Portparolka Crnogorskog narodnog pozorišta, Tajana Nedić, rođena je Podgoričanka.
Nakon završene Filološke gimnazije u rodnom gradu, u Kotoru upisuje i s uspjehom završava Fakultet za turizam i hotelijerstvo.
Za one koji to možda nijesu znali, Tajana se oprobala i u sportu.
- Odbojku sam igrala profesionalno 15 godina (Budućnost, Gimnazijalac, Gorštak), sada igram samo rekreativno, jer nažalost nemam dovoljno vremena - otkriva ona našim čitaocima.
Njena zbirka poezije „Čekajući osmijeh iz ogledala“ objavljena je 2014. godine i osvojila je prvu nagradu na konkursu „Spasoje Pajo Blagojević“.
Tajana je aktivna i u nevladinom sektoru. Predsjednica je NVO sPas, volonterske organizacije, koja se bavi zaštitom životinja, a koja sredstva za finansiranje prikuplja od donacija.
- Kao predsjednica organizacije bavim se svim i svačim :-), ali najljepši dio mog posla jeste rad sa djecom, kroz edukativne radionice koje držim u vrtićima - istakla je Tajana.
PR-om je počela da se bavi kroz rad u NVO sPas, a u CNP-u je zaposlena od marta ove godine.
Amaterski se bavi glumom i članica je pozorišne družine „Sinhro“.
- Glumačka družina „Sinhro“ postoji od septembra 2016. i njen sam aktivni član. Predstava „Pozdravi nekog“, Marije Rakočević u režiji Đorđija Tatića premijerno je izvedena 26. februara 2017. U predstavi igram ulogu djevojčice Smilje za koju sam dobila nagradu za najboljeg mladog glumca na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju - kazala nam je Tajana.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi dječji pogled na svijet.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što mogu svojim radom da doprinesem da ovaj svijet bude bolje mjesto.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Čvrsto vjerujem da svako od nas u sebi nosi bar jedan talenat, i da je sveta dužnost svakog ljudskog bića da taj dar otkrije i podijeli sa svijetom. Trudim se da svakodnevno radim na sebi i čini mi se da sam se, makar djelimično, ostvarila u svim poljima za koje imam iole talenta, ili makar ljubavi. Voljela bih da imam više vremena da se posvetim pisanju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopleta sam i ta moja brzopletost često nehotice povrijedi ljude oko mene. Voljela bih da mogu to da promijenim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Empatiju koja uzrokuje činjenje. Saosjećati, a ne činiti ništa, je ništa drugo do laskanje egu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naziv mi ne pada na pamet, ali bih voljela da me igra Odri Totu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pričamo kad se vidimo, može?
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hrana i ja imamo poseban odnos, tako da mi je teško da se poistovjetim samo sa jednim jelom. :-) Slavska trpeza bi možda mogla sve da pokrije.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Petrom Panom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelju uglavnom provodim kod kuće, sa porodicom. Igram se sa psom Dobricom i mačkom Belom, trudeći se da i sebi i njima nadoknadim nedostajanje koje nam uzrokuju moje obaveze u toku nedjelje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Najteže pitanje iz leksikona, na koje nikada nijesam imala odgovor :-) Ovih dana najviše slušam „The Swell Season“, i na plejlisti se obavezno nalazi Glen Hansardovo maestralno izvođenje pjesme „Leave“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Upravo sam završila „Osećanja. O. Sećanja“ Lidije Nikolić, koja se obavezno čita uz diskografiju Ekatarine Velike u pozadini. Još uvijek se sastavljam.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ne putujem onoliko koliko bih željela. Otišla bih bilo gdje.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Gdje god mogu, idem biciklom, a kao i većina ljudi - najmanje volim autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Hrani. Bilo kojoj. U bilo koje doba dana, ili noći.
Da li za nečim žalite?
- Trudim se da ne žalim ni za čim, već da budem zahvalna na svemu što je činilo moj životni put, jer su me sve te lekcije učinile osobom kakva sam danas.
Bez čega ne možete?
- Mrzim što je tako, ali ne mogu bez telefona.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za gore navedenu brzopletost.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zlatnoj ribici bih tražila neku vremensku mašinu kojom bih mogla da produžim dan, pa ću ja sebi ostvariti sve želje. I nešto malo para, da mi se nađe, kad je već tu. Treću bih joj poklonila, neka sebi ispuni želju, nije ni njoj lako.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Otišla, kada sam najviše željela da ostanem. Ispostavilo se da je to najmudrija odluka koju sam ikada donijela.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Iz ove perspektive - otišla bih da živim u šumi i tražim smisao života u sadejstvu s prirodom. Ali, vjerujem da bi se, ukoliko bih zaista bila suočena s tom situacijom, neki drugi prioriteti sami nametnuli.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da moja smrt, kakva god bila, znači život za nekog drugog.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Slažem se sa Mikom Antićem koji je napisao: „Groblja su najcrnji vašar i ružno pozorište“. Ako već mora da bude groblje, ploča s imenom će biti sasvim dovoljna.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
