Godinu dana od izbora: Bojkot, suđenje vijeka, NATO, Pens i rast ekonomije po mjeri MMF-a

Ipak, posljednjih dana nagovještava se da može doći do razgovora vlasti i opozicije,koji bi vodio političkom kompromisu.

Premijer Duško Marković zatražio je pismom od direktorice Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), da pozove opoziciju na razgovore o izbornim preporukama te međunarodne organizacije. OEBS je odgovorio da su spremni da pruže tehničku i ekspertsku pomoć kroz stručna mišljenja i procjene nacrta zakona. Preciznije, da neće pozvati opoziciju na dijalog, jer za to u konačnom nemaju mandat. DPS je na to odgovorio da prihvataju dijalog, ali ne i na ucjene o datumu izbora, jer su izbori, kako navode, bili legitimni i kao takvi priznati od međunarodne zajednice.

Opozicija je Markovićev potez protumačila kao indirektno priznanje političke krize u zemlji i saopštila da mogu da razgovaraju - samo ako se definiše datum izbora. Vlast je u međuvremenu formirala Radnu grupu koja će raditi na usaglašavanju izbornog zakonodavstva, pitanja koje je aktuelizovano nakon što je iz Delegacije EU saopšteno da mogu biti upitni predsjednički izbori. U radnoj grupi nema predstavnika opozicije, pa trenutno pregovaraju sami sa sobom. Ali očekuje se da i opozicija jednog dana izađe sa svojim predlogom. I u samoj opoziciju kažu da ih “čudi” kako to već nijesu uradili.

Bojkot kao majka ili maćeha: No, one koji dobro poznaju zbivanja ponašanje opozicije ne čudi. Jednogodišnji bojkot parlament nekome je bio majka a nekome maćeha. DF koji je nakon izbora bio najjača opoziciona stranka, gubi podršku na račun Demokrata Alekse Bečića. Pojedini analitičari tvrde da upravo Demokratama najviše odgovara da su van parlamenta, jer ne moraju odgovarati na neka suštinska pitanja – od toga kojim jezikom govore, do toga jesu li za NATO ili ne. Otuda, kako se objašnjava, tvrd stav da se ne treba vraćati u skupštinske klupe. SDP, URA i Demos su negdje tu izmedju, kako sada stvari stoje uglavnom na ivici cenzusa.

DF-u je na udaru Tužilaštva - od optužbi za pokušaj terorizma do pranja novca, i kad se više ne zna ko im je od fukcionera sve privođen i optužen. Zato ne čude nagovještaji da bi se mogli vratiti u Skupštinu.

U cijeloj priči kao da se izgubilo zašto se opozicija odlučila za bojkot. Suđenje za pokušaj terorizma održava se u Višem sudu. Završeno je saslušavanje optuženih, među kojima i lidera DF-a Andrije Mandića i Milana Kneževića. Mandić je kazao da iza cijele priče stoje Milo Đukanović, Stanko Subotić i Vladimir Beba Popović. Njegov kolega Knežević u četvorosatnoj, kako je sam kazao besjedi, da je uspio da optužnicu razbije u paramparčad.

Pravnici ocjenjuju da za Sud politički govori ništa ne znače i da sud cijeni dokaze, za koje specijalni tužilac Milivoje Katnić tvrdi da ih ima. U nastavku procesa biće izvedeni dokazi i saslušani svjedoci među kojima i Aleksandar ili Saša Sinđelić.

Neki od najvećih svjetskih zvaničnika (potpredsjednik SAD-a Majk Pens, tokom istorijske posjete) u međuvremenu su poslali jasnu poruku - Rusija je učestvovala u pokušaju rušenja vlasti u Crnoj Gori.

Sa druge strane, ima i onih koji su spremni da ustvrde da za naš Sud ni dokazi ništa ne znače i da je presuda već donijeta i prije nego je suđenje počelo.

Garancije Amfilohija: U međuvremenu je na slobodu puštena jedna od optuženih Branka Milić. Viši sud tvrdi da nijesu cijenili garancije koje je za nju dala Srpska pravoslavna crkva, jer to prosto zakon ne poznaje. No, teško se oteti utisku da tu ipak “nešto ima” i da se Amfilohije ipak malo umiješao.

Teško da i DPS-u odgovara ovakva situacija. Iako im glatko prolaze zakoni koji bi u svakoj ozbiljnjoj zemlji bili makar predmet javne rasprave, cijena koju plaćaju zbog savezništva, posebno sa Bošnjačkom strankom, ispostavlja se kao preskupa. Ne može se više popamtiti koja su sve mjesta dobili ni ko su ljudi (najčešće bez iskustva) koji sjede na nekim ključnim mjestima.

Smjena rektorke: Godinu za nama, da ne zaboravimo, obilježio je i sukob sada već bivše rektorke Radmile Vojvodić i premijera Duška Markovića oko toga gdje će biti sjedište Visoke medicinske škole. Rektorka je smijenjena, njen tim je na udaru na Univerzitetu, a u dijelu javnosti se tumači da je to prvi javni pokazatelj pukotina u DPS-u. Zbog rektorke, ostavku je podnio ministar kulture Janko Ljumović.

