Objedinjavanjem turističke ponude regiona ne znači da će nastati jedan regionalni brend, već će više destinacija-država činiti jedan regionalni prozivod. Niko neće „utopiti“ Crnu Goru u region Balkana, već svi treba da je tretiraju kao ravnopravnog partnera, kaže vanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Bojan Zečević. On je takođe podsjetio da praktično svaka turistička destinacija – naročito u regionu - najveći broj dolazaka ima upravo iz susjednih zemalja, te da je neophodno shvatiti da takvi turisti nisu uvijek i slabije platežne moći.
Jedan od najpoznatijih stručnjaka u oblasti razvoja destinacija i, posebno, kongresnog turizma u regionu, bio je gost prošlonedjeljnog Turističkog foruma u Petrovcu. Bila je to ujedno prilika da od njega više saznamo o drugim modelima razvoja turizma koji bi mogli biti primjenjivani u Crnoj Gori.
Zečević navodi kako domaće turiste treba posebno tretirati, naročito kada je u pitanju sama ponuda. Nakon krize koja je počela 2008. godine, Srbija je bilježila stalni pad domaćih turista u narednih skoro šest godina.
- Onda nam se tokom 2014. i 2015. godine desio rast, dijelom zbog uvođenja vaučera, koji mogu biti dobro rješenje. Uistinu, to treba u političkom smislu da bude dobro predstavljeno, jer je to, na kraju, novac poreskih obveznika. Praksa je, recimo, u Švajcarskoj i Mađarskoj pokazala da to funkcioniše – pojasnio je on, te dodao da je bitno i povećanje svjesnosti lokalnog stanovništva o značaju same zemlje kao destinacije.
Dugogodišnji član, a zatim predsjednik Upravnog odbora Turističke organizacije Srbije, suosnivač Centra za turistička istraživanja i studije, koji se usavršavao u Velikoj Britaniji, Italiji, Austriji i SAD, bio je konsultant nacionalnim i lokalnim vladama, regionalnim razvojnim agencijama, turističkim organizacijama i privatnom sektoru. Prema njegovom konceptu nastao je Kongresni biro Srbije u okviru TOS, koji je bio ključan za izuzetan razvoj i napredak MICE turističke ponude naših susjeda. A njegova preporuka za Crnu Goru je - da operativni dio pripreme ponude rade lokalne turističke organizacije, dok strateški nivo podrške treba prepustiti kongresnom odjeljenju Nacionalne turističke organizacije.
ANALITIKA: Sve turističke privrede regiona i dalje oslanjaju na dolaske turista iz susjednih zemalja. To je slučaj i u Hrvatskoj, i u Sloveniji, koji su se ulaskom u Evropsku uniju više otvorili prema tržištima Zapadne Evrope. Što je glavni uzrok?
ZEČEVIĆ: Generalno, turizam je prije svega intraregionalni, pa onda interregionalni fenomen. Bilo koju zemlju da pogledate, vidjećete da najviše turista dolazi upravo iz zemalja koje su susjedne. Izuzetak su Britanci koji nisu nikome susjedi, pa lete čarterima - prije svega, u Španiju. Bilo koju drugu zemlju da pogledate, ono što vidite jeste regionalni turizam: Srbija, Crna Gora, Hrvatska, ali i Slovenija koja ima dolaske turista iz Austrije jer im je ona prvi susjed. Najlakše je dovesti gosta iz regiona, prije svega zbog troškova transporta.
Kada su u pitanju ove naše zemlje, dodatni argument je međusobno razumijevanje u načinu govora, u načinu života. Uz sve ono što treba da ostavimo iza nas, imamo i zajedničku istoriju. Ljudima je mnogo lakše da, recimo, iz Srbije dođu u Crnu Goru ili iz Slovenije u Hrvatsku. Naravno, i Austrijancima u Sloveniju, jer ne treba zaboraviti da je to nekada bio dio Austrougarske imperije, pa su im bliske mnoge destinacije čak u i Hrvatskoj - prije svega Istra i destinacije hrvatske bogatije klase, poput Opatije.
Niti možemo, niti treba da bježimo od toga, već da koristimo poluge razvoja i u tom segmentu. Naravno, razumijem da pojedine zemlje gledaju kako da privuku goste koji su veće platežne sposobnosti. Govoreći o Crnoj Gori, ona ima veliki broj gostiju iz Srbije, ali nisu svi manje platežne sposobnosti. Imate i one sa više novca i koji traže to što Crna Gora nudi.
Prosto, nisam za to da se suviše fokusiramo na region, odnosno zemlju iz koje neko dolazi, nego da vidimo koji su bitni segmenti sa stanovišta vrijednosti, načina života, psihografije, pa da to uklopimo sa geografijom i kažemo: ovo je proizvod koji Crna Gora ima ili bi trebalo da razvije shodno karakteristikama ljudi do kojih želimo da dođemo.Onda nije bitno odakle nam turisti dolaze, jer su to ljudi koji imaju novac.
