporuke za dalje vođenje ekonomske politike. Preporuke će biti ugrađene u novi Program ekonomskih reformi za period 2018. do 2020. godine koji tek treba da se piše.
Najvažnije stavke, kako je objavljeno u dokumentu usvojenom na prošloj sjednici Vlade, se odnose da EU preporučuje našoj zemlji da izdvaja manje novca za plate i penzije i da dodatno smanji poreske olakšice. U tački dva Brisel preporučuje izvršnoj vlasti "da postepeno smanji javnu potrošnju na plate i penzije kao udio u BDP-u".
Drugim riječima, Brisel preporučuje da država zamrzne ili smanji plate.
Sredstva za zarade ne smiju preći 332 miliona: Da je zamrzavanje činovničkih plata u naredne tri godine vjerovatno, može se naslutiti iz ljetošnjih Smjernica makroekenomske i fiskalne politike za period do 2020. godine. Prema tabeli iz Smjernica koju objavljuje Portal Analitika, sredstva za zarade ove godine projektovana su na 333 miliona eura, dok su 2020. godine ograničena na 332 miliona eura što praktično znači da će državnim službenicima u naredne tri godine zarade ostati na istom nivou.
Naravno, pod uslovom da broj državnih službenika ostane na istom nivou, jer je povišica matematički moguća samo ako bude otpuštanja viška radnika u javnom sektroru. Budući da nas od jeseni pa do proljeća naredne godine, očekuje serija bitnih lokalnih izbora i najbitniji predsjednički, onda je jasno da u opciju otpuštanja državnih službenika malo ko vjeruje.
Pored ograničenja sredstava za plate, Ministarstvo finansija je u istom dokumentu definisalo graničnu vrijednost novca koji država može potrošiti u naredne tri godine. Limit potrošnje za ovu godinu iznosi 1,660 milijardi eura, naredne 1,703 milijardi eura. Limiti za 2019. i 2020. godinu određeni su na 1,657 milijardi, odnosno 1,495 milijardi eura.
Prezentovane brojke nedvosmisleno ukazuju da Vlada premijera Duška Markovića ima namjeru, da u svom mandatu, primijeni rigorozne mjere štednje
Portal Analitika objavljuje tabelu gdje se jasno vidi navedeno budžetsko ograničenje.
Mnoge afričke zemlje pretekle Crnu Goru: U našoj državi prosječne zarade stagniraju više od pet godina. Prosječna zarada, u državi isplaćena 2011. godine iznosila je 484 eura, dok je šest godina kasnija plata veća svega dvadesetak eura.
Ako je Crna Gora u "zlatnoj sredini" što se tiče visina plata u zemljama bivše SFRJ, onda u Africi, koja se smatra simbolom siromaštva, zaposleni u 11 država imaju veću prosječnu zaradu nego kod nas. Prosječna plata u Crnoj Gori je, prema podacima MONSTAT-a, za prošli mjesec iznosila 505 eura, što prema zvaničnom kursu iznosi nešto manje od 600 dolara.
Najveću prosječnu platu u Africi, prema zvaničnim podacima Mreže za poslovnu podršku, za 2016. godinu imaju zaposleni u Angoli - 1.806 dolara, Libiji - 1.713 dolara, Zambiji -1.482 dolara, Lesotu - 1.323 dolara i Južnoafričkoj Republici - 1.188 dolara.
Veće plate nego u Crnoj Gori imaju i žitelji sa zaposlenjem Malavija (1.126 dolara), Liberije (998 dolara), Namibije (753 dolara), Gabona (708 dolara), Svazilenda (660 dolara) i Konga (625 dolara).
Doduše, niže prosječne neto plate nego u Crnoj Gori, u prošloj godini, imali su zaposleni u Mauritaniji -332,68 dolara, Gani -313,82 dolara, Keniji - 279,03 dolara, Ruandi - 270,22 dolara, Tunisu - 269,34 dolara i Togu - 249,93 dolara. Prosečna plata u CG je veća i od plate zaposlenih u Nigeriji - 230,31 dolara, Somaliji - 202,86 dolara, Ugandi -164,94 dolara, Egiptu -157,69 dolara, Senegalu - 140,09 dolara i državi Mali - 114,20 dolara. Ove podatke je, početkom maja, objavio direktor Mreže za poslovnu podršku u Srbiji Dragoljub Rajić i informacija je imala veliki odjek u javnosti.
Prezentovani podaci pokazuju da je Crna Gora, u poređenju sa afričkim zemljama, na nivou prosjeka što nije za pohvalu.
Javni sektor: U Crnoj Gori zarade za blizu 50.000 zaposlenih u javnom sektoru i kompanijama u državnom vlasništvu se, uglavnom, obračunavaju prema kontroverznom Zakonu o zaradama u javnom sektoru.
S druge strane, prosječna zarada se izračunava tako što se ukupna masa isplaćenog novca podijeli sa brojem zaposlenih. Zarade u javnom sektoru su, godinama nazad bile nešto niže od državnog prosjeka, ali značajno utiču na visinu prosječne zarade ali i na ekonomsko ponašanje privatnog sektora.
Ako zarade u javnom sektoru budu stagnirale, sigurno je da će sličan trend biti i u privatnom sektoru. Crnogorskoj ekonomskoj slici ne ide na ruku ni distribucija zarada prema kojoj gotovo polovina zaposlenih prima zaradu oko 250 eura, dok prosjek od 505 eura izvlače astronomske plate u finansijskom i energetskom sektoru, ali i plate menadžera u svim sektorima.
Program ekonomskih reformi za period do 2020. godine tek treba da se napiše, a za koordinatorku za izradu tok važnog dokumenta je izabrana dr Nina Vujošević.
Šta dalje: Pisci ovog programa bi trebalo da odbiju zahtjeve briselskih birokrata i zarade u javnom sektoru vežu za rast BDP-a, pojedinačni učinak svakog službenika i naplatu osnovnih prihoda. Podaci za prvih šest mjeseci ukazuju na rast ekonomije i povećanje naplate prihoda što uliva optimizam.
S druge strane, Vlada bi trebalo da odustane od projekta subvencionisanja hotelske industrije budući da se tu otvaraju radna mjesta sa veoma niskim zaradama i da podrži otvaranje radnih mjesta gde su primanja iznad prosjeka: recimo IT sektor i poljoprivreda.
Sve u cilju postepenog povećanja prosječnih zarada, jer nikome ne služi na čast da, recimo, Zambija ima više nego dvostruko veću prosječnu zaradu od Crne Gore.
Predrag ZEČEVIĆ
