Ekspert za korporativnu komunikaciju i društveno odgovorno poslovanje u Crnogorskom Telekomu, Jelena Radonjić-Đurković rođena je Kotoranka. U rodnom gradu je s uspjehom završila, OŠ „Savo Ilić“, a potom i Gimnaziju.
Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Magistrirala je na Postdiplomskim studijama Preduzetnička ekonomija, na temi „Društveno odgovorno poslovanje - međunarodna praksa i primjena u Crnoj Gori“.
Jelena posjeduje preko deset godina iskustva u odnosima s javnošću, planiranju i sprovođenju aktivnosti eksterne i interne komunikacije, društveno odgovornog poslovanja, sponzorstava, donacija i organizacije događaja.
Trenutno radi kao ekspert za korporativnu komunikaciju i društveno odgovorno poslovanje u Crnogorskom Telekomu. Voli posao koji radi, zato što je dinamičan i što joj je omogućio puno kontakata sa interesantnim ljudima, iz svih društvenih sfera.
Kako nam priznaje, ono što je posebno ispunjava je rad na društveno odgovornim inicijativama, pa s ponosom ističe „Za svako dobro“, konkurs na kojem Telekom podržava i promoviše projekte i organizacije koje doprinose dobrobiti zajednice i rješavanju društvenih izazova, uz primjenu digitalnih tehnologija.
Već nekoliko godina Jelena svoja poslovna iskustva prenosi kao predavač na školi za odnose s javnošću CEPI PR, zajedno sa ostalim kolegama iz struke. Govori engleski i italijanski jezik.
Udata je i ponosna je majka dvoje djece - četvorogodišnjeg Damjana i dvogodišnjeg Lava.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Puno toga. Nedostaju mi priganice moje babe Dare i takmičenje sa Mikanom ko će više da ih pojede, ruštule kod tete Olge, rodni Kotor, šetnje pored mora donjim putem na Svetom Stasiju, priredbe koje sam sa djecom iz komšiluka organizovala ispred zgrade, spavanje kod Ive, ludovanje s mojom ekipom iz srednje - Leilom, Jelenom, Mirom, Bojanom, Sandrom, mažoretke i karnevalske fešte i još puno toga...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Sjetila sam se Malog princa i rečenice „odrasle osobe vole brojeve“. Trudim se da sebe ne shvatam previše ozbiljno i pričam „u brojevima“, samo zato što sam odrasla. Pokušavam da u svakom danu, bez obzira na sve obaveze, ostavim prostora da se radujem suncu, bojama u prirodi, kiši i svoj ljepoti koja nas okružuje. U vezi s tim što sam odrasla, najviše volim to što sam roditelj, što imam priliku da podižem moja mala čuda života koja se zovu Damjan i Lav. Zahvaljujući njima upoznala sam ono najdragocjenije u životu, a to je bezgranična ljubav. Svjesna sam da sam njihov uzor u svakom pogledu, da sve što govorim i radim ima uticaja na njih i zato se trudim da svakodnevno radim na sebi. Sigurna sam da sam bolja osoba od kada su oni u mom životu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Iako se bavim komunikacijom, oduvijek sam bila dobra u prirodnim naukama. U osnovnoj školi sam se, zahvaljujući posvećenosti naše razredne Stanke Marković, zaljubila u fiziku. Ko zna u kom pravcu bi me odvela ta interesovanja, da sam nastavila da ih razvijam. U nekom paralelnom životu, možda radim u CERN-u :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad sam perfekcionista. U poslu, kao i u životu, obraćanje pažnje na svaki detalj oduzima puno energije i zato se trudim da prevaziđem tu osobinu, koliko god mogu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim ljude koji znaju da budu iskreni, ali da istovremeno vode računa da ne povrijede osjećanja drugih ljudi. Moja draga koleginica Jovanka mi je jednom na monitoru zalijepila stiker s porukom: „Ne sijeci istinom kao mačem, već govori s ljubavlju“. Možemo biti iskreni i ljubazni u isto vrijeme. Trudim se da to primjenjujem jednako u poslu, kao i u privatnom životu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Imam puno ideja za naziv filma, ali neka bude „Perfect imperfection“. Režija i scenario - Vudi Alen (iz perioda kad nismo imali prilike da čitamo neprijatne naslove u novinama iz njegovog privatnog života). U žanrovskom smislu bi to bila romantična komedija sa primjesama drame i fantazije. Za glumicu nisam sigurna, ali znam da bih naraciju povjerila Morganu Frimenu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Možda najsrećnija žena na svijetu :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sladoled sa mnogo intenzivnih, ali različitih ukusa, sladak i dovoljno kaloričan kao da je glavno jelo. Čokoladna fantazija sa kremom od vanile, prelivom od karamela, bademima i naravno, višnjom na vrhu. Malo sam pretjerala :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Damjan i Lav su trenutno opsjednuti superjunacima, tako da - samo da bih njih impresionirala - voljela bih da budem „Batgirl“ i da imam njene moći :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sjećam se serije „In Viaggio nel tempo“ (originalni naslov Quantum leap) koju sam kao dijete gledala na kanalu RAI, u kojoj naučnik putuje kroz vrijeme i u svakoj seriji se probudi u tijelu druge osobe. To bi bilo fenomenalno. Ima puno istorijskih ličnosti sa kojima bih se zamijenila na jedan dan, da sagledam život i svijet iz njihove perspektive: Albert Ajnštajn, Nikola Tesla, Stiv Džobs, Nelson Mendela, Buda, Isus Hrist, Majka Tereza, Frida Kalo, Hedi Lamar... Ima ih još, ali je spisak baš dugačak.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedeljom poslijepodne se obično s porodicom vraćam za Podgoricu, iz Kotora ili Cetinja. Moji roditelji žive u Kotoru, a suprugovi na Cetinju. Damjan i Lav obožavaju vikende kod babe i đeda, a suprug i ja se stalno „takmičimo“ koji grad će više da zavole :-)