Sa stanovišta jedne države, daleko je bolje imati turističku tražnju koja je disperzirana na više zemalja, jer se onda potencijalni „udar“ iz jedne zemlje iz bilo kojih razloga - ekonomskog, političkog, bilo kojeg drugog - lakše podnosi, jer postoje i izvore iz drugih zemalja.
ANALITIKA: Srbija ima visok procenat domaćih turista, što u Crnoj Gori - kao turističkoj destinaciji - i dalje nije slučaj, već imamo pad njihovog broja. To se, s jedne strane, objašnjava otvorenošću granica, ukidanjem viza i boljom platežnom moći domaćih turista, koji onda idu van zemlje. Koliko je to dobro, a koliko loše za turističku privredu jedne zemlje?
ZEČEVIĆ: To se u jednom momentu desilo i Srbiji, kada su pale sve „ograde“ i sankcije. Ljudi su prosto pohrlili da skijašku sezonu, recimo, provedu na planinama Slovenije, Austrije, Italije. I to je prirodan proces koji ne treba zaustavljati, jer nam praksa drugih zemalja pokazuje da to na dugi rok nema nikakvog efekta - samo nastaje trošak koji država mora da podnese da bi na neki način spriječila, odnoso „zabranila“ ljudima da odu. Morate da im izađete u susret i ponudite nešto što ih interesuje.
Crna Gora se razlikuje u odnosu na Srbiju prije svega po broju stanovnika i atraktivnom potencijalu. Prema projekcijama ovogodišnje analize istraživanja tržišta, opet se vidi da je Crne Gora kupališna destinacija - sunce, more, pijesak - i od toga se dugo neće moći pobjeći. To je kategorija potrošača koja ovdje dolazi i koja je i dalje najznačajniji segment tražnje među tipovima ponude na globalnoj sceni, a posebno u Evropi. A veliki broj posjetilaca iz inostranstva koji zbog toga dolazi, „poklapa“ lokalno stanovništvo, koje nije veliko.
Drugo je pitanje zašto se u fizičkom obimu smanjuje broj domaćih turista. Mi smo u Srbiji imali stalni pad od krize 2008, do 2014. godine. Onda nam se tokom 2014. i 2015. godine desio rast dijelom zbog uvođenja vaučera, koji mogu biti dobro rješenje. Uistinu, to treba u političkom smislu da bude dobro predstavljeno, jer je to, na kraju, novac poreskih obveznika. Praksa je, recimo, u Švajcarskoj i Mađarskoj pokazala da to funkcioniše. U Srbiji se to dogodilo sa povećanjem svjesnosti lokalnog stanovništva o značaju zemlje kao destinacije. Turistička organizacija Srbije već par godina ima kampanju promovisanja same Srbije kao destinacije koju domaći turisti treba da posjete, i to očigledno daje efekte. Tu je došlo do razvoja lokalnih destinacija koje ranije nisu bile interesantne, pa su se pojavili nosioci ponude koji su počeli da otvaraju hotelčiće, privatan smještaj i druge atrakcije. Ljudi su počeli da povezuju stvari: posjetiće nešto od kulturno-istorijskog nasljeđa, pa dobar restoran u koji će otići, a prespavaće na trećem mjestu... I polako počinje da se razvija turistički proizvod.
Tako su i neke banje shvatile da treba potpuno mijenjati način razmišljanja, percepciju ko bi mogao doći - mada je Srbija daleko od toga da banja postane pravi, moderni proizvod. Počeli su da se obraćaju mladima, da prave događaje koje njih interesuju. Tako u Vrnjačkoj Banji, za vrijeme Lav festivala, imate visoku koncentraciju mladih koji dolaze zbog tog događaja. Kroz jednu manifestaciju, jednokratan događaj, došlo je do promijene strukture ljudi koja dolazi. To su inicijative koje moraju da dođu, prije svega, sa nivoa manjih destinacija, kroz inventivnost lokalnih turističkih organizacija koje imaju i moć i „poluge“ da tako nešto pokrenu, a u čemu će ih pratiti privreda. Onda, i hoteli treba da naprave pakete odgovarajućeg tipa;tako u Vrnjačkoj Banji prave pakete vezane za Lav festival sa boravkom od tri dana i ulaznicama za festival, čime se povećava atraktivnost za domaće stanovništvo.
ANALITIKA: Kada govorite o događajima, Exit je širom Evrope i svijeta prepoznat kao festival koji uspio i Novi Sad i cijelu Srbiju da izdigne na turističkoj mapi, iako je događaj koji je nastao iz drugih pobuda. Da li je Exit, sada proširen i na druge segmente i zemlje u regionu, model koji bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, odnosno u manjim sredinama?