Po toj vezriji, na jednoj strani je premijer Marković, koji je spremniji na dijalog sa opozicijom.

Jedan dio vlade, kako su objavili pojedini mediji, nije imao čak ništa protiv da Vijesti organizuju (budu medijatori) okrugli sto vlasti i opozicije, van institucija sistema.

Rigorozna štednja: Što se tiče ekonomije, vlada premijera Markovića se opredijelila za rigorozne mjere fiskalne štednje. U decembru je, uz budžet, usvojen Sanacioni plan koji je trebao da u nekom srednjoročnom periodu smanji državni dug, a već u prvoj godini da prepolovi deficit budžeta.

Kako je najavljeno tako je i učinjeno. Vlada je početkom juna najavila izuzetno nepopularnu mjeru: povećanje opšte stope PDV-a sa 19 na 21 od­sto, dok je ni­ža sto­pa PDV-a osta­la nepromijenjena.

Mjera koja znači raspoređivanje tereta krize na sve građane treba da se primjenjuje od 1. januara 2018. godine, a interesantno je da izvršna vlast, slično svim prethodnim, nije se odlučila da oporezuje luksuz i bogatstvo koje je vidljivo na svakom koraku.

Uz  PDV, povećane su ak­ci­ze na ci­ga­re­te, al­ko­hol, ugalj i ga­zi­ra­nu vo­du ko­ja se za­sla­đu­je.

Novim mjerama štednje,  predviđeno je i za­mr­za­va­nje za­po­šlja­va­nja u jav­nom sek­to­ru ta­ko što će po pri­rod­nom od­la­sku sa po­sla tri za­po­sle­na bi­ti za­mi­je­nje­na sa­mo sa jed­nim. Takođe, Vlada je odlučila da najvišim državnim funk­ci­o­ne­ri­ma smanji ionako visoke zarade za šest od­sto.

Ukidanje naknada i loš imidž: Ipak, kao ekonomski događaj, bez konkurencije, koji je obilježio ovu godinu, je odluka Ustavnog suda o ukidanju naknada za majke. Takva nepopularna mjera, koja je donesena uz veliku podršku Vlade, je prema tvrdnjama vlasti  "izmijestila socijalnu bombu iz budžeta", ali je u većem dijelu javnosti dočekana "na nož".

Ceh, potpuno logične odluke Ustavnog suda,  su platile majke sa troje i više djece, ali i Vlada premijera Markovića.

Naime, prema relevantnim istraživanjima, Vladu  je sredinom godine podržavalo svega 28 odsto građana Crna Gore, a ovako niska podrška se tumačila uvođenjem mjera štednje, ukidanjem naknada za majke i kadrovskim kombinatorikama koje su išle na ruku manjim članicama vladajuće koalicije, a često na uštrb kvaliteta. Izgledalo je da Vlada teško može izdržati kompletan mandat.

Povećanje kreditnog rejtinga i rast: Uslijedio je onda veliki preokret. Mjere fiskalne konsolidacije i dobar rad poresko-inspekcijskih službi počele su da daju rezultate.

Porasla je naplata javnih prihoda, pojačana je poreska disciplina, porasla proizvodnja metala, što uz kombinaciju sa odličnom turističkom sezonom, je vinulo  krhku crnogorsku ekonomiju među najbrže rastućim u Evropi. Stopa privrednog rasta od 5,1 odsto za drugi kvartal je impresivan rezultat, uprkos suši i smanjenoj proizvodnji električne energije, a Vlada nije krila zadovoljstvo tim rezultatom.

Satisfakcija je stigla od renomirane kreditne agencije Moody's  koja je povećala kreditni rejting Crne Gore sa B1 negativno u B1 stabilno i poslala jasnu poruku finansijskim tržištima da crnogorska ekonomija ide uzlaznom putanjom. Ne bez značaja je pohvala MMF-a, ali i da je Svjetski ekonomski forum nas pozicirao na 77. mjesto u konkurentnosti u odnosu na 82 na kojem smo bili prethodne godine.

Izgradnja auto-puta je tekla dobrom dinamikom, biće potrošen sav novac opredijeljen za ovu godinu, a kiks sa petljom Smokovac, za koju se još ne zna koliko će nas koštati,  ne može se posmatrati kao krivica ove Vlade.

Dobrom ekonomskom imidžu u prvoj godini mandata Vlade je doprinijelo učlanjivanje Crne Gore u NATO, kao i istorijska i uspješna posjeta američkog potpredsjednika Majka Pensa. Činjenica je i da zbog rigoroznih mjera štednje, nema povećanja plata i penzija pa građani još ne osjećaju taj napredak, naročito što plate stagniraju već šest godina.

Ipak, izbori 2016. godine, nakon Vlade izbornog povjerenja, koja je, jelte, trebala da vrati povjerenje izmedju vlasti i opozicije, donijela nam je bojkot i optužbe za pokušaj terorizma.

Godinu dana kasnije, to je jedino sigurno, nijesmo korak odmakli u unutrašnjoj politici. Procjenjuje se da će, ipak, morati stvari pomjeriti sa mrtve tačke i da će se morati pregovarati. Ma što zvaničan povod bio...

V.R.N. - P.Z.