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Slušam različite žanrove, zavisno od raspoloženja i prilike. Ako bih morala izdvojiti samo jednu, to je ona koja mi uvijek podigne raspoloženje - „Can’t stop”, grupe Red Hot Chili Peppers.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Snažan ustisak na mene je ostavila knjiga „Ja sam Malala“, o pakistanskoj djevojčici Malali Yousafzai koja se borila i javno govorila o pravu djevojčica na obrazovanje u toj zemlji. Zbog svega toga, bila je meta ektremista koji su joj pucali u glavu. Uprkos svemu, Malala se uspješno oporavila i nastavila svoju misiju, doduše, u drugoj zemlji. Predložena je za Nobelovu nagradu za mir, postavši najmlađa osoba i prva djevojčica nominovana za ovo priznanje. Prije nekoliko dana, na Tviteru je napisala „Prije pet godina, pucali su na mene kako bi me spriječili da govorim o pravu djevojaka na edukaciju. Danas pratim svoje prvo predavanje na Oksfordu“. Snažne djevojke/žene kao što je Malala treba da nam budu uzor.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Moja omiljena knjiga iz djetinjstva bila je „Sva čuda svijeta“, enciklopedija o znamenitostima svijeta, od piramida, do baza za svemirske letove. Obećala sam sebi da ću jednog dana uživo vidjeti sve te znamenitosti iz knjige. Za sada sam uspjela da vidim Koloseum i Baziliku Svetog Petra u Rimu, Veneciju, Pompeju, Akropolj u Atini, Katedralu u Kelnu, Empajer Stejt Bilding u Njujorku, Aja Sofiju u Istanbulu, Big Ben i Bakingemsku palatu u Londonu. Fali još puno toga da upotpunim spisak, a plan je da nakon što djeca malo porastu putujemo zajedno i obiđemo baš sve.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne volim motor, zato što je najmanje bezbjedan.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Đuro, moj suprug je idealan da mi da savjet iz „muškog ugla“ i da svakoj temi, koliko god bila ozbiljna, pristupi sa dozom humora. Moja sestra Aleksandra zna „kako dišem“, „trpi“ me čitav život i u svemu što radim mi je podrška. Kuma Leila me takođe najbolje poznaje i sa njom mogu sve da podijelim.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svakom novom danu, koji mi počinje zagrljajem i poljupcem moja tri „momka“. Društveno odgovornim temama u Telekomu, na primjer, akcijama našeg Volonterskog kluba ili projektima u okviru našeg konkursa „Za svako dobro“. Kafi sa Sanjom, Marijom i Gocom. Smijehu u kancelariji sa Marijom R. Vikendima u Kotoru, zvonu crkve na Svetom Stasiju, moru, druženju sa Leilom, Marinom i Anom. Vikendima na Njegušima, šumi i vjetru koji duva tačno u pet popodne u Županima, ručku iz mamine i tatine kuhinje i bašte. Vikendima na Cetinju, šetnji pored Vladičine bašte i Stankinom ručku. Posjetama mom đedu Mitru koji uskoro puni 94 godine, sa Majom, Stašom i Jecom. Razgovorima sa Stejsi, Kiki, Suzanom i Dragišom. Nakitu iz Silver Gift Shop-a. Predavanjima na CEPI PR školi sa Miškom, Norom, Bojanom, Adrijanom i ostalima. Okupljanju moje njujorške ekipe.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Trudim se da prihvatim i dobre i loše situacije i ne kajem se zbog svojih živornih izbora, jer vjerujem da se sve dešava s razlogom. Svako iskustvo, dobro ili loše, nas nečemu uči.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, osmijeha, zagrljaja, poljubaca. Bez svih divnih ljudi u mom životu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinila sam se starijem sinu, jer sam vikala. Djeca će uvijek biti djeca‚ uvijek će biti prosipanja, lomljenja, pisanja po zidovima, prebiranja po mojoj torbi, rečenica koje moram stotinu puta izgovoriti: obuj papuče, pokupi igračke, ne diraj telefon itd. Vjerujem da je djecu moguće vaspitati i bez vike, samo je potrebno malo više strpljenja i samokontrole.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- U ljudskoj je prirodi da uvijek nešto želimo, koliko god želja nam se prethodno ispunilo. Može li se postaviti granica želji? To bi bila moja treća želja :-) A prve dvije: zdravlje i sreća za sve!
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prevazišla sam neke od svojih strahova. Osjećaj je fenomenalan.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pretpostavljam da bih pokušala sa provedem što više vremena s porodicom i prijateljima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ako može bezbolno :-) Kad za to bude vrijeme, i kad moja djeca budu spremna da se nose s tim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Teško mi je da sad o tome razmišljam. Nešto u stilu: „Voljela je i bila voljena“.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