ZEČEVIĆ: Exit je brend za sebe. Jedno od skorašnjih istraživanja koje smo radili upravo za Novi Sad, a koje je obuhvatalo i ljude koji su došli na taj festival i one koji su bili u gradu iz drugih razloga, pokazuje da je festival na prvom mjestu. On je doprinio globalnoj prezentaciji Srbije i Novog Sada na široj mapi, jer ima i tu pomenutu političku dimenziju brenda u kontekstu sloboda. Sada se šire ne samo u smislu diversifikacije rada, nego idu i regionalno, što je u poslovnom smislu prilično inteligentan potez. Probali su Crnoj Gori, pa Hrvatskoj, Rumuniji... Razmišljaju korporativno i na konto jednog brenda - koji jeste srpski - napraviće regionalnu priču, a kao događaj će doprinijeti tome da region dobije na kvalitetu. Već sada imate ljude koji uzimaju pakete karata za sve fesivale, pa ih povezuju i u regionu borave po tri sedmice. Dakle, to se može.
Crna Gora mora sebe da stavlja u kontekst regionalne destinacije, ali tu ne mislim na turiste koji dolaze „stacionarno“, već na one koji žele drugu ponudu kakvu Crna Gora pokušava da razvije na sjeveru, a vezani su za turizam baziran na aktivnostima. Crna Gora treba da radi u saradnji sa destinacijama u okruženju i na toj osnovi da razvija druge forme turizma koje nisu stacionarne. Dakle, ona ima potencijal, a čini mi se da ima i volje. Potrebno je znanja, sredstava i sve što se kroz rad može razviti.
ANALITIKA: Da li su mogući negativni efekti regionalnog udruživanja, jer Crna Gora tek stiče ime na međunarodnoj sceni?
ZEČEVIĆ: Ne, jer to ne znači da će postojati jedan regionalni brend, već ćete imati nekoliko destinacija-država koje predstavljaju jedan regionalni prozivod. I niko neće „utopiti“ Crnu Goru u neki region Balkana, to se ne može desiti! Crna Gora to ostaje, kao, uostalom, i Hrvatska. On što je, po meni, problem jeste taj da Hrvatska ne shvata da je Crna Gora partner, bez obzira što je mala. A Hrvatska je više vidi, ne ni kao partnera, već kao nebitnu. To je velika greška hrvatskog turizma, jer je njihov odmorišni turizam vezan za more, a jedino pravo uživanje nudi Istra. Kako idete južnije, to je gore. Dubrovnik je, pak, specifičan; ne govorim o njemu i sličnim „oazama“ poput projekata novih hotela oko Zadra koje je radio Falkenštajner, a što daje drugi smisao određenoj oblasti.
Hrvatska će morati polako da prođe kroz taj proces: razvijaće Dalmaciju i u jednom trenutku će pomisliti - šta dalje? Mislim da će tada morati drugačije da razmišljalju - kao uostalom Crna Gora, jer nema razloga da tako ne radi - i da traži saradnju sa drugima. Svi znamo da, recimo, Kinezi dolaze u region kao jednu destinaciju, a rijetko kada će doći samo u određenu zemlju i zbog toga treba praviti takvu vrstu regionalne saradnje.
ANALITIKA: Kao nekadašnji dugogodišnji predsjednik Upravnog odbora TOS i inicijator koncepta Kongresnog biroa Srbije, iz prve ruke nam možete nam prenijeti iskustva Beograda koji je krenuo od nule i postao značajni evropski centar kada je u pitanju kongresni, odnosno MICE turizam. Koje su Vaše prepruke za Podgoricu, koja tek radi na tome?
ZEČEVIĆ: Kada smo počinjali, to je bio proces koji je podrazumijevao stalne i brojne obuke. I to ne samo stručnih ljudi koji su željeli da rade u Kongresnom birou Srbije, već i same privrede i svi su prošli određene obuke. Ono što se sada dešava - dešava se prije svega zahvaljujući radu Kongresnog biroa Srbije koji nudi Beograd kao glavnu destinaciju, a zatim Novi Sad i sve ostale. To je know-how koji bi Crna Gora trebalo da pokuša da sebi, na neki način, pribavi.
Kongresni biro Srbije je prošle godine sarađivao sa Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, koja ima svoje kongresno odjeljenje, i Turističkom organizacijom Budve koju takođe interesuje ta tematika zbog hotela sa kongresnim salama. Naš predlog je bio da nastavimo saradnju kroz obuke i da se podijele uloge - u smislu da operativni dio pripreme rade lokalne turističke organizacije, odnosno njihovi deparmani za kongresni biro, a da se strateški nivo podrške radi na nacionalno nivou, kroz kongresno odjeljenje NTO. To je model koji je za Crnu Goru dobar, i koji bi trebalo prenijeti i na Podgoricu.
Sada i ljude u Turističkoj organizaciji Podgorice treba obučiti kako da rade sa hotelima, tačnije - kako da rade zajedno. Prosto, znanje postoji, mi ga možemo dati, samo je pitanje dobre volje.
Kristina JERKOV
Foto: svet.rs, mc.rs, kongres-magazine.eu
