Ćutanje Ministarstva: Prošle, 2017. godine, iz budžeta je za razna socijalna davanja izdvojeno 97,8 miliona eura, dok je samo za Centar za socijalni rad u Podgorici izdvojeno 28,8 miliona eura. Od tog iznosa, za materijalna davanja izdvojeno jeoko 28,5 miliona eura, a za jednokratne novčane pomoći oko 200.000, koje je dobilo 1.813 lica. Prostom ručunicom, oko 100 eura po osobi.
Ovo su, otrilike, jedini zvanični podaci koji se od ministarstva koji se bavi brigom o najsiromašnijima mogu dobiti.
Portal Analitika je još prije 15 dana pokušao da, između ostalog, sazna koliko iznosi prosječno isplaćena socijalna pomoć; koliko je osoba dobilo po oko 20 eura jednokratne pomoći; koliko je iznosila najviše isplaćena jednokratna pomoć i koliko je osoba dobilo; da li je prošle godine bilo nepravilnosti u dodjeljivanju socijalne pomoći o kojoj su obaviješteni, odnosno – da li je isplaćena korisnicima koji na nadoknadu nijesu imali pravo; da li, s druge strane, samo korisnci zloupotrebljaju to pravo. Bezuspješno. Odgovore nijesmo dobili.
Zato se držimo podataka koji su javno saopšteni.
Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je u prije tri mjeseca kazao da 8,6 odsto građana u Crnoj Gori živi ispod linije siromaštva. Ne zna se samo otkud to zna, jer je Zavod za statistiku posljednju analizu siromaštva objavio 2013. godine.
„Jesmo li zadovoljni? Nijesmo, jer je bukvalno svaki 12 stanovnik živi u siromaštvu. Međutim, u Crnoj Gori ne možemo govoriti o ekstremnom siromaštvu, kako je to zapisano u Milenijumskoj deklaraciji, gdje je kao reper uzeta zarada od dolara dnevno.”, ocijenio je tada Purišić.
Liniju od jednog dolara dnevno utvrdila je ranije Svjetska banka na osnovu nacionalnih linija siromaštva najsiromašnijih zemalja, uglavnom iz južne Azije i subsaharske Afrike.
Sumnjivi spiskovi: Direktorka Centra za socijalni rad u Podgorici Ana Stijepović je u emisiji Reflektor na TV Vijesti kazala je prosječno isplaćena jednokratna pomoć 40 eura, a pomoćnik ministra Goran Kuševija da ima porodica koji primaju po osnovu raznih socijalnih davanja do 200 eura, te da se od toga može živjeti. Dodao je i da je siguran da je socijalna pomoć u prošloj godini „otišla u prave ruke“.
U međuvremenu su objavljeni podaci koji nijesu demantovani, da se u pojedinim slučajevima pomoć dijelila onima kojima nije trebalo – po više stotina eura dobijali su direktori lokalnih preduzeća, supruga predsjednika jedne opštine, a funkcioneri koji s platama od nekoliko hiljada eura dobijaju pomoć za izdavanje knjiga.
Najnoviji takav spisak dolazi iz Berana, a objavili su ga tamošnji lokalni funkcioneri iz vladajuće koalicije „Zdravo Berane“, sačinjene od partija koje su na državnom nivou opozicija. Na tom spisku su i direktori škola, profesori i carinici koji su dobili od 350 do 500 eura pomoći za drva, ogrjev ili namirnice.
„To je priča koja je iz 2012. godine i Tužilaštvo se u Beranama, u konkretnom slučaju, bavilo tim“, bilo je sve što je ovim povodom kazao Kuševija.
Ne treba, međutim, biti ekspert, pa vidjeti da naš sistem socijalne zaštite (namjerno ili ne) ne fukioniše kako treba. Upozorio je na to i nedavni slučaj porodice Jelene Bogavac.
Zamjenica ombudsmana Snežana Mijušković upozorila je za Pobjedu da sistem socijalnih usluga nije jednako dostupan za sve građane.
“On podrazumijeva, između ostalog, korišćenje narodne kuhinje, pomoći u kući, savjetodavno-terapijske usluge... Usluge koje imate u Podgorici, nažalost, nemate u ostalim djelovima Crne Gore”, kazala je Mijušković.
Materijalna davanja su, s druge strane, prema njenim riječima, jednaka za sve građane i dobija ih svako ko ima pravo na to primanje. Problematično je, međutim, prema njenim riječima, što se korisnici ne trude dovoljno da napuste sistem socijalne zaštite, te zaboravljaju često da je to samo privremena pomoć.
Ozbiljno angažovanje države: Predsjednica Banke hrane Marina Medojević kaže da je socijalna pomoć niska i da tročlana ili četvoročlana porodica imaju na raspolaganju svega 90 centi dnevno, i to ako ne moraju da plaćaju stanarinu i struju. Kako ističe, najveći broj korisnika socijalne pomoći su podstanari, pa cjelukupni iznos koji dobiju od države daju za zakup prostora u kojem žive. Problem je, dodaje, i struja, čak i za one koji koriste subvencije, te bi stoga, kako navodi, bilo neophodno da najugroženiji imaju besplatne kilovate struje.
“Obezbjeđivanje besplatne užine u školi, mjesečne autobuske karte, garderobe, obuće, školskog pribora, način su da novac koji država opredjeljuje dođe do onih kojima je zaista potreban. Takođe, država treba da razmisli o socijalnim stanovima sa okućnicom gdje bi se socijalno ugroženi mogli baviti poljoprivredom, otvaranju narodnih kuhinja u svim gradovim, socijalnih prodavnica u kojima bi po sniženim cijenama dobijali osnovne životne namirnice i higijenska sredstva”, kaže Medojević za Portal Analitika.
Kako ističe, država se mora ozbiljno pozabaviti siromaštvom, a zapošljavanje socijalno ugroženih mora biti prioritet.
“Mi u Banci hrane imamo tri generacije siromašnih u okviru jedne porodice kojima pomažemo”, kaže ona.
Banka hrane je do sada podijelila na hiljade paketa pomoći hrane najugoženijima.
“Ono što porodica iznese kao činjenice, ono što nam potvrde oni koji su poznavaoci prilika u kojima porodica živi i ono što sami vidimo kada ih obiđemo, nama služi kao osnova procjene kome da pomognemo”, naglašava ona.
Ta humanitarna organizacija često traži pomoć putem svoje Fejsbuk stranice, nekada i putem medija.
Bivši šef UNICEF-a u Crnoj Gori Bendžamin Perks znao je da upozori kako traženje pomoći preko medija i novinarske priče o gladi nijesu dobar način za rješavanje problema siromaštva.
“Objava u medijima je mnoge poridice spasila sigurnog siromaštva i izvela ih na 'zelenu granu'. Naravno da se na ovaj način ne rješava pitanje siromaštva i da ne mogu građani stalno biti podrška siocijalno ugroženima (donacijama i sms-ovima) već to treba sistemski riješiti”, odgovara Marina Medojević.
Dok se čeka sistemsko rješenje, Ministarstvo ćuti na pitanja novinara (Portal Analitika nije jedini medij na čije upite nijesu odgovorili). Pošteno je reći – bolje pomoći jednoj, nego nijednoj porodici.
