Novinarka i TV lice Prve televizije, Tamara Jovović, rođena je Danilovgrađanka. Kako nam kaže uz osmijeh, drugo je dijete, ali je zato prva djevojčica u kući, koja zbog toga u djetinjstvu ipak nije bila razmažena.
Osnovnu školu i gimnaziju Tamara je završila u svom rodnom gradu. Još kao djevojčica je znala što će biti njen životni poziv, pa kad se otvorio Fakultet političkih nauka u Podgorici, nije bilo dileme oko upisa. Novinarstvo je diplomirala 2010. godine, a praksu je uspješno završila na Radiju Crne Gore.
Međutim, kako nam priznaje, radijsko novinarstvo nije zavoljela u dovoljnoj mjeri, pa je stoga tražila mjesto koje će joj više prijati i na kom će moći još da uči.
- To mi je pružila Prva televizija, gdje sam odradila pripravnički, a potom i nastavila da radim kao dio mladog, ali dobro uigranog tima. Tu sam već pet godina i mislim da sam završila na pravom mjestu, gdje se puno radi, ali ima od koga i da se nauči. Osim što radim kao novinarka naše glavne informativne emisije "Žurnal", koja se svake večeri emituje od 19 sati, pripremam i priloge za magazin "25 minuta". Dobrih tema i zanimljivih ljudi nikad ne fali - dodaje Tamara.
Mimo televizije, ona uživa u druženju sa svojom brataničnom Anjom, kao i sa društvom, koje kako sa žaljenjem ističe, najviše trpi zbog njenih radnih obaveza, jer kao novinarka često nema fiksno radno vrijeme.
U slobodno vrijeme Tamara jednako voli da planinari i da putuje, ali dodaje i da posebno voli one, takozvane, "dosadne dane" - bez obaveza.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Miris babinog kolača sa tri kore, maštovite igre s braćom, spremanje "priredbi" sa sestrom, neprekidno preskakanje lastike i ljetnji raspust kod babe u Straševini. Ljudi iz djetinjstva, koji su u srcu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost. Mada sam i kao dijete bila dovoljno samostalna. Roditelji su i dalje tu da usmjere i pomognu kad treba.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nijesam nikad voljela da gubim, pa možda ne bih bila loš sportista. Posebno fudbaler, jer je odrastanje u društvu dječaka podrazumijevalo i da igram fudbal :-) No, smatram da je ipak onaj pravi talenat došao do izražaja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Upornost čak i onda kad ne treba. To može da oteža život i odvede u pogrešnom pravcu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Pristojnost. Skromnost, posebno u današnje vrijeme pogrešnih vrijednosti. Hrabrost i tačnost. Privrženost. Posebno cijenim one vrijedne.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Vjerujem da stranice moje filmske biografije tek treba ispisati, ali da to uradi iskusni scenarista. Žanrovski, tu će biti od svega po malo - drame, naučne fantastike, komedije ponajviše :-) ... Inspirisana poezijom koju sam nedavno čitala, po preporuci, naslov neka bude: "Kako se odlazi kada želiš da ostaneš"? U glavnoj ulozi nježna, mlada Francuskinja, poput Odri Totu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Suviše jednostavna za komplikovane osobe.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto lagano, voćno, što ne opterećuje stomak. Recimo, sočna breskva, ili ananas. Ako pitate mog druga, on bi vam rekao da sam ja zapravo - krofna :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam misli - ponekad i samo odabranima. Mada, mislim da bih onda bila u problemu :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne znam, o tome nijesam razmišljala. Možda to znači da mi je u sopstvenoj koži najbolje, ili se makar najbolje snalazim na domaćem terenu.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nijesam na nekoj od mnogobrojnih svadbi koje sam imala u posljednjih godinu dana, onda je nedjelja poslijepodne rezervisana za izležavanje, još ako je kiša - savršeno! Gledam film, čitam knjigu, ispijam one duge poslijepodnevne kafe s majkom i snahom i uživam u tome što sam bez obaveza. Ako imamo sreće, onda smo svi porodično na okupu. Najviše vremena provodim sa brataničnom Anjom, a to je u isto vrijeme i odmor i umor :-)
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Ain't no sunshine" - u svim mogućim verzijama. U djetinjstvo me vrati spot i pjesma "Bittersweet symphony", koju sam slušala sa bratom. Prija mi i "Torn" od Natali Imbrulje, kao i italijanska muzika. Ovih dana koleginica me zarazila pjesmom "Sign of the Times". U suštini nemam neki određen pravac i volim skoro sve da čujem.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- "Man on fire" - nije posljednji, ali jeste film koji uvijek iznova mogu da pogledam. Volim skoro sve filmove sa Denzel Vošingtonom, a oni koji me dobro poznaju rekli bi vam i da sam obožavalac filmova Ričarda Gira, Džeka Nikolsona i Meril Strip. Za pozorište sam nekada imala više vremena. U srednjoj školi sam bila redovan gost CNP-a, sada sve manje, moram da priznam. "Problem Spinoza" je knjiga koju trenutno čitam, a Lav Tolstoj i njegova "Ana Karenjina" nikad ne izlazi iz mode.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda i uvijek. Nema zemlje, grada, mjesta, kutka koji ne bih voljela da doživim. Volim da probam novo, raznovrsnu hranu, drugačije ukuse, upoznajem zanimljive ljude. Rim i savršena Piazza Navona za sada su neprikosnoveni. Na vrhu liste želja već odavno je Tajland.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim sva prevozna sredstva koja su bezbjedna i uredna. Brod mi najmanje povjerenja uliva :-)
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. U jedan dio svog svijeta nikoga ne puštam. Majka je tu kao najbolji prijatelj i savjetnik za sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek Anji - tranji :-). Pažnji drugih, osobama koje nose dobru energiju. Hrani, kad sam mnogo gladna :-) Poklonima, naročito cvijeću. Lijepim danima i malim, jednostavnim stvarima.
Da li za nečim žalite?
- Nikad, ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice i ljubavi - tako treba da počne i završi se svaki dan. I "labelo" je neophodno :-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Anji - jer je tetka kazala "ružnu" riječ pred njom :-) Nije mi nikada bio problem da kažem "izvini", "hvala", "izvoli". Cijenim ljubaznost i kod drugih.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Imam poduži spisak za zlatnu ribicu :-) Za početak, zdravlje za sve moje. Ostalo možemo zajedno postići. Možda ne bi bilo loše da me ribica teleportuje u 70- te godine prošlog vijeka, mislim da bih se tu dobro snašla :-) A i da vidim što sam propustila.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostila se od nekih ljudi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uh, ne bih voljela da znam to. Inače ne volim da me vremenski, ili na bilo koji drugi način, ograničavaju. Za početak bih se dobro isplakala :-) Onda bih dala otkaz i radila sve ono za što sada nemam hrabrosti.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ako baš moram :-) ... onda u snu, voljena i bez briga.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Doći će jesen bez uvelih grana,
Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć.
Gle, ona neće imati danā:
Imaće samo jednu noć! "
...
Ili bih pustila moje voljene da se muče s tim :-)
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Marija Brajović Milić, Montenegro Exclusive Family, Privatna arhiva